Muharremska predavanja 1431./2009. godine: Treći dan

Kategorija(e) tekstova: 

 

Elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillahi Rabbil alemin

Vessalatu vesselamu ala sejjidina Muhammedin ve ala Alihi ve sahbihi edžmein.

 

Dragome Bogu hvala, evo nas u trećemu dana svetog mjeseca muharrema, jednoga od četiri posebno sveta mjeseca. Nastavljamo s našim druženjima uz mudrosti hazreti Šejhi Ekbera Ibn Arebija i komentar hazreti šejha Mullaha Hasana Kurdija.

Prošli put govorili smo o obavezi čovjeka, naročito sâlika, da se okiti božanskim osobinama, odrazima manifestiranja Lijepih Božijih Imena i Atributa, a da sa sebe skine, postepeno, sve negativne osobine. Zaključili smo predavanje stavom da u perspektivi treba nastojati odstraniti od sebe sve što je ljudsko a griješno, a zadržati, odnosno, kako ćemo vidjeti, aktivirati sve što je božansko, sve božanske darove koji su nam dati. O tome nam govori naredna hazreti Šejhi Ekberova mudrost:

 

إِفْنِ مَا أُضِيفُ إِلَيْكَ: تَبْقَ بِمَا أُضِيفُ إِلَيْهِ.

Iščezni s onim što ti je pridodano, ostat ćeš s onim što vodi do Njega.

 

Sve što se pripisuje čovjeku: njegova egzistencija, ime, svojstva, djelovanja, sudovi..., sve je stvorio uzvišeni Allah, bilo izravno, bilo na način davanja slobode čovjeku na izbor u djelovanju.

To je jasno naznačeno u časnom Kur'anu: „Allah stvara i vas i ono što napravite“ (37:96). U osnovi svega što postoji, bilo da je riječ o fizičkom tijelu ili mišljevini, stoji stvoriteljni čin, a pojava, manifestiranje, toga čina na ovome svijetu daje različite osjetilne oblike (suver hisijja). O tome smo već govorili.

U svakom čovjekovom poslu, u osnovi se nalazi božanski trag, no, udaljavanjem od sjećanja na uzvišenog Gospodara a zaljubljivanjem u ovaj svijet, u sebe, u svoj položaj te u pravo na vlastiti slobodan izbor, čovjek zaboravlja na uzvišenog Allaha pa sve djelovanje i sve pojave pripisuje sebi i drugim stvorenjima.

Ovo je početna i najveća koprena između stvorenja i Stvoritelja jer uz konstantno, svjesno i nesvjesno, pridodavanje (idâfa) uzroka pojava sebi ili drugim stvorenjima, čovjek se počne definirati kroz to što mu se pridodaje te izgradi svoj duhovni, intelektualni i kulturni identitet baziran na nečemu što mu ne pripada.

S druge strane, dok čovjek ne nestane (fenâ) s onim što mu se pripisuje, nikada neće doseći vječnost (bekâ) uz ono što se pripisuje uzvišenom Allahu – Njegova Imena, Atribute i djelovanja.

Dok čovjeka ne nestane, sve dok se dobrovoljno ne odrekne svoje egzistencije, dotle neće postići vječnost. Samo onaj ko izgubi svoju egzistenciju, samo takav egzistira, a onaj ko insistira na svojoj egzistenciji, taj je izgubljen.

Ko odbaci ljudske-griješne osobine, a okiti se božanskim osobinama, taj se okitio onim što predstavlja najautentičniji trag Božijeg djelovanja. Što čovjek više predstavlja sebe kroz djela i svojstva koje posjeduje, to je udaljeniji od uzvišenoga Allaha, makar i bio musliman, vjernik-praktičar.

U jednoj poslanici se kaže: „Ti si u cjelosti skriveno mnogoboštvo (kulluke širk hafî)“, jer dok čovjek insistira na svome „ja“, tu nema mjesta za „On (Hu)“, za Njega, uzvišenog Allaha: Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim. (12:106) Naravno, misli se na skriveno mnogoboštvo, jer otvoreno mnogoboštvo (širk dželî) ne može egzistirati uz vjerovanje u Božiju jednoću – tevhid.

Hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, rekao je hazreti Ebu Bekru:

 

أَلشِّرْكُ فِيكُمْ أَخْفَى مِنْ دَبِيبِ النَّمْلِ وَسَأَدُلُّكَ عَلىَ شَيْءٍ إِذَا فَعَلْتَهُ أَذْهَبَ عَنْكَ صِغَارُ الشِّرْكِ وَكِبَارُهُ تَقُولُ: أَللَّهُمَّ إِنيِّ أَعُوذُ بِكَ أَنْ أُشْرِكَ بِكَ وَأَنَا أَعْلَمُ وَأَسْتَغْفِرُكَ لِمَا لاَ أَعْلَمُ. تَقُولُهَا ثَلاَثَ مَرَّاتٍ.

 

Mnogoboštvo u vama je skrivenije od mrava koji mili. Ukazat ću ti na jednu stvar, ako je budeš koristio od tebe će biti odstranjeni i mali dijelovi mnogoboštva i veliki. Reci:„Allahu moj, utječem Ti se od toga da Ti pripisujem druga, a svjestan sam toga, te Ti oprost tražim za ono čega nisam svjestan.“ (Allâhumme, innî e'ûzubiKe en ušrike biKe ve ene a'lemu ve estagfiruKe limâ lâ a'lem) Prouči ovo tri puta.

(prenosi imam Tirmizi od hazreti Ebu Bekra)

 

Ukratko, dok je čovjek uronjen u svoju egzistenciju, dok polaže sve nade isključivo u ljude, dok mu je bitnije mišljenje ljudi od naredbi i zabrana njegovog Gospodara, sve dotle neće postići najviši duhovni stepen – stepen dospijeća (vuslet-stepen). O ovome nam govori naredna hazreti Šejhi Ekberova mudrost.

 

Ocjena: