Pouke o moralu i Bogobojaznosti (I dio): važnost ahlaki-hamide

Napomena: 
Derviš Spahić, ''El-ahlaku vet-takva (Pouke o moralu i Bogobojaznosti)'', knjiga je izdata od strane Starješinstva islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu, 1986
Kategorija(e) tekstova: 

Biti koristan i drugima i sebi - treba da bude stalna težnja svakog čovjeka, a da bi bio koristan i sebi i dru gima on, prije svega, mora posjedovati dobru i plemenitu dušu i srce, mora svjesno i svim svojim snagama nastojati da svoje kompletno biće okiti plemenitim i pozitivnim svojstvima. Na taj način on će, prije ili kasnije, steći do­bro, ispravno i pozitivno vladanje i ponašanje. Ukratko, njegov stav prema sebi i svojoj okolini biće islamski, jer će biti u skladu sa islamskim učenjem.

Kako učenje islama zadire u sve pore, u sve vidove ljudskog života i djelovanja, ono se vremenom razvilo u posebnu nauku kojoj je cilj da čovjeka, u moralno-etič kom pogledu, što više usavrši, da od svakog pojedinca stvo ri samostalnu, svjesnu i zrelu ličnost koja će svojim osobinama, stremljenjima i djelovanjem, svojim načinom mi šljenja i života, svjesno i u svakom trenutku, nastojati da bude korisna i pozitivna, i sebi i drugima, i za ovaj i za budući svijet. Sažeto rečeno: zadatak ove nauke je   da čovjek bude što više čovjek.

Ta nauka zove se ahlak.

Ahlak se dijeli na dvoje:

a) ahlaki-hamide - pohvaljena, dobra, pozitivna svojstva, i

b) ahlaki-zemime - pokuđena, loša, negativna svoj stva.

Svaki musliman i muslimanka treba da se svom sna gom bori da oplemeni svoje srce lijepim i pozitivnim svoj­stvima i da ga, po svaku cijenu, očisti i zaštiti od svih negativnih osobina. Za postizanje ovog cilja od posebne je važnosti upućivati Allahu dž.š. dove i moliti Ga za po moć na ovom putu. Sam Muhammed a.s. iako je imao najsavršeniji ahlak, molio je Allaha dž.š. da ga uputi da mu pomogne da bude najljepšeg ponašanja i najljepše ćudi.

U želji da muslimanima svakog uzrasta i svakom či taocu pomognem u iznalaženju najkraćeg puta kojim se dolazi do lijepog i korisnog, dakle do islamskog ahlaka, poslužio sam se, pored kur'anskih istina i stavova - u ko je ne može biti nikakve sumnje - još i hadisi-šerifima u čiju se vjerodostojnost, također, ne može sumnjati. Ka ko se merhum hafiz Abdurrahman es-Sujuti u svom po znatom i u čitavom islamskom svijetu priznatom djelu Džamius-sagir služio isključivo hadisima iz šest poznatih zbirki vjerodostojnih hadisa, koje su u islamskoj nauci poznate pod zajedničkim imenom »Kutubu site«, to sam najveći broj hadisa i uzeo upravo iz ovog njegovog djela. Samo mali broj hadisa uzeo sam direktno iz Muslimove, odnosno Buharijine zbirke vjerodostojnih hadisa.

Pri navođenju kur'anskih ajeta dato je ime sure i broj ajeta. To sam učinio i zato da se može uporediti moje shvaćanje, odnosno moj prijevod toga ajeta sa nekim dru gim prijevodom.

Neka mi čitaoci ne zamjere što je moje djelo puno citata. To nije slučajno. Ja sam upravo tako i želio, jer sam duboko svjestan da boljih, mudrijih i aktuelnijih rje šenja nema od onih koje nam nudi Allah dž.š. u Svom Kur'ani-kerimu i Njegov Poslanik u svom hadisu.

Predajući ovo djelo na upotrebu i korištenje pripadnicima uzvišenog islama, molim Allaha dž.š. da ono po služi svojoj svrsi i namjeni, da već gotova rješenja, mu dra pravila i savjete prihvati svaki musliman i muslimanka. Podvlačim: to su rješenja i savjeti koje je dao Allah dž.š. i Njegov Posljednji poslanik. Ja sam ih samo po redao ovim redom i učinio pristupačnim našim masama.

Autor.

2. Ahlaki-hamide (Dobra svojstva i osobine) – važnost ahlaki-hamide

Kao što je istaknuto u Predgovoru, ahlak se dijeli na dva dijela: ahlaki-hamide i ahlaki-zemime (dobre i loše ljudske osobine), pa ćemo ovdje iznijeti, po redu i važno sti, one momente koji se odnose na ahlaki-hamide.

O važnosti ahlaki-hamide uopće

 

 

    Od kolike je važnosti ahlaki-hamide možemo vidjeti i zaključiti iz sljedećih Pejgamberovih hadisi-šerifa:

    - »Ko je lijepog ahlaka ja mu jamčim mjesto u dže nnetu«,

    - »Zaista će mi biti najmiliji i najbliži na Sudnjem danu oni koju su najljepšeg ahlaka«,

- »Zaista će musliman sa lijepim ahlakom dobiti u džennetu deredžu (stepen, počast) onoliku koliku će dobi ti i onaj što je neprestano danju postio, a noću ibadetio«.

Najljepši je iman onoga ko je najljepšeg ahlaka. Iz više mjesta u Kur'ani-kerimu i iz brojnih hadisi-šerifa Muhammeda a.s. vidi se da je ahlak čvrsto uz iman. Kada je neko upitao Muhammeda a.s. šta je to iman, on mu je odgovario: »Iman je strpljiivost i darežljivost«. Jednom je prilikom rekao svojim ashabima: »Da vas naučim koja su svojstva najbolja i za ovaj svijet i za Ahiret: posjetiti onoga ko je tebe napustio; dati onome ko tebi ne daje; oprostiti onome ko ti je nasiilje učinio«.

Kao što je duša u tijesnoj i neposrednod vezi sa srcem, tako je i iman u neraskidivoj vezi sa srcem i sa dušom.

Čija duša preseli sa svjetlom imana, ona će sretno proći kroz Alemi-berzah (tj. vrijeme od časa smrti do časa op ćeg proživljenja, Sudnjeg dana), a na Ahiretu će uživati vječnu sreću.

U plemenita svojstva spada iman, jer bez imana ne ma vječne sreće na Ahiretu. Onaj, čije srce osvjetljava iman, mora se pridržavati i islamskih dužnosti. Drugim riječima: ko čvrsto vjeruje da za prekršaj zaslužuje kaz­nu, on ga neće ni učiniti, osim u krajnjoj nevolji. Ljud ska djela prvi su i pravi svjedoci da li u njegovom srcu postoji iman ili ga nema.

Allah dž. š. je rekao:

»Reci (Muhammede) ako su vam vaši očevi, vaši sinovi, vaša braća, vaše žene, vaši imeci koje ste stekli, vaša roba za čiju prođu strahujete i stanovi u kojima ste zadovoljni, draži od Allaha, Nje gova Poslanika i borbe na Njegovom putu, onda očekujte Allahovu kaznu. Allah neće uputiti pokvareni narod na pravi put« (Tevbe, 24).

»Pravi su muslimani samo oni čija srca zastrepe ka da se Allah spomene, a kada im se uče Naši ajeti oni po staju čvršći u vjeri (imanu)« (Enfal, 2).

"Da li misle ljudi, kada reknu: Mi vjerujemo, da će (s tim riječima) biti oslobođeni kušnje (kazne)? Mi smo u iskušenje stavili (kaznili) one prije njih (koji su se slu žili praznim riječima). Zaista Allah zna one koji pravo go vore, a zaista zna i one koji lažu« (Ankebut, 2,3).

»Teško svakom lašcu (grješniku), koji sluša Allaho ve riječi (ajete) koji mu se uče, a on i dalje ostaje ohol (nepopravljiv), kao da ih nije ni čuo« (Džasije, 7,8).

»Da li misle oni koji rade ružna djela da će Nam izbjeći (od kazne)? Ružno li je njihovo prosuđivanje«(Ankebut, 4).

Ko želi da ispunjava svoje dužnosti i da bude spašen, treba da ima na umu sljedeće:

- da nas Allah dž.š. vidi, ma gdje mi bili;

- da uz nas postoje meleki koji nas neprekidno prate i bilježe sve što mi radimo (bilo dobro, bilo zlo);

- da iman napusti svakoga ko se odluči da uradi veliki grijeh i da lebdi iznad njegove glave sve dok se ne prođe toga grijeha (harama). Dakle, ako bi čovjeka zadesila i smrt u takvom stanju, otišao bi bez imana. A umrijeti bez imana predstavlja najveću opasnost i nesre ću! Da nas Allah dž.š. od toga sačuva! Amin!

Sve što je navedeno, saglasno je sa zdravim razu mom. Ko vjeruje da ga Allah dž.š. vidi i da ga Njegovi meleki neprestano prate, taj ne može ni zamisliti da u Allahovoj prisutnosti nešto ružno učini.

Allah dž.š. je rekao:

»Grješnik će zaželjeti da se otkupi od kazne Sudnjeg dana svojim sinovima, svojom ženom, svojim bratom, svojom porodicom koja ga je šti tila i svim onim što je na zemlji, ne bi li se spasio« (Me'aridž, 11,14).

3. Nijet - namjera, težnja, želja, odluka

Nijet proizilazi iz srca i on ima veliki značaj. Kao što su djela vezana za iman, tako su vezana i za nijet. Muhammed a.s. je rekao: »Svi poslovi ovise o nijetu. Svakom čovjeku pripada ono što je naumio«. (Evo jed nog primjera: čovjek koji obavi hadž radi hadžijske ča sti, ugleda ili turizma, on je hadžija kod naroda, ali ne i hod Allaha dž.š. a čovjek koji ima čist nijet, ali ga nešto omete pa ne obavi hadž, on je hadžija kod Allaha dž.š. bez obzira na to što ga svijet ne smatra hadžijom. Ovo pravilo važi i za sve ostale poslove). Allah dž.š. je rekao:

»Ko želi ovaj svijet (dunja), ko se odluči da mu je na ovom svijetu imati (uživati), Mi ćemo dati što Mi hoće mo i kome hoćemo, zatim ćemo mu odrediti džehennem u kojem će sagarati (biti pržen), posramljen, odbijen (od Božije milosti). A ko želi budući svijet i trudi se za to (istinskim) trudom(zalaganjem) i vjeruje (u Ahiret), tak vima će trud biti primljen (kod Allaha dž. š.)« (Isra', 18, 19).

4. Ljubav prema Allahu dž.š.

Allah dž.š. je rekao:

»0 vjerni! Neka vas vaši imeci i vaša djeca ne zabave od spominjanja Allaha. Koji to urade (tj. koje zabavi imetak i djeca), na velikom su gu bitku« (Munafikun, 9).

»Vaši imeci i vaša djeca su za vas samo kušnja, a kod Boga je velika nagrada (onima koje njihovi imeci i djeca ne zabave i ne odvrate od poslušnosti Allahu dž. š.)« (Tegabun, 15).

Muhammed a.s. je rekao: »Niko od vas neće imati pravog imana sve dotle dok ne bude volio Allaha dž.š. i Njegova Poslanika bolje od svega drugoga«.

U svojoj ljubavi prema Allahu dž.š. treba da bude mo kao dijete prema svojoj majci: poziva je i traži čim je odsutna i ničim se drugim ne može utješiti osim pri sustvom svoje majke. Tako i mi, u svakom svom stanju: idući, sjedeći, stojeći, ležeći, radeći, treba da doživimo Allaha dž.š., da Ga spominjemo izgovarajući odabrane riječi kao: Allah, La ilahe illellah, Subhanallah i slično. Sve dok se nalazimo u zikru nećemo zalutati, nećemo skrenuti s pravoga puta, jer se, u stvari, nalazimo u ibadetu.

5. Ljubav prema Kur'ani-kerimu

Kur'ani-kerim je posljednja Božija objava. Otkako postoji svijet, nije bilo niti će biti bolje i vrijednije knjige.

Da bismo ukazali na njegovu neizrecivu vrijednost, najbolje će biti da se poslužimo riječima Uzvišenog Alla ha dž.š. i Njegovog poslanika Muhammeda a.s.

Kur'ani-kerim je toliko vrijedan da se Allah dž.š. njime čak zaklinje:

»Tako mi Kur'ana mudrog zaista si ti (Muhamede) Poslanik« (Ja sin, 2,3);

dozvoljava da ga dotaknu samo oni koja su čisti:

»To je Kur'an časni, u Knjizi sačuvanoj (od promjena), neka ga prihvataju samo čisti, (on je) Objava od Gospodara svjetova« (Vaki'a, 77, 80);

naređuje da se šuti kada se uči Kur'ani-kerim:

»A kada se uči Kur'an, slušajte ga i ćutite da bi vam se smi lovao« (A'raf, 204);

podvlači da

» ...To je Knjiga u kojoj nema nikakve sumnje (ona je) putokaz Bogobojaznima« (Bekare, 2).

» ...To su ajeti mudre Knjige (koja je) uputa i milost dobročiniteljima« (Lukman, 2-3);

» ...Zaista je on (Kur'an) uputa i milost pravovjernicima« (Neml, 77);

i upozorava da je to Knjiga objavljena Muhammedu a.s.

» ...kao objašnjenje za svašto, uputa, milost i radosna vijest muslimanima« (Nahl, 89);

»On je za vjernika putokaz i lijek« (Fussilet, 44).

O značaju učenja Kur'ani-kerima postoji i veliki broj hadisi-šerifa. Evo samo nekoliko:

- »Kur'an je izvor bogatstva i zadovoljstva koje se ne može postići bez učenja Kur'ana«;

  

- »Ko želi da ga Allah dž.š. i Njegov Poslanik vole, neka uči Kur'an gledajući«;

  

- »Učenje Kur'ana spada u najbolja djela za moje sljedbenike«;

- »Ko uči Kur'an staviće se njegovim roditeljima tadž (kruna) na glavu (u džennetu) koji će sjati jače od sunčeve svjetlosti na ovom svijetu«. Zatim je rekao: »A šta tek misliš za onoga ko ga uči i radi po njemu«!;

  

- »Kur'an će (na Sudnjem danu) posredovati prvenstveno za one koji ga uče«;

  

- »Učite Kur'an, jer će Kur'an doći na Sudnji dan i biti zagovornik za one koji ga budu učili«.

Ovo što je navedeno sasvim je dovoljno da nam uka že na neslućenu vrijednost Kur'ani-kerima, da u nama razvije istinsko i dužno poštovanje prema Kur'ani-keri mu, da u naša srca ulije iskrenu i duboku ljubav prema Kur'ani-kerimu koja će stalno jačati i živjeti u nama sve dok živimo.

Muslimani su odvajkada bili svjesni vrijednosti koje sadrži Kur'ani-kerim. Zbog toga i jeste Kur'ani-kerim, bez ikakve sumnje, najpoštovanija knjiga svih vremena. Osim ove istine, i istine da je Kur'ani-kerim jedina Božja objava koja nije pretrpjela nikakvu izmjenu, on ima još nekoliko osobenosti, još nekoliko, da ih tako nazovemo, rekorda koji pripadaju samo njemu, i koji će zanavijek ostati njegovi:

- Kur'ani-kerim je najčitanija knjiga svih vremena;

- Kur'ani-kerim je knjiga sa najvećim brojem ru kopisnih primjeraka;

- Kur'ani-kerim j'e knjiga sa najvećim brojem štampanih primjeraka;

  

- Kur'ani-kerim je knjiga sa najvećim brojem ljudi koji je znaju napamet (hafiza).

6. Ljubav prema Muhammedu a.s.

Nema nikakve sumnje u to da Allah dž.š. voli Mu hammeda a.s. više nego ikoga. On je iz čitavog ljudskog roda njega odabrao i počastio najvećom mogućom čašću - čašću posljednjeg poslanika. Preko njega je darovao čovječanstvu najveću sreću - Svoju posljednju Objavu, Kur'ani-kerim.

Svi muslimani su svjesni da su ove činjenice sasvim dovoljne da izdvoje Muhammeda a.s. na poseban stepen, na mjesto koje pripada samo njemu. Zato muslimani svim svojim bićem vole i poštuju svoga pejgambera, Muhamme da a.s. Muslimani, gotovo bez iznimke i u svakoj prilici, spominjući njegovo ime donose još i salavat na njega. To je dokaz dubokog poštovanja, odanosti i zahvalnosti za sve što je učinio nama i čovječanstvu uopće. To je odraz vizije o posljednjem Božijem poslaniku, to je njegova čast u biću muslimana koja mu se poklanja i priznaje sa naj većom radošću, ljubavlju, iskrenošću i odanošću. To je, u stvari, ljubav, ona prava, čista ljubav koja nije namet nuta, koja u naše biće ulazi od samog časa našeg rođe nja, koju u nas unose naši stariji, naša sredina, naš način života, naše vjerovanje, naše ubjeđenje. Svi smo svjedoci da nijedan pravi musliman neće izgovoriti niti napisati njegovo ime, a da odmah ne doda i općepoznate riječi: »alejhis-selam«. To je u islamskoj sredini i društvu tako duboko ukorijenjeno i postalo toliko poznato da su riječi »alejhis-selam« postale sinonim za »Posljednji Božji po slanik«. Nije rijedak slučaj da se govori, pa čak i piše, samo »Alejhis-selam«, što u stvari znači: Muhammed alej his-selam.

Zbog svega ovoga svaki musliman osjeća i zna da je uz ljubav prema Allahu dž.š. i Njegovoj Knjizi Kur'a ni-kerimu, neodvojivo vezana i ljubav prema Muhamme du a.s. To je, međutim, ljubav posebne vrste. Ona je čista od bilo kakvog vida obožavanja, jer je u samoj osnovi islamskog vjerovanja spoznaja i očitovanje da je Muha­mmed a.s. Božiji miljenik i posljednji Božji poslanik... To je ljubav koja je prožeta beskrajnim, bezrezervnim povjerenjem u njegovo djelo i riječ, to je ljubav prožeta istinskom zahvalnošću za sve što nam je učinio, što čini, i što će nam bez sumnje, kao najavljeni i jedini Zagovor nik, činiti na Onom svijetu, na Dan suđenja. To je ljubav ispunjena težnjom da budemo na njegovom putu, jer je samo njegov put - put koji je Allah dž.š. označio kao jedini pravi put. To je ljubav koja u svojoj biti čezne za što neposrednijom blizinom Muhammeda a.s. U toj lju bavi srca pravih muslimana ispunjava posebna radost, obasjava posebna svjetlost, obuzima posebno raspoloženje. To je ona ljubav koja u čistim muslimanskim srcima bu di pravu, iskonsku sreću i zadovoljstvo. U srcima njego vih pravih sljedbenika gori ta ljubav čudesnom, neugasi vam snagom kroz koju oni u najvišem stepenu postižu ono što žele: sreću što su muslimani.

Ljudski um nilkome nije posvetio toliko toplih, du bokih, osjećajnih, mudrih, zahvalnih, iskrenih i obavezu jućih misli kao što je muslimanski genije posvetio Mu hammedu a.s. Nema toga čovjeka, niti će ga biti, o koje mu se govori i piše sa toliko ljubavi, topline, poštovanja. Ovom zemljom nije kročio autoritet njemu ravan, a neće, van svake sumnje, ni kročiti. Svi znamo da se već stolje ćima, u svim islamskim sredinama i na svim njihovim nivoima, sa istinskom brigom, najvećom pažnjom i dostojanstvom, kao posebno draga svečanost, obavlja svečanost proslavljanja njegovog rođenja. Ko još ne zna šta je to mevlud?!

Ali, kao i inače, i ovdje ćemo se pozvati na Kur'ani -kerim s namjerom i željom da ukažemo i dokažemo da je sve što je čovjek rekao i napisao posljednjem i o posljed njem Božijem poslaniku Muhammedu a.s. snagom svoje izričitosti, snagom svoje ozbiljnosti, snagom svoga pri znanja i priznavanja, u suštini blijedo prema onome šta je Allah dž.š. u Svojoj Knjizi o njemu rekao. Evo samo nekoliko ajeti-kerima:

- Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi... (Ahzab, 6).

Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i upućujte mu pozdrave (Ahzab, 56).

O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opo minje (Ahzab, 45).

   

(O Muhammede), Tako Mi tvoga života, zaista oni lutaju u svojoj zabludi (Hidžr, 72).

  

- A tebe smo poslali samo zato da donosiš radosne vijesti i da opominješ (Furkan, 56).

- Oni koji se budu pokoravali Allahu i Njegovom Poslaniku, oni koji se budu bojali Allaha i koji budu od Njega strahovali, oni će postići ono što budu željeli (Nur, 52).

  

- U Allahovom Poslaniku imate divan uzor... (Ah zab, 21). 

- A tebe smo (Muhammede) poslali samo kao milost svjetovima (Enbija', 107).

Neka mi se oprosti što ću zamoliti da se dobro raz misli o ovim ajetima i da se njihova poruka najozbiljnije shvati i zapamti!

7. Pozivati na dobro, a spriječavati zlo

Pozivati na dobro, a spriječavati zlo je Božija zapovi jed. Allah dž.š. to naređuje ovim riječima:

»Neka među vama bude jedna skupina (ljudi) koja će pozivati na dobro i naređivati ono što je lijepo, a zabranjivati ono što je ružno! To su oni koji će biti spašeni« (Alu' Imran, 104).

Jednom prilikom Muhammed a.s. je rekao: »Allah dž.š. je naredio meleku da sruši jedan grad na njegove stanovnike. Tada je rekao melek: 'Ima među njima je dan Tvoj vjernik koji nije pogriješio ni koliko se okom može trepnuti'. Na to Allah dž.š. reče: Sruši ga i na njega i na njih, jer se on nikada nije naljutio na njihov postu pak«.

Iz ovih Allahovih i Pejgamberovih riječi vidimo da nas je Bog dž.š. izričito zadužio da upućujemo na dobro, a spriječavamo zlo. Onome ko ispunjava ovo Božije naređe nje obećane su velike nagrade u vječnom životu (Ahiretu).

 

1. Predgovor

Ocjena: 

Pouke o moralu i Bogobojaznosti (II dio): svojstva koja treba imati i razvijati

Napomena: 
Derviš Spahić, ''El-ahlaku vet-takva (Pouke o moralu i Bogobojaznosti)'', knjiga je izdata od strane Starješinstva islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu, 1986
Kategorija(e) tekstova: 

 

Ko želi da njegova zarada bude poštena i halal, treba da se čuva sljedećeg:

- da bez opravdanja ne kasni na bilo koju dužnost;

- da svojim radom nikoga ne uznemirava;

- da mu je namjera sačuvati sebe i svoju porodicu od harama; a ne po svaku cijenu povećati imetak i podići standard;

- da ne pretjeruje u poslu; i

- da ne smatra da je nafaka samo od njegovog rada nego od Allaha dž. š..

  

Ebu-I-Lejs es-Samarkandi, autor djela Tenbihu-l -gafilin preporučuje još i sljedeće:

- posao koji radimo treba da bude po islamskim propisima dozvoljen,

- u poslu ne smijemo varati i obmanjivati,

- ne smije se krivo mjeriti,

- prilikom kupoprodaje ne smije se krivo zaklinjati, - ne smije se prisvajati ono što je tuđe,

- nikome se šteta nanositi ne smije;

- ne smije se postupati grubo sa stokom koja radi niti se ona smije premarati.

-  Izdržavati sebe i svoju poradicu poštenom zaradom je nešto najbolje i najljepše i to je temelj svakog hajra i napretka.

2. Strpljivost (sabur)

Strpljivost je izvanredno cijenjeno i pohvalno svoj stvo. O strpljivosti se govori na mnogo mjesta u Kur'ani -kerimu. Ovdje ćemo, međutim, navesti samo dva kur'an ska citata o strpljivosti, jer je i to sasvim dovoljno da se ukaže na vrijednost ove osobine i njenu cijenu kad Allaha dž. š.:

 

Uistinu, Onaj ko je strpljiv i oprašta čini velika djela (Šura, 43).

 

Zaista ćemo vas staviti na kušnju strahom, gla đu, umanjivanjem imetka, života i plodova. Obraduj(Mu hammede) strpljive koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraćamo. To su oni na kojima je zadovoljstvo i milost njihova Gospodara i to su oni koji su upućeni na pravi put (Bekare, 155, 157).

    

O ovoj lijepoj osobini postoji i veliki broj hadisi -šerifa. Navešćemo samo četiri:

     - »U saburu je ovosvjetsko i ahiretsko dobro. Strp ljivost je ključ spasa«.

    

- »Strpljivost je u odnosu na iman kao glava u od nosu na tijelo. Nema pravog vjerovanja ko nema sabura«.

 

- »Koga zadesi kakva materijalna nezgoda ili nešto slično, pa to podnese (osaburi) strpljivo i nikome se ne potuži, sigurno će mu Allah dž. š. oprostiti male grijehe«.

- »Najveći je junak Onaj ko sebe savlada kada se naljuti, a najbliži Allahu dž. š. je onaj ko oprosti, a ima mogućnost da kazni«.

3. Zahvalnost (šukr)

Allah dž.š. veoma cijeni one koji su Mu zahvalni. On je u Kur'ani-kerimu rekao:

Ako budete zahvalni, si gurno ću vam povećati (nagrade) (Ibrahim, 7).

Muhammed a.s. je rekao:

»U koga se nađu ova dva svojstva, Allah dž.š. će ga upisati među svoje zahvalne i strpljive i Bogu odane ljude, a u koga se ne nađu neće ga upisati među njih. Ko u pogledu vjerovanja gleda u boljega od sebe (u pobožnijeg od sebe) pa se u njega ugle da i počne raditi kako on radi, i ko gleda siromašnijeg od sebe pa Allahu dž. š. zahvali na svom imetku«.

4. Nada (redža')

Staro, ali uvijek savremeno pravilo islamskog učenja da život jednog muslimana treba da se stalno odvija »iz­među straha i nade«, usmjerava muslimana u, zaista, po zitivnom pravcu. Ono čas uči da čovjek nikada ne smije gubiti iz vida šta ga sve može snaći, kakvu sve kaznu može iskusiti ukoliko ne postupa ti skladu sa Božijim za povijedima, ali to nas pravilo istovremeno uči da čovjek, ma koliki grješnik bio, nikada ne smije gubiti nadu u Božju milost, u Njegov rahmet. Ako to ima na umu, onda se pravi musliman nikada neće naći u stanju oholosti, ni kada se neće toliko zaboraviti da ne misli o svojim postupcima i njihovim mogućim posljedicama, ali isto tako on se nikada neće naći ni u stanju očajanja ni izgublje nosti, beznađa i bezizlaznosti.

Od kolike je važnosti ova odgojna crta za unutrašnji mir i pravu orijentaciju muslimana, najbolje nam doka zuje Kur'ani-kerim;

Ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno oprostiti sve grijehe. On zaista mnogo prašta. On je zaista premilostiv (Zumer, 53).

    

On (Ibrahim a.s.) reče: Nadu u milost svoga Gospodara mogu izgubiti samo oni koji su zabluđeni (Hidžr, 56).

 

A malo je odraslih muslimana koji nisu čuli za onaj hadisi-šerif čiji prijevod glasi:

»Moje zauzimanje pred Allahom dž.š. na Sudnjem danu biće za teške grješnike moga ummeta«.

Poslije ovih kur'anskih ajeta i ovog hadisi-šerifa, još jasniji će nam biti smisao i suština islamskog učenja da se život pravog muslimana mora odvijati, tokom čitavog svoga trajanja, »između straha i nade« tj. između straha od kazne koju možemo zaslužiti svojim postupcima koji su u suprotnosti sa islamskim učenjem i nade u Allahovu milost, pa ma koliki grješnici bili. Ovo nas uči također da ne smijemo dozvoliti da nas zadesi teška nesreća, da nas ugrabi smrt, a da nismo izvršili iskreno pokajanje koje u životu muslimana zauzima veoma važno mjesto. To je ona tevba koja nam pruža krajnju nadu i mogućnost da očišćeni u svojoj duši i svojoj svijesti napustimo ovaj prolazni život, ovaj prolazni svijet.

5. Zadovoljstvo (rida')

I dan-danas se može čuti, od starijeg svijeta pogoto vo, da nije bogat onaj ko ima mnogo imetka, mnogo nov ca, nego onaj ko je zadovoljan onim što mu je dao dragi Bog.

Život svakodnevno potvrđuje ovu mudrost, ovu veliku i staru istinu. Svi smo svjedoci da među vrlo bogatim lju dima ima onih koji su nezadovoljni, nesretni, gladni i pohlepni i, obrnuto, među siromašnim mogu se lahko naći ljudi koji su zadovoljni i sretni, koji su darežljivi, koji nisu gladni i zavidni. Biti zadovoljan onim što ti je dao dragi Allah dž.š. uistinu je velika sreća i veliki Njegov dar, veći od bilo kakvog bogatstva bez zadovoljstva. Jer, malo šta ima tako vrijedno i lijepo kao mir u duši i srcu. A jedan od glavnih uslova da čovjek zadobije taj mir u svom srcu jeste upravo unutrašnje zadovoljstvo.

Pravom muslimanu nije nimalo teško zadobiti unu trašnji mir. U suretu »Tevbe«, pedeset i prvi ajet, u pri jevodu glasi:

»Reci (Muhammede) nas će zadesiti samo ono što nam je Allah odredio. On je naš prijatelj. Neka se vjernici oslanjaju na Boga«.

Muhammed a.s. je rekao:

»Nije bogat onaj ko ima mnoštvo imetka, bogat je onaj čija je duša bogata«. (Mu hammed Arif, Binbir hadis, hadis br 678).

A prijevod 402. hadisa, u istoj zbirci, glasi:

»Zahvaljivati Allahu na Njegovim blagodatima znači obezbijediti njihovo trajanje«.

6. Pouzdanje u Allaha dž. š. (tevekkul)

Pouzdanje u Allaha dž.š. predstavlja dragocjeno svoj stvo koje ukrašava čitavo biće pravog vjernika. To nije nikakvo fatalističko učenje ili shvaćanje života. Naprotiv, to je realnost, duboka i smirena realnost, iza koje stoji naše vjerovanje, naše čvrsto ubjeđenje, naš napor i trud. Jer musliman ima puno pravo na pouzdanje u Allaha dž.š. tek onda kada je on sam, sa svoje strane, učinio sve što je mogao učiniti. Veoma je poznat i vanredno pou čan slučaj jednog Arapa koji je došao u Medinu, da nešto upita Resulullaha. Po prašini na odjeći Pejgamber je za ključio da je taj čovjek stranac, pa ga je upitao gdje mu je deva. Kada je došljak odgovorio da je devu prepustio Božjem tevekkulu, Pejgamber je izgovorio ove riječi: »Kajjid ve tevekkel«! (Binbir hadis, hadis br. 602), a to znači: »Sveži pa se onda osloni na Boga«, tj. tek kada čovjek sa svoje strane učini ono što može, tek tada ima pravo da se oslanja na Allaha dž.š. i da s pravom polaže nadu u Njegovu pomoć, Njegovu zaštitu.

     U Kur'ani-kerimu ima mnogo mjesta gdje se govori o tevekkulu:

... odluka pripada samo Allahu. Na Njega se os lanjam i neka se u Njega uzdaju oni koji žele da se uz­daju (Jusuf, 67).

... Reci, meni je dosta samo Allah! U Njega se uzdaju oni koji traže oslonac (Zumer, 38).

    

Ko se pouzda u Allaha pa On mu je dovoljan (Talak, 3).

  

Pouzdajte se u Allaha ako ste pravi vjernici (Maide, 23).

Kada se na nešto odlučiš osloni se na Boga! Zaista Allah voli one koji se oslanjaju na Njega (Alu'Im ran, 159).

Ovo je samo nekoliko navoda iz Kur'ani-'kerima. Iako o ovom zaista nije potrebno dodavati više ništa završiće­mo ipak sa još jednim hadisi-šerifom iz Muhamed Ari fove zbirke »Binbir hadis«. Ovaj hadis nosi redni broj 845, a njegov prijevod glasi:

»Ko želi da bude najjači čov jek, neka se oslanja na Allaha«.

7. Stid (haja')

Stid je jedan od onih divnih regulatora u prirodi svakog čovjeka koji ga obuzdava, čuva i štiti od nedolič nog i sramnog. To je svojstvo koje se, s pravom, visoko cijeni u svim religijama, u svim filozofijama. Zato se ne treba čuditi ako je ovom svojstvu i u islamskom učenju poklonjena velika pažnja i značaj. To ćemo najbolje pot krijepiti i dokazati, opet, sa nekoliko hadisi-šerifa. U čet vrtom svesku Buharijine zbirke hadisi-šerifa, izdate u Is tanbulu 1966. godine, pod red. br. 1484, nalazi se ovaj hadisi-šerif, koji nam prenosi Ibni Mes'ud, r.a.:

»Rekao je Božji Poslanik a.s: Od riječi prethodnih Božjih posla nika koje su doprle do nas jeste i ovo: Ako se ne stidiš, onda radi šta hoćeš!«

A merhum Muhammed Arif, u svo joj zbirci Binbir hadis, pod red. br. 406, donosi hadisi -šerif čiji prijevod glasi: »Stid donosi samo dobro«, a pod brojem 407: »Stid je sastavni dio imana«.

Imajući na umu još dva hadisa od kojih prvi glasi: »Ko se ne stidi svijeta, taj se ne stidi ni Allaha«, i drugi: »Osoba, koja nema stida nema ni pravog vjerovanja«; ovdje bih najdobronamjernije upozorio svoje čitaoce na jedan momenat iz područja intimnog života pojedinca. Stid je, naime, naročito pohvaljen kad su u pitanju in­timni, bračni odnosi i dužnosti. Osoba u braku ne treba da priča nikome o svom intimnom, bračnom životu. U slučaju potrebe, tu je, hvala dragom Allahu dž.š. ljekar. Samo njemu treba da se obrati čovjek koji na bilo koji način ima problema ili traži pomoć. U svakom drugom slučaju to je grijeh. Znamo da takve priče mogu dovesti do neželjenih, nerijetko i tragičnih posljedica: požuda, ogovaranje, ljubomora, vrijeđanje, mržnja, rastava braka pa čak i ubistvo. Od kolike je ovo važnosti neka nam po kaže i prijevod ovog hadisa: »Haram je hvaliti se polnom moći«! Istina je da je u našim porodicama ovaj momenat istinske etike njegovan sa dužnom brižljivošću. Navodi koje smo donijeli samo dokazuju opravdanost ovoga sta va, njegovu svrsishodnost i potrebu da se i dalje sa istom brižljivošću njeguje.

8. Obuzdavanje ljutnje

Svi smo mi, makar nekada, bili u situaciji da zaža limo zbog nečega što smo u ljutnji učinili ili rekli. Po znata je stvar da čovjek u ljutnji ne kontroliše svoje po stupke kako treba, on ne reagira normalno i upravo zato vrlo često postupi kako inače ne bi postupio.

Islam svojim učenjem zahtijeva i naređuje svojim sljedbenicima normalan odnos prema svojoj okolini, nor malne i razborite postupke, pa zato nije čudo što je ovo blagotvorno svojstvo po islamskom učenju cijenjeno i po­hvaljeno.

Kur'ani-kerim o tome veli:

Požurite (prema) oprostu vašeg Gospodara i dže nnetu čija je širina kao nebesa i zemlja. Džennet je pri­premljen za bogobojazne, koji dijele i kada su bogati i kada su siromašni, koji obuzdavaju srdžbu i opraštaju ljudima. Allah voli one koji čine dobro (Alu'Imran, 133, 134).

I ovdje ćemo se poslužiti sa nekoliko hadisi-šerifa jer je to najpouzdanije i najpozvanije sredstvo za tuma čenje i razumijevanje onoga što je u Kur'ani-kerimu kra tko navedeno:

    

Nije junak onaj ko posjeduje fizičku snagu, ju nak je ko u srdžbi sobom vlada (Binbir hadis, br. 676).

Najveća Allahova nagrada pripada čovjeku koji u Njegovo ime (za Njegovu ljubav) svoju srdžbu obuzda (ista knjiga, br. 723).

 

Ko ublaži svoju ljutnju Allah će od njega odstra niti patnje, a ko vodi računa o onome što govori, Allah dž.š. će priikriti njegove manjkavosti (ista knjiga, br. 831).

Nemoj se ljutiti (ista knjiga, br. 963).

Ljutnja, i to iznimno i samo u jednom slučaju, doz voljena je muslimanu onda kada je povrijeđena vjerska dužnost, kada je povrijeđen stav, kategorija ili princip islamskog učenja. Muhammed a.s. je, u vezi sa ovakvom mogućnošću, rekao:

»Oni koji se ljute na nepravdu iz vjerskih pobuda i osjećanja, bolji su od onih koji se ne ljute«.

 

1. Težnja za poštenom (halal) zaradom i izdržavanjem

Ocjena: 

Pouke o moralu i Bogobojaznosti (III dio): svojstva koja treba imati i razvijati

Napomena: 
Derviš Spahić, ''El-ahlaku vet-takva (Pouke o moralu i Bogobojaznosti)'', knjiga je izdata od strane Starješinstva islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu, 1986
Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 

9. Strah od Allaha dž. š.
 
Ovo divno svojstvo koje čini sastavni dio islamskog vjerovanja, bezuvjetno se mora naći u srcu i imanu sva­kog pravog muslimana i muslimanke, jer ga čuva od svih negativnih postupaka i u svakom     trenutku ga upozorava da Allah dž. š. sve vidi. Bez straha pred Allahom dž. š. nema ni pravog vjerovanja ni pravog vjernika. Ovo svoj­stvo zauzima vrlo važno mjesto u ukupnosti našeg vjero­vanja. Strah od Allaha dž. š., ili bolje rečeno strahopošto­vanje, treba dobro razlikovati od straha svake druge vr­ste, prirode i uzroka. Oni se i po islamskom učenju oštro razlikuju.
A sada da vidimo kako je Kur'ani-kerim okvalifiko­vao strah od Allaha dž. š.:
 
A za one koji se budu bojali mjesta (na koje će doći pred) svoga Gospodara (i zbog toga se budu čuvali grijeha) postoje dva dženneta (Rahman, 46).
 
A onome koji bude strahovao od stajanja (pred) svojim Gospodarom i sebe sprečavao od pohlepe, tome je zaista džennet sklonište (Nazi'at, 40, 41).
 
Da li je onaj što zna da je čista istina ono što je tebi objavljeno od tvoga Gospodara (isti) kao onaj što je slijep? Samo pametni razmišljaju (primaju pouku) i oni koji izvršavaju obaveze prema Allahu dž. š. i ne krše ugovore, i oni koji čuvaju (poštuju, cijene) ono što je Allah naredio da se čuva i koji se boje svoga Gospodara i strepe pred teškim obračunom (Ra'd, 19, 21).
 
Allahu pada na sedždu sve što je živo, na nebe­sima i na zemlji, i meleki (sedždu čine) i oni koji se ne ohole. Boje se svoga Gospodara (koji je sa Svojom moći) nad njima i rade ono što im se naređuje (Nahl, 49, 50).
 
To vas samo satana plaši svojim prijateljima (da ne idete u rat). Vi se ne bojte njih! Bojte se Mene ako ste vjernici (Alu' Imran, 175).
 
Njihova nagrada od njihova Gospodara su džen­neti Adna između kojih teku rijeke, u kojima će boraviti vječno, beskonačno. Allah je zadovoljan njima i oni su zadovoljni Njime. Ta nagrada je za onoga ko se boji svo­ga Gospodara (Bejjine, 8).
 
Božje hramove popravlja i podiže samo onaj ko vjeruje u Allaha, Sudnji dan, klanja namaz, daje zekat i ne boji se nikoga osim Allaha (Tevbe, 18).
 
Postoji i dobar broj hadisi-šerifa koji govore o strahu od Allaha dž. š. Evo samo nekoliko:
 
''Kada vjernikovo srce zastrepi od straha prema Allahu dž. š. spadaju s njega grijesi kao lišće s drveća'' (Ihjau-l-ulum, sv. 4 str. 165).
 
Na istom mjestu nalazi se i ovaj hadisi-šerif:
 
''Ko strahuje od Allaha dž.š. od njega strahuje svaka stvar, a ko strahuje od nekoga drugoga, Allah će ga učiniti da se on od svega plaši.''
 
Ovo izlaganje završi ćemo hadisi-šerifom koji glasi:
 
''U džehennem neće ući onaj ko je od straha, pred Allahom dž. š. zaplakao.''
 
10. Darežljivost (seba')
 
Sve postojeće religije preporučuju darežljivost, a osu­đuju tvrdičluk i škrtost. Islam to posebno podvlači. On ide tako daleko da je određena davanja učinio obaveznim za svakog svog pripadnika; neka davanja su, opet, oba­vezna samo za bogate muslimane. Kako je, međutim, sva­ko od ovih davanja u svojoj biti ipak i darežljivost, onda nije teško uočiti kako islamsko učenje gleda na ovo div­no, humano svojstvo, kako ga preporučuje, kako ga nje­guje i vrednuje.
I ovom prilikom ćemo se poslužiti hadisi-šerifima, jer je u njima sadržana i ocjena i vrijednost i posljedice ovog svojstva. Evo nekoliko takvih hadisi-šerifa:
 
''Darežljiv čovjek je blizak Allahu dž. š. i blizak na­rodu i blizak džennetu, a daleko od džehennema. A škrtac je daleko od Allaha dž. š. daleko od naroda i daleko od dženneta, a blizak džehennemu.''
 
''Sadaka poništava male grijehe kao što vatru po­nlštava voda.''
 
''Sadaka štiti i čuva čovjeka od sedamdeset ne­sreća.''
 
     ''Nije pravi vjernik ko pođe spavati sit, a zna da mu je komšija zanoćio gladan.''
 
Ovo izlaganje ćemo završiti ovim prelijepim hadisi­-šerifom:
 
''Darežljivost je džennetsko stablo čije grane dosti­žu na ovaj svijet i ko se uhvati za tu granu ona ga odvede u džennet. Škrtost je, pak, džehennemsko stablo čije grane dopiru na ovaj svijet, pa ko se uhvati za tu granu ona ga odvede u džehennem'' (Binbir hadis, br. 488).
 
11. Pravednost ('adl)
 
Ovu cijenjenu ljudsku osobinu koju priželjkuje svaki čovjek, za koju se svaki od nas bori i koju svako uporno i revnosno svojata Kur'ani-kerim spominje na mnogo mjesta. Ovdje ćemo navesti samo nekoliko citata iz kojih se vidi da pravednost Allah dž. š. naređuje. Ne može se ni zamisliti ispravnim vjernikom čovjek u čijoj duši ne postoji poštovanje pravednosti i svijest o njenoj visokoj vrijednosti i mjestu kod Uzvišenog Allaha dž. š. Njego­vog poslanika i, konačno, kod svih poštenih ljudi.
Evo tih kur' anskih ajeta:
 
A kada govorite, budite pravedni pa makar to bilo i protiv rođaka (En'am, 152).
 
A kada budete sudili među ljudima (naređuje vam se da) sudite pravedno (Nisa, 58).
 
Naređeno mije da budem pravedan među vama. Allah je naš i vaš Gospodar (Sura, 15).
 
Razmislimo dobro o značenju ajeti-kerima kojim ha­tib svakog petka u našim džamijama, na džumi-namazu završava hutbu! Zamislimo se malo pa ćemo vidjeti da to ima svoje duboko opravdanje. Razmislimo o ovom ajetu koji glasi:
 
Allah zaista naređuje: pravednost, dobročinstvo, potpomaganje rodbine, a zabranjuje: bestidnost, odvratna djela i nasilje. Savjetuje vas da biste primili savjet (NahI, 90).
 
12. Dobročinstvo prema živim bićima
 
Islam, kao Allahova vjera, plemenita i čovječna do krajnje moguće mjere, određuje vrlo jasno i nedvosmi­sleno kakav čovjek treba da bude prema drugim živim bićima.
Po islamskom učenju zabranjeno je ubijati životinju koja ne nanosi štetu, a ako se to ipak učini - počinilac će za to odgovarati na Sudnjem danu. Islam strogo zabranjuje bacanje bilo čega živog u vatru, odnosno muče­nje vatrom. On kategorički zabranjuje i zavađanje živo­tinja, izazivanje borbe među životinjama (na primjer bor­bu među pijetlovima, ovnovima, volovima). On strogo za­branjuje i gađanje u živu metu, paćenje životinja glađu ili žeđu i sl.
Muhammed a.s. je u više navrata izrekao svoj sud o ovome. Ovdje ćemo navesti samo ove hadisi-šerife:
 
''Budite milostivi prema svemu što je na zemlji, pa će milost prema vama imati sve što je na nebesima.''
 
''Jedna žena će u džehennem samo zato što svojoj mački nije ostavila nikakve hrane, pa je od gladi počela da jede travu.''
Ocjena: