19 Apr 2011

Materijalna prava čovjeka – koliko vodimo računa o njima?

Objavio: znaci

Ovom prilikom htio bih da nas zapitam o tome koliko vodimo računa o materijalnim pravima drugih, i koliko uopšte poznajemo stav Islama o tome?

Allah, dž.š., u 29 ajetu sure En-Nisa kaže: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak.”

A Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nije od nas onaj ko nas vara” (Muslim), te “Znate li vi ko je pravi siromah (bankrot)?” “Kod nas je pravi siromah onaj ko nema ni novca ni imetka!” – rekli su upitani ashabi. “Od mog će Ummeta pravi siromah biti onaj”, kazao je Poslanik (s.a.v.s.), “ko na Sudnjem danu dođe s namazom, postom i zekatom, a nekoga je uvrijedio, nekoga potvorio, nekome jeo imovinu, nekoga ubio, nekoga udario, pa onda od njegovih dobrih djela bude dato i onome i onome i onome, pa ako mu nestane dobrih djela, prije nego što se izmire njegovi dugovi, onda se njemu prebaci dio grijeha onih koje je oštetio, te se oni natovare na njega, a potom on bude bačen u Vatru!” (Muslim)

 

U nastavku ću pokušati razmotriti nekoliko uobičajenih praksi u kojima dolazi do kršenja materijalnih prava a da toga često nismo ni svjesni:

 

1. SOFTVER. Da bi ovaj tekst koji upravo čitate mogao nastati potreban je odgovarajući program. Najčešće korišteni program za kucanje i obradu teksta je Microsoft Word iz Office paketa. No to nije njegov jedini atribut. On je, pored toga, i jedan od najviše plagiranih programa, vjerovatno odmah negdje iza Microsoft Windowsa. Da bi program Microsoft Word mogao biti instaliran na računar potreban je operativni sistem, kao što su Windowsi, koje većina nas koristi. Međutim, koliko nas koristi Microsoft Windows legalnu verziju??? Ja mislim gotovo niko. Šta je razlog tome? Problem leži u našoj svijesti koja nije dovoljno razvijena ili uopšte uspostavljenja od strane nas samih pa je često potrebno da se nešto desi što bi je formiralo i unaprijedilo, kao što je recimo kažnjavnje. Međutim, tamo gdje nema kažnjavanja i gdje je čovjeku ostavljena sloboda odlučivanja obično se odlučimo za liniju manjeg otpora bez razmišljanja o posljedicama. Pa tako u slučaju softvera svi znamo da je gotovo nemoguće da nam neko dođe kući i provjeri da li je naš softver legalan jer postoje toliki drugi, gorući problemi i pitanja koji se ne rješavaju a da neko rješava to. Ono što može u praksi promjeniti stvari na bolje jeste svijest običnog čovjeka da softver koji mu treba mora legalno kupiti i tako biti čist od grijeha jer, u suprotnom, snosiće posljedice, ako ne na ovom, onda sigurno na budućem svijetu, kao što je opisano u hadisu na početku teksta.

Danas postoji alternativa softveru Microsofta, kao što su operativni sistemi Linux, ili program OpenOffice.org, koji su besplatni. Linux operativni sistemi su teži za korištenje i zahtjevaju više informatičkog znanja i vještina dok OpenOffice.org paket je veoma jednostavan i sličan Microsoftovom Office paketu. Ako neko nije vičan informatici najlakše je da kupi najpovoljniju verziju Windows operativnog sistema a sa interneta preuzme (downloaduje) besplatne programe koji mu trebaju kao što su spomenuti OpenOffice.org, Avira antivirusni program, itd.

Neko će možda reći kako ovo predstavlja opterećavanje i oteževanje čovjeku, jer kada bi pazili na sve te stvari “nigdje nas ne bi bilo”, tj. zaostali bi za drugima, to bi nas sputavalo u životu i radu, itd. Međutim, to nije tačno. Ako bi se muslimani pridržavali svoje vjere i poštivali autorska prava drugih to bi im bio podsticaj da uče i budu sposobniji od ljudi koji biraju liniju manjeg otpora. Na taj način muslimanska populacija bila bi jedna od najbolje informatički pismenih jer bi znala kako da koristi alternativne, besplatne softvere, kao što je Linux, koji su u pravilu zahtjevniji za korištenje i traže više znanja. Time bi se pokazala prava slika o muslimanima koje njihova vjera odgaja da budu pošteni i kada to drugi nisu, i koji se ne povode za trendovima već sljede Pravi put koji počiva na univerzalnim principima poštenja, pravde, iskrenosti, itd. Po toj logici muslimani su danas svijetao primjer u pogledu konzumiranja pića jer predstavljaju najveću populaciju konzumera čaja u svijetu a ne po konzumiranju alkohola, naprimjer, kao što je to vispreno primjetio daija Ahmed Didat, rahmetullahi alejhi, u jednoj od svojih debata sa kršćanskim misionarima.

 

2. KNJIGE. Kopiranje knjiga je veoma raspostranjena i potpuno uobičajena praksa. To je još jedan težak oblik uzurpacije autorskog prava ukoliko je knjiga njime zaštićena. Za nastanak neke knjige potrebna su određena sredstva, u nekim slučajevima posebno velika, koja se autoru vraćaju (ili uvećavaju) kupovinom originala knjige. To nije bitno samo zbog poštivanja autorskog prava već i zbog samog razvoja nauke jer, često, sredstva ostvarena prodajom potrebna su i koriste se u različita istraživanja i sl. koja se objavljuju u narednim, dopunjenim izdanjima knjige, što direktno utiče na njen kvalitet i korisnost, ali i opstanak izdavačke djelatnosti.

Šta je alternativna ilegalnom kopiranju i drugom nezakonitom korištenju knjiga? Alternativa je korištenje biblioteka i edukativnih centara. Za simboličnu godišnju članarinu, koja u nekim bibliotekama iznosi svega pet konvertibilnih maraka, moguće je iznajmiti aktuelne i raznovrsne naslove. U Sarajevu postoji više takvih biblioteka i centara, kao što su: Gradska biblioteka, fakultetske i školske biblioteke, Nacionalna biblioteka koja se nalazi u kampusu Univerziteta, biblioteka i čitaonica Bošnjačkog instituta, blioteka Mladih muslimana u Morića hanu, Gazi Husrev – begova biblioteka, biblioteka Kulturnog centra kralj Fahd, biblioteka Španske ambasade u Starom gradu, čitaonica Goethe instituta, ženska edukaciona organizacija Nahla, “Američki kutak” kao edukacioni centar koji se nalazi u blizini BBI centra, British Council, itd.

 

3. JAVNI PRIJEVOZ. Ljudima koji žive u Sarajevu i drugim većim gradovima gdje postoji razvijena mreža gradskog prijevoza poznate su scene raspravljanja revizora sa putnicima bez karte, i koliko je to mukotrpno. Ljudi nekada ne mogu prihvatiti da griješe i jednostavno odustati od toga i početi sa pravilnim postupanjem. U ovom slučaju to znači kupiti kartu kada koristimo javni prijevoz, ili šetati ako to nismo spremni ili u mogućnosti.

Posebno je ružna praksa nekih ljudi koji dobivaju mjesečne kupone na poslu a zatim ih prodaju uličnim preprodavačima kupona i onda se švercuju u gradskom prijevozu, kao i praksa ljudi koji od penzionera, koji ne koriste javni prevoz, uzimaju ček od penzije i ličnu kartu i na osnovu njih izvade penzionerski kupon za bagatelnu cijenu i koriste ga nelegalno sa svojom iskaznicom.

 

4. INTERNET NA POSLU. Pored manje-više poznatih korisnosti i štetnosti interneta, postoji još jedna njegova strana o kojoj malo ko vodi računa, a to je zloupotrebna interneta na poslu. Danas su računari povezani na internet standardni dio stolova većine radnih mjesta. Budući da se radnicima uglavnom omogućava nesmetan pristup internetu to lahko dovodi do zloupotrebe interneta od strane radnika koji ga koriste u privatne svrhe a ne isključivo radi posla. Štetne posljedice takvog čina su višestrane. Prvo, pravi se materijalna šteta poslodavcu koji plaća troškove interneta., drugo, radnik trači radno vrijeme za koje je plaćen da ga obavlja u kvalitetnom, produktivnom, inovativnom izvršavanju radnih zadataka, čime dovodi u pitanje ispravnost plate koju prima u smislu da li je zaslužio ili je parazit. U jednoj izreci se kaže da Bog neće pitati čovjeka koji je posao radio, u smislu da li je bio čistać ulica ili direktor, ali će ga pitati kako ga je radio i kako je platu trošio. Naravno, vjernik treba da teži ka što većem obrazovanju i visokim radnim pozicijama u duhu Islama (obavljajući namaz u prvom namaskom vaktu, ne poslovanjem sa kamatom, itd.), jer Bogu je draži jači vjernik nego slabiji, a u obojici ima hajra, kako se to kaže u jednom hadisu. U kontekstu ove teme interesantan je primjer Omera, radijallahu anhu, za kojeg se prenosi da je jednom prilikom kao halifa sjedio sa nekim čovjekom po noći i razgovarao o pitanjima islamske države služeći se svijećom kupljenom iz državne kase, međutim, kada su počeli razgovarati o privatnim temama, Omer, r.a., ugasio je tu svijeću i upalio drugu koju je kupio od svojih para.

 

5. RTV PRETPLATA. Stanovnici naše države obavezni su plaćati RTV taksu koja iznosi oko sedam KM i plaća se uz telefonski račun. Postoje ljudi koji iz nekog razloga ne žele da plaćaju pretplatu i koji putem uplatnice plaćaju jednino telefonski račun. To je nešto što se tiče tih ljudi, tj. o čemu će oni biti odgovorni, da li su postupili ispravno ili ne. Ono što nas ovdje interesuje i što želimo istači jeste stav da takvi ljudi ne treba da gledaju/slušaju programe javnog RTV servisa već da iskljuće takve programe sa svojih TV i radio aparata (na TV-u zamijenom drugim kanalom ili ostavljanjem nejasne slike (tzv. snijega), a na radio aparatima obilježavanjem frenkfrencija javnog servisa kako bi se izbjeglo njihovo eventualno nasumično korištenje). To je minimum moralnog čina koji neplatiše RTV pretplate moraju da urade, a pitanje legalnosti njihovog postupka i dalje ostaje, tj. mogućnost sudskog procesuiranja zbog neizvršavanja zakonske dužnosti plaćanja RTV takse.

 

6. FILMOVI. Na samom početku treba istači da je film kao umjetnički izraz halal ako ga ne prate Islamom zabranjene stvari, kao što su miješanje muškaraca i žena, neislamsko odijevanje, bestidne scene, muzika, itd. Postoje filmovi, kao što su neki animirani, koji su čisti od takvih zabranjenih stvari, sa izuzetkom muzike koja se može po potrebi isključiti, i koji imaju korisnu notu, bilo da se radi o korisnoj poruci filma ili korisnom relaksiranju uz film, i sl. Kada nabavljamo takve filmove moramo voditi računa da se radi o originalu a ne kopiji. Jedan od najlakših načina nabavljanja filmova je iznajmljivanje u videoteci. U Sarajevu, npr., postoji videoteka u kojoj se mogu iznajmiti plagijati za marku a originali za dvije KM.

 

Autor blagodatvode (at) gmail com 

 

Blog kategorije: 
Newsletter: