13 Aug 2010

Iz pravnog ugla: Šta je "islamski terorizam" - Protunaučna, protuvjerska, opasna politička izmišljotina

Objavio: znaci

Smatramo vrijednim objaviti kopiju teksta uvaženog pravnika Seada Hodžića koji je objavljen u prilogu Sedmica, Dnevni avaz, 7. avgust 2010.

Iz pravnog ugla: Šta je "islamski terorizam"

Protunaučna, protuvjerska, opasna politička izmišljotina

U perspektivi, ne treba isključiti transformaciju sintagme „islamski terorizam" u "teroristički islam"

Piše: Sead Hodžić

Izraz „islamski terorizam", uobičajeno i gotovo općeprihvaćeno, označava jedan ili više terorističkih akata koje učini pojedinac, grupa ili organizacija sastavljena od pripadnika islamske vjeroispovijesti.

Sta je zapravo „islamski terorizam", kako i kada je nastao?

Sveobuhvatni odgovor na ova višeslojna i delikatna pitanja zahtijeva interdisciplinarne studije, sociološke, politološke, pravne, psihološke i teološke. Zbog toga ćemo u ovom tekstu naznačiti, prema našem mišljenju, neke relevantne odrednice izraza „islamski terorizam".

Katolički terorizam

Pojam terorizam dolazi od latinske riječi teror u značenju: strah, užas, jeza. U prvobitnom značenju terorizam je predstavljao vršenje terora, vladavinu zastrašivanja i primjenu nasilja do fizičkog uništenja. U savremenom značenju, od sedamdesetih godina prošlog stoljeća pa nadalje, terorizam označava politički motivirano izazivanje straha i nesigurnosti građana, grupe građana ili pojedinaca upotrebom različitih oblika nasilja.

U razumijevanju terorizma ključno je da se teroristički akti poduzimaju iz političkih pobuda, i da se njima želi postići određeni politički cilj.

Kada se terorizmu u tom značenju doda prefiks „islamski", dobivamo sintagmu „islamski terorizam". U lingvističkom značenju „islamski terorizam" je terorizam čija je pobuda u islamu ili koji je motiviran islamom. Time unutrašnja logika terorizma kao fenomena (politička pobuda i politički cilj) biva dopunjena islamskim - muslimanskim sadržajem, a sam islam, kao vjera, poprima značenje par ekselans političkog fenomena. Po semantici, u skupu riječi postoji „označeno" i „označitelj". U sintagmi „islamski terorizam" označeno je terorizam (imenica), a označitelj islamski - opisni i prisvojni pridjev, koji imenici terorizam daje sadržaj i prisvaja je.

Prema tome, ovi lingvistički aspekti osvjetljavaju političku suštinu „islamskog terorizma". Da je to tako, osim u lingvističkoj argumentaciji, uporište nalazimo i u pravu - krivičnom, unutrašnjem i međunarodnom. Kao pravni fenomen terorizam je jedno od najtežih krivičnih djela, u čijem pojmovnom određenju nema ideoloških, političkih ili vjerskih odrednica. Politička pobuda i cilj njegovog izvršenja izvodi se iz činjeničnih manifestacija u stvarnosti, temeljem čega se oni prepoznaju, tj. podvode pod pravnu normu o terorizmu.

Kada i gdje je nastala sintagma „islamski terorizam"? Prema autoru ovog teksta, dostupnoj relevantnoj literaturi, njen tvorac ne može se personalno identificirati. Nastanak joj pada pod kraj sedamdesetih godina 20. stoljeća i koincidira sa završetkom „islamske revolucije" u Iranu 1979. Lansirana je iz krugova instituta ili sličnih organizacija čiji su čelnici dvojica već tada bivših američkih zvaničnika Zbignjev Bžežinski (Zbigniew Brzezinski), savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost, i Henri Kisindžer (Henry Kissinger), američki ministar vanjskih poslova u ranim sedamdesetim godinama. Iz te činjenice apsolutno bi bilo pogrešno zaključiti da je službena američka politička doktrina, a naročito aktuelna, na tim pozicijama.

Fenomen terorizma u 20. stoljeću, naročito na evropskom kontinentu, stariji je od „islamskog terorizma". Sjetimo se IRA-e (Irska republikanska armija) i ETA-e (Baskijska oslobodilačka organizacija). Obje su, s pravom, označene kao terorističke organizacije, a njihovi članovi su katoličke vjeroispovijesti. Uz to, u Sjevernoj Irskoj netrpeljivost njenog stanovništva uzrokovana je vjerskim razlozima, protivrječnost katoličanstvo - protestantizam. Doslovno nikada u zvaničnim politikama Velike Britanije i Kraljevine Spanije na čijem tlu su djelovale, a ETA i sada djeluje i u drugim državama, te u literaturi i medijima, njihovi teroristički akti, i one same, nisu označene kao „katolički terorizam" i „katoličke terorističke organizacije". Apsolutno ispravno, jer katoličanstvo, kao religija, nije pobuda za činjenje terorističkih akata. Ili, neke i zapadne države, te naročito neslužbeni, stručni i naučni krugovi, neke akcije izraelske vojske prema Palestincima označavaju kao „državni terorizam". No, nikada se nije čulo, niti pročitalo, da je to „hebrejski terorizam". Sasvim opravdano, jer ni ta religija ne može biti motiv za terorističke akte.

Nužno se nameće pitanje - zbog čega se onda teroristički akti pojedinaca, grupa ili organizacija čiji su pripadnici islamske vjeroispovijesti gotovo općeprihvaćeno u službenim i neslužbenim krugovima, naročito u zapadnom svijetu, označava kao „islamski terorizam", a one kao „islamske terorističke organizacije". Ovo pitanje je tim nužnije i aktuelnije jer su njihovi teroristički akti (npr: Irak, Iran, Afganistan, Pakistan, Alžir, Indonezija...) često upravljeni prema civilima islamske vjeroispovijesti i njihovim džamijama!

Mogući odgovor na to pitanje treba tražiti u svojevrsnom političko-doktrinarnom fundamentalizmu pojedinih krugova, naročito na Zapadu, koji prije svega u državama sa preovlađujućim stanovništvom islamske vjeroispovijesti, energetski vrlo bogatim, vide opasnost u „dizanju glava" i njihovoj potpunoj emancipaciji po geostrateške, ekonomske i finansijske interese tih krugova. Posljedično tome, i iz nekih krugova islamskog svijeta, čije refleksije nalaze plodno tlo kod nekih socijalnih epizodista u BiH, a koji islam, odnosno pojedine kur'anske ajete shvataju na najnakaradniji način, protivno kur'anskom duhu i slovu, te temeljem toga prakticiraju terorističke akte u kojima je samožrtvovanje sa više kilograma eksploziva vrhunski „vjerski čin".

A islam i kur'anski ajeti koji o tome govore uče da je život čovjekov (njegovo ovozemaljsko življenje), jedan od najobaveznijih Božijih emaneta čovjeku, radi činjenja dobrih, Bogu milih djela. Ili, kur'anski ajeti koji kažu da u vjeri nema prisile, a ubiti jednog nevinog čovjeka isto je što i ubiti cijelo čovječanstvo, bjelodano nedvosmisleno i vječno isključuju i pomisao na bilo kakvo nasilje, a pogotovo u obliku terorizma.

Politička suština

Uprkos tome, sintagma „islamski terorizam" traje više od trideset godina, a njena upotreba, naročito učestala nakon „El-Kaidinih" terorističkih napada na SAD u septembru 2001. U perspektivi, ne treba isključiti transformaciju sintagme „islamski terorizam" u sintagmu „teroristički islam", u kojoj je islam „označeno", a teroristički „označitelj", te su dosljedno tome pripadnici islama, samim tim, listom teroristi.

Iz ove argumentacije slijedi da se radi o antiislamskom, a ne „islamskom terorizmu".

Prema tome, „islamski terorizam" je protunaučna, protuvjerska, opasna politička izmišljotina globalnih razmjera, određenih doktrinarno- fundamentalističkih krugova, lansirana radi zaštite svojih geostrateških, ekonomskih i finansijskih interesa.

Ne samo radi razotkrivanja opasne političke suštine te sintagme, neophodno je da se struka i nauka, ali i teološki krugovi čiji glasovi su još slabašni, temeljno pozabave tom sintagmom na domaćoj i međunarodnoj sceni. Jer, ko ne zaštiti jednog nevinog čovjeka, izdao je temeljni Božiji emanet - bit čovjekove egzistencije.

Blog kategorije: 
Newsletter: