Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (I dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

1. Uvod

Kao što je propisao i odredio odnos između čovjeka i Sebe (namaz, post...), Uzvišeni, Allah, je, isto tako, uredio i odnose među samim ljudima. Jedan od tih veoma značajnih odnosa jeste i šerijatski način nasljeđivanja iza umrle osobe. U islamskom pravu je do utančine razvijena disciplina koja se bavi problemom nasljeđivanja, što se stručno zove feraiz. Nažalost, činjenica je da većina muslimana uopće ne zna da takvo što postoji, a kamoli primjenjuje. Vidimo čovjeka da klanja, posti, daje zekat, jednom riječju drži do svoje uzvišene vjere, a kada mu preseli na ahiret neko od rodbine on prima nasljedni dio propisan zakonom pozitivnog (važećeg) prava, neznajući da time možda uzima tuđi hak (pravo), a zbog nepridržavanja ovog šerijatskog propisa na svoja pleća tovari veliko breme harama. Koliko je to važno, svjedoči i ajet u kojem Allah, Uzvišeni kaže: We men lem yaḥkum bimā enzelellāhu fe-ulā’ike humul-kāfirūn (el-Mā’ide, 44.) – “A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.”

Veliki dio odgovornosti po tom pitanju pada i na službenike Islamske zajednice, odnosno svake osobe kompetentne kako za sprovođenje tako i teoretiziranje šerijatskog, u ovome slučaju nasljednog prava. Iz godine u godinu na vazovima, s minbera, kao i iščitavanjem mnogih brošura slušamo/čitamo uglavnom o istim temama. Veoma rijetko da neko s minbere ili na vazu bar spomene kako postoji nešto što se zove feraiz. Stoga osjećamo potrebu ukazati na važnost ove znavstvene discipline koja se praktički itekako tiče svakog muslimana i muslimanke. 

2. Utemeljenost feraiza u Izvorima i njegova važnost

Islamski način nasljeđivanja je tačno određen Kur’anom i Sunnetom. Za šerijatski način nasljeđivanja uzvišeni Allah kaže: ’’To je Allahova zapovijed’’ (en-Nisā’, 11.), a u drugom ajetu za instituciju feraiza kaže: ’’To su Allahovi propisi’’ (en-Nisā’, 12.). O ogromnom značaju feraiza govori nam sljedeći hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s.:

’’Učite o feraizu, a i druge podučavajte njemu, jer je on pola znanja. On je podložan zaboravu, i to je prva stvar koju će napustiti moj ummet.’’ [i]

Komentirajući dio hadisa ‘jer je on pola znanja’  Ibn ‘Uyeyne kaže: “Rečeno je da je feraiz pola znanja jer je on iskušenje svim ljudima. Na osnovu riječi ‘pola znanja’ razumijevamo podsticanje na izučavanje znanosti feraizakao i podučavanje drugih ovoj disciplini. Jasno se zaključuje i potstrek na njeno njegovanje. Zbog toga što je podložna zaboravu ova disciplina je prva znanost od sistema nauke koja će biti zaboravljena. Zato je briga i zanimanje za ovu naučnu disciplinu najvažnija stvar.”[ii]

Važnost bavljenja i primjenjivanja znanosti feraiza istaknuta je i u sljedećim hadisima: 

1)     ’’Učite o feraizu i Kur’anu, i podučavajte tome svijet!’’ [iii]

2)     ’’Znanje je u tri stvari, a ostalo je pride: Jasan ajet, sunnet koji se primjenjuje i pravedan način raspodjele ostavštine iza umrlog.’’ [iv]

O značaju feraiza govori i sam termin kojim se ova islamska naučna disciplina označava.Feraiz je, naime,: “množina od riječi farz (ferīḍa), kao što je riječ hadāiq množina riječihadīqa. Osnova ove riječi je farzFarz ovdje znači dio (el-qiṭ‘u). Kaže se: ‘Nekoj osobi samfarz učinio (feraḍṭu) to i to’, a to znači: ‘Odvojio sam (qaṭa‘tu) dio svog imetka za njega.’ “[v] 


[i] El-Mutteqī el-Hindī, Kenzul-ummal, br. hadisa 30.369. Hadis bilježe i Ibn Mādže i ed-Dārequṭnīni, prenoseći ga od Ebū Hureyre. Također, ovaj hadis se nalazi i kod Ḥākima u čijem senedu se nalaz Ḥafṣ ibn ‘Umer ibn Ebī el-‘Ataf a on se ne prihvaća kao pouzdan (metrūk). Vidi kod eš-Šewkānī, Neylul-evṭār, Dārul-ḥadīt, Kairo, 1994., tom VI, str. 65.

[ii] Eš-Šewkānī, tom VI, str. 66.

[iii] El-Mutteqī el-Hindī, Kenzul-ummāl, broj hadisa 30370.

[iv] Ebū Dāwūd, Sunen, Kitābul-ferā’iḍ, broj hadisa 13.

[v] Eš- Šewkani, tom VI, str. 66.

3. Primjena feraiza unutar pozitivnoga prava BiH

Dva su osnovna cilja ovog teksta. Prvi je ukazivanje na nužnost upoznavanja muslimana (naročito muslimana BiH) s ovom obavezom i to putem vazova, štampe te uopće medija, a koje mora biti ustrajno i temeljito promicano kako od strane službenika Islamske zajednice tako i od strane, kako smo to na početku ovog rada istakli, svakoga pojedinca kompetentnog za ovu disciplinu.

Drugi cilj našeg rada je nuđenje mogućeg institucionalnog rješenja ovog problema. Naime, ovaj dio rada predstavljao bi prijedlog kako da se Norme šerijatskoga prava (u ovom slučaju feraiza) zadovolje kroz funkcioniranje pozitivnoga prava naše države koje šerijatskome pravu ne daje izvršnu snagu. Prije svega, potrebno je da, naravno samo ukratko, damo nekoliko napomena o funkcioniranju procesa nasljeđivanja u pozitivnom pravu.

Proces nasljeđivanja prema pozitivnome pravu naše države utvrđen je zakonski na način da taj proces nije istovjetan procesu nasljeđivanja na osnovu šerijatskoga prava iako osnovne intencije (namjere) oba prava jesu istovjetne: “Nasljeđivanje na osnovu zakona temelji se na pretpostavkama da je najprirodnije da imovina umrlog lica pripadne onima koji su mu najbliži, a to će biti njegovi srodnici i njegov bračni drug, te da je i njegova želja i namjera da ovu imovinu poslije njegove smrti koriste ova lica.”[i] No, s obzirom da način raspodjele imovine (i sve što se uz to veže) nije istovjetan, i same posljedice su različite. Norme koje govore o načinu raspodjele imovine u pozitivnom zakonu utvrdilo je društvo te države, dok je Norme o načinu raspodjele imovine u šerijatskome pravu propisao dragi Bog.

Pozitivno pravo poznaje i vid nasljeđivanja putem testamenta. On je ozakonjen jer predstavlja: “zadovoljenje želje pojedinaca da se izrazi određena veza ostavioca s izvjesnim licima, da zavještanjem svoje imovine u korist tih lica ostavilac izrazi svoju ljubav i prisnost odnosno zahvalnost prema njima.”[ii] Dakle, moguće je zakonski ostaviti imovinu u nasljeđe kome god se i kako god se hoće. Pri ovome treba imati u vidu:

1)     da je testament jednostrana izjava volje (dovoljna je samo izjava volje testatora);

2)     on je strogo lični pravni posao (može da ga napravi samo lično ostavilac, tj. isključena je svaka mogućnost zastupanja);

3)     on je strogo formalan pravni odnos; i

4)     testament je opoziva izjava volje, dakle njegovo ostvarenje, u našemu slučaju, ovisit će o razini shvatanja važnosti nasljeđivanja imovine po Božijemu Naumu.[iii]

Nužno bi bilo u okviru Islamske zajednice BiH oformiti odjel za primjenu šerijatskog načina nasljeđivanja a čije bi usluge tražili oni koji to žele. Naravno, taj odjel bi trebao biti povezan sa pozitivno važećim sudstvom u državi. Ovaj odjel za zadatak bi imao pružanje informacija o načinu raspodjele imovine stranke (koja bi se ovome odjelu svojevoljno obratila tražeći šerijatski pravni savjet) a na osnovu imovinskog stanja kojeg bi stranka predočila šerijatskome pravnom savjetniku pri spomenutom odjelu. Ovo niukom slučaju ne dovodi u pitanje nasljedno pozitivno pravo, niti se time nameće tuđa volja onima koji ne žele da se njihov imetak dijeli prema šerijatskim propisima nakon njihove smrti. 


[i] Alija Silajdžić, Nasljedno pravo, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 1964., str. 157.

[ii] Ibid.

[iii] Ibid, str. 158., 159.

4. Namjera ove studije

O obavezi primjenjivanja šerijatskoga prava u svakom segmentu života pisano je mnogo. Mi bismo samo željeli napomenuti da primjena šerijatskog prava ne može biti zadovoljena partikularnim (djelimičnim) niti povremenim pristajanjem uz njegove zahtjeve. Šerijatsko pravo kao Izraz Volje Boga dragoga predstavlja jednu cjelinu koja će biti funkcionalna samo i isključivo ako se bude primjenjivala u cjelini. Zato osjećamo potrebu da se, između ostaloga, ukaže na ključnu ulogu feraiza kao jednoga znavstvenoga segmenta najispravnijega naučnoga sistema- šerijata. Osim toga, što za naše uvjete također nije nebitno, pored ispunjavanja jednog farza, na ovaj način bi se moglo otvoriti i nekoliko novih radnih mjesta misleći pri tome prvenstveno na oformljenje, zaživljenje i funkcioniranje posebnoga odjela za šerijatsko nasljeđivanje pri jedinoj islamskoj instituciji svih muslimana BiH- Islamskoj zajednici.

Mi ćemo, ako Bog da, uz Allahovu pomoć, pokušati aktuelizirati ovo pitanje bar preko Znaka, a sljedeće nastavke posvećujemo upravo konkretnom rješavanju raspodjele imovine iza umrle osobe onako kako nam to naša uzvišena vjera propisuje.

Nastavit će se, ako Bog da!

 

Ocjena: 

Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (II dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 

1. Osnovni izvori na kojima se temelji šerijatsko nasljedno pravo (feraiz)

Prvi objavljeni ajet koji tretira nasljedno pravo bio je: We ulul-erhāmi ba‘duhum ewlā bi-ba‘din fī kitābillāh (el-Enfāl, 75.) – “A rođaci (krvni srodnici) su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči.” Povod objavljivanja ovog ajeta bio je slučaj žene Sa‘d ibn Rebī‘a. Naime, iza bitke na Uhudu u kojoj je poginuo Sa‘d ibn Rebī‘, njegova žena ostala je sama s dvije kćeri, a cio njegov imetak naslijedio je njegov brat, kao i slučaj žene Ews ibn Sābita iza kojeg je ostala žena s tri kćeri, dok su njegov imetak naslijedila njegova dva amidžića. Iza ovog ajeta odmah je uslijedilo obajvaljivanje i drugih ajeta koji konkretno propisuju kako se imovina nasljeđuje, tj. kome koliko pripada. Tako će 11., 12. i 176. ajet sure en-Nisā’ biti temelj za određivanje nasljednih dijelova u ostavštini umrle osobe. Ti ajeti u prijevodu na bosanski glase (prijevod Besima Korkuta):

-         Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj polovina. A roditeljima, svakom posebno – šestina od onog što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je. (en-Nisā’, 11.)

-         A vama pripada – polovina onog što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda – četvrtina onoga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima – četvrtina onoga što vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima – osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili, ili pomiri duga. A ako muškarac ili žena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu imali brata (po majci) ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti – šestinu; a ako ih bude više, onda zajednički učestvuju u – trećini, pošto se izvrši, ne oštećujući nikoga, oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed! – A Allah sve zna i blag je. (en-Nisā’, 12.)

-         Oni traže od tebe tumačenje, Reci: “Allah će vam kazati propis o kelāli: ako neko umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj – polovina njegove ostavštine, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima – dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženskima. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah sve zna. (en-Nisā’, 176.)

I sam Poslanik, s.a.v.s., je često davao dodatna pojašnjenja po pitanjima nasljednog prava, te tako uz navedene ajete i Poslanikov, s.a.v.s., sunnet (praksa) čini jedan od izvora feraiza.

2. Terminologija (mustalehāt)

Da bi se moglo baviti ovom disciplinom, potrebno je poznavati i određenu terminologiju. Neki od osnovnih pojmova jesu:

1)    Irs – nasljeđivanje.[1]

2)    Terike – cjelokupna ostavština rahmetlije.

3)    Fard - udio tačno određen Kur’anom, npr. 1/2. Oni kojima pripadaju ti dijelovi zovu se ashābul-furūd, tj. oni koji imaju pravo na alikvotne dijelove.

4)    Ta‘sīb – nasljeđivanje srodnika mimo farza/farda (onog što ostane).

5)    Sehm - udio svakog od nasljednika.

6)    Hadžb – doslovno „prekrivanje“, uskraćivanje nasljedovanja, bilo dijela ostavštine ili samo jednog dijela, zbog postojanja druge osoba (koja ga „prekriva, zaklanja“, npr. sin unuka). Osoba koja je „prekrivena“ zove semahdžūb.

7)     ‘Awl – Povećanje u udjelima a smanjenje u konačnoj količini dobivene imovine.

8)    Redd – smanjenje u udjelima a povećanje u konačnoj količini dobivene imovine.

9)    Munāseha – to je slučaj kad umre osoba i prije nego što se njegova imovina razdijeli umre još jedna osoba od njenih nasljednika.

10)                       Tehārudž – dijeljenje zaostavštine u slučaju nagodbe jednog nasljenika.

Na neke od ovih pojmova ćemo se kasnije, ako Bog da, posebno osvrnuti.



[1] Uz ostavštinu umrle osobe (terike) vežu se četiri obaveze, odnosno prava (tzv. tereti zaostavštine). To su:

1)      Oprema i ukop umrle osobe (tedžhīz).

2)      Isplata rahmetlijinih dugova (duyūn).

3)      Provedba njegova testamenta, tj. oporuke (waṣiyye). Prema wasiyyetu nekoj osobi se od imovine može ostaviti maksimalno jedna trećina cjelokupnog imetka (tako da ostali nasljednici ne budu oštećeni).

4)      Raspodjela ostavštine među nasljednicima (mīrās).

3. Zapreke za nasljeđivanje (Mewāni‘ul-irs)

Pod zaprekama za nasljeđivanje misli se na određene činioce koji nasljednika isključuju iz nasljedstva iako bi u osnovi trebao nasljeđivati. To su:

1)    Ropstvo (riqq), tj. rob ne nasljeđuje.

2)   Ubistvo (qatl), tj. ubica onog od koga može da nešto naslijedi, sukladno riječima Poslanikovim, s.a.v.s.:Leyse li-qātil mīrās – “Ubica ne nasljeđuje!” Hanefijski pravnici kažu kako svako ubistvo koje iziskuje keffāretili qisās stavlja zabranu na nasljedovanje, dok šafije vele kako bilo kakvo ubistvo sprečava nasljieđivanje. Prema Ebū Hanīfi naslijediti može čovjek koji je ubio u samoodbrani, ako i dželat koji radi po nalogu sudije muslimana. Svi su suglasni i da vrsta ubistva tzv. el-qatlu bit-tesebbub nije zapreka za nasljedtvo, npr. neko iskopa bunar u kojeg neko kasnije upadne i izgubi život.

3)    Različitost vjere (ihtilāfud-dīn), sukladno hadisu: Lā yerisul-muslimul-kāfire we lel-kāfirul-muslime – “Musliman ne nasljeđuje nevjernika, niti nevjrenik muslimana,” kao i hadisu: Lā yetewāresu ehlu milleteyni šettā – Pripadnici različitih vjeroispovijesti se ne nasljeđuju.”

4)    Različitost zemlje/države među nemuslimanima (ihtilāfud-dār). Ovo je zapreka samo za hanefijske pravnike.

5)    Otpadništvo od vjere (riddet), tj. izlazak iz islama. Ebū Hanīfe kaže da porodica otpadnika koji bude ubijen nasljeđuje samo onaj njegov imetak koji je skupio dok je bio u islamu, dok ono što je skupio nakon otpadništva ide u državnu blagajnu (beytul-māl). S druge strane, Šafija i Ahmed smatraju kako se od otpadnika (murtedd) ne može ništa naslijediti jer i on ne nasljeđuje.

4. Propisani nasljednji dijelovi (el-furūdul-muqaddere) – alikvotni dijelovi

Riječ je o dijelovima koje je Kur’an eksplicitno propisao:

1)    1/2.

2)    1/4.

3)    1/8.

4)    2/3.

5)    1/3.

6)    1/6.

7)    1/3 ostatka (sulusul-bāqī).

Ovaj posljednji, sedmi dio, ustanovljen je od strane šerijatskih pravnika putem idžtihāda. Dobiva ga majka u slučaju da se uz nju kao nasljednici pojave samo otac i jedan od supružnika. Ako je riječ o mužu onda ta trećina ostatka iznosi 1/6, a ako je riječ o ženi, onda iznosi 1/4 cjelokupne imovine.

Nastavit će se, ako Bog da!

Ocjena: 

Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (III dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 

1. Vrste nasljeđivanja (enwā‘ul-irs)

1)   Nasljeđivanje po farzu. To je ono nasljeđivanje koje je tačno precizirao Kur’an ili Sunnet, npr. ½ za muža. Kategorije osoba koje ovako nasljeđuju zovu se ashābul-furūd. Poslanik, s.a.v.s., kaže: Elhiqūl-ferā’id bi-ehlihā femā beqiye fe-li-ewlā (ey aqreb) redžul zeker – “Propisane dijelove (ostavštine) podajte onima kojima i pripadaju, a ono što iza toga ostane pripada najbližem muškom srodnku.”[1]

2)    Nasljeđivanje po ta‘sību. Riječ je o kategoriji osoba koje se zovu ’asabe. To su svi oni koji uzimaju ono što preostane od ostavštine nakon što se podmire ashābul-furūd. Moguće je da takva osoba naslijedi i čitav imetak ukoliko ne bude nikog od ashābul-furūda.

3)    Nasljeđivanje po oba načina. To se odnosi na one osobe koje nasljeđuju i po osnovnom propisu, farzu, ali i po strani ‘asabe.



[1] Hadis bilježe el-Buhārī i Muslim.

2. Putevi nasljeđivanja (tarā’iqul-irs) – opći red nasljeđivanja

1)    Oni koji imaju pravo na alikvotne dijelove (ashābul-furūd). Imetak se prvo njima raspodjeljuje.

2)    Krvna ‘asaba (el-‘asabe en-nesebiyye). To je srodnik koji uzima ostatak imovine nakon što se podmire alikvotni dijelovi, ili čak čitavo nasljedstvo ukoliko bude sam.

3)    El-merdūd lehum. Tu su oni od ashābul-furūda (osim supružnika) kojima se raspodjeljuje ostatak imovine ukoliko ne bude nikog od ‘asabe.

4)    Zewul-erhām. To su srodnici koji nisu niti ashābul-furūd niti ‘asabe, poput majčinog brata ili sestre. Jednom riječju, to su oni između kojih i ostavitelja se nađe ženska osoba.

5)    Uzročna ‘asaba (el-‘asabe es-sebebiyye). Riječ je o čovjeku koji nasljeđuje svog oslobođenog roba a koji uopće nema nikakvih nasljednika.

6)    Osoba nedokazana porijekla koja tvrdi srodstvo (el-muqirr lehū bi-neseb ‘alā gayrihī). To priznanje važi samo za nju.

7)    Osoba kojoj je oporučeno nasljedovanje čitavog imetka, ili imetka koji prelazi trećinu cjelokupne imovine,[1] i to samo ako rahmetlija iza sebe ne ostavi nikog od nasljednika.

8)    Državna blagajna (beytul-māl).

Napomena:

Kod ši'ija ‘asabe i zewul-erhām ne isključuju jedan drugog. Kod njih to ide ovako:

1)    Roditelji, djeca i dalja silazna linija.

2)    Braća i sestre i njihovi potomci, djedovi i nane i dalja uzlazna linija.

3)    Amidže, strine, tetkovi i tetke i njihovi potomci.

4)    El-‘asabe es-sebebiyye.

5)    itd.



[1] To zato što prema Šerijatu nije dozvoljeno vasijetom (testamentom) ostaviti više od jedne trećine određenoj osobi ukoliko testator (onaj koji ostavlja testament) ima nasljednike.

3. Muški posjednici alikvotnih dijelova (ashābul-furūd miner-ridžāl)

1) OTAC (eb)

Ako iza umrlog ostane otac, on može naslijediti na jedan od tri načina:

  • 1/6  ako umrli ima sina, ili sina sina, ...
  • ‘Asabe (ono što ostane) ako umrli nema sina, ili sina sina, ...
  • 1/6 + ‘asabe  ako ima kćerku, ili unuku od sina, ...

2) PRAVI DJED (džedd sahīh) - (između kojeg i ostavioca nema majke)

  • Nasljeđuje kao i otac ako nema oca (prema Ebū Hanīfi)

Napomena:

Ako umrli ostavi oba roditelja i jednog od supružnika, tad majka nasljeđuje 1/3 od onog što ostane nakon supružnika, a ako umjesto oca bude djed onda majka nasljeđuje 1/3 čitavog imetka.

Također, važno je znati da ako iza umrle osobe ostane djed i prava braća, ili braća po ocu, tad postoje dva mišljenja. Prema jednom od njih djed isključuje braću iz nasljedstva, a prema drugom nasljeđuje zajedno sa njima. O tom pitanju bit će, ako Bog da, posebno govora kasnije.

3) BRAT I SESTRA OD STRANE MAJKE (eh li-umm, uht li-umm)

  • Ne nasljeđuje uz silaznu i uzlaznu mušku liniju (sin, sin sina, ..., kćerka, otac, djed).
  • 1/6
  • 1/3 ako ih je dvoje ili više, pazeći na pravilo liz-zekeri mislu hazzil-unseyeyn (muškarcu koliko dvjema ženskima).

4) MUŽ (zewdž)

  • 1/2  ako žena nema djece.
  • 1/4  ako žena ima djece.

4. Ženski posjednici alikvotnih dijelova (ashābul-furūd minen-nisā’)

1) ŽENA (zewdže)

  • 1/4  ako muž nema djece.
  • 1/8  ako muž ima djece.

2) MAJKA (umm)

·        1/3  ako umrli nema djece, ili dvoje ili više braće i sestara.

·        1/6  u protivnom.

·        1/3 ostatka ako umrli nema djece ili dvoje ili više braće i sestara, ali se uz nju u nasljedstvu nađu otac i jedan od supružnika.

3) PRAVA NANA (džedde sahīha)[1]

  • 1/6. Dokaz za ovo jeste hadis: At‘imul-džeddāt es-sudus – “Nanama podajte jednu šestinu!”[2]

Ako je više od jedne nane, u tom slučaje sve zajedno dijele 1/6.

  • Majka je zaklanja, bilo da je riječ o nani s očeve ili majčine strane (tako da ništa ne nasljeđuje ako je majka živa).
  • Otac je zaklanja ako je riječ o nani od oca.

4) KĆERKA (bint)

  • ‘Asabe sa bratom.
  • 2/3  ako ih je više od dvije i nije uz njih mu‘assib (onaj koji nasljeđuje ostatak).
  • 1/2  ako nije uz nju mu‘assib, a to je brat.

5) KĆERKA OD SINA (bint ibn)

  • 1/2  ako nema sina ili kćerke, ili sina od sina.
  • 2/3  ako ih je dvije ili više i nema gore pomenutih.
  • 1/6  ako se uz nju nađe kćerka.
  • ‘Asabe sa sinom sina (ostavitelja).
  • Pokriva je sin ostavitelja.
  • Pokrivaju je dvije ili više kćeri ostavitelja (i po ocu i po majci).

6) SESTRA (uht, šeqīqa)

  • 1/2  ako nije uz nju ‘asabe kao što je njezin brat, ili kćerka umrlog, ili, pak, neko ko je pokriva (otac ili muški potomak).
  • 2/3  ako su dvije ili više, a nema uz njih ‘asabe ili pokrivanja.

Napomena:

Prema Ebū Hanīfi i djed može kao i otac pokriti braću ili sestre.

  • ‘Asabe sa kćerkom, ili kćerkom od sina, shodno Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: Idž‘alul-ehawāt me‘al-benāt ‘asabe – “Učinite sestre s kćerima ‘asabe!”
  • ‘Asabe sa svojim bratom.
  • Pokriva je sin, sin sina, ..., te otac. Prema Ebū Hanīfi čak i djed.

7) SESTRA PO OCU (uht li-eb)

·        1/2  ako nema ‘asabe ili ko je pokriva.

·        2/3  ako su dvije ili više, a nema ‘asabe ili ko je pokriva.

·        1/6  ako postoji prava sestra, a nema ‘asabe.

·        ‘Asabe sa svojim bratom (polukrvnim prema ostavitelju).

·         ‘Asabe sa kćerkom ili kćerkom sina. Tom prilikom uzima ono što ostane.

·        Pokriva je pravi brat ili dvije prave sestre, osim ako ne bude uz nju brat po ocu kao ‘asabe, kao i prava sestra ako je ‘asabe sa nekim drugim.

Nastavit će se, ako Bog da!



[1] Pod pravom nanom misli se na majčinu majku, njezinu majku itd., kao i na očevu majku. Ako se između dvije majke nađe otac otac (tj. muško) onda se takva nana naziva „kriva“ nana (džedde fāside).

[2] Također, bilježi se kako je jedna stara nana došla Ebū Bekru, r.a., tražeći svoj nasljedni dio, na što je Ebū Bekr, r.a., kazao: „U Allahovoj Knjizi ne nalazim ništa što bi ti se moglo dati, a niti sam šta čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s., po tvom pitanju. Vrati se dok se ne konsultujem sa ashabima i sam promislim kako postupiti!“  Potom je Ebū Bekr, r.a., klanjao podne namaz i upitao ljude da li je ko čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., da govori o nasljedstvu nane. Utom je ustao Mugīre ibn Šu‘be, r.a., i rekao kako svjedoči da je čuo Poslanika, s.a.v.s., kako nani propisuje jednu šestinu ostavštine.

Ocjena: 

Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (IV dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 

1. Pojam ‘asabe

Riječ ‘asabe podrazumijeva nasljednika po krvnom srodstvu koji uzima čitav imetak ukoliko nema nikog drugog od nasljednika, ili onaj koji uzima ostatak imetka nakon što se podmire tačno određeni, alikvotni dijelovi.

Dokaz iz Kur’ana za ‘asabu jesu riječi Uzvišenog: “... A roditeljima, svakom posebno – šestina od onog što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina” (en-Nisā’, 11.), tj. otac uzima ostatak imetka po principu ta‘sība.

Dokaz iz Sunneta jesu riječi hazreti Pejgambera, s.a.v.s.: Elhiqūl-ferā’id bi-ehlihā femā beqiye fe-li-ewlā (ey aqreb) redžul zeker – “Propisane dijelove (ostavštine) podajte onima kojima i pripadaju, a ono što iza toga ostane pripada najbližem muškom srodnku.”[1]

  • Oni koji nikako ne mogu naslijediti kao ‘asabe, već samo tačno određene dijelove (fard), su:

-         muž,

-         supruga,

-         majka,

-         nana po majci,

-         nana po ocu,

-         brat po majci,

-         sestra po majci.

  • S druge strane, oni koji nasljeđuju samo kao ‘asabe su svi iz ‘asabe bin-nefs osim oca i djeda.
  • Oni koji mogu spojiti oba načina nasljedovanja su samo otac i djed.
  • Konačno, oni koji mogu nasljeđivati ili samo kao ashābul-furūd ili samo kao ‘asabe, ali nikada ne spojiti ovo dvoje su:

-         kćerka,

-         kćerka od sina,

-         prava sestra,

-         sestra po ocu.



[1] Hadis bilježe el-Buhārī i Muslim.

2. Vrste ‘asabe

1) Krvna ‘asaba (el-‘asabe en-nesebiyye)

Primarno, riječ je o muškim srodnicima rahmetlije i onim koji zauzimaju to mjesto i idu uz njih. Uslov je da između njih i rahmetlije ne bude ženska osoba. Ova vrsta ‘asabe se dijeli u tri podvrste:

-         ‘Asabe sa samim sobom (el-’asabe bin-nefs).

 

Ovo je ujedno i najjača vrsta ‘asabe.

Prema Ebū Hanifi taj red ide ovako:

1.    Strana sinstva (sin, sin sina, ...)

2.    Strana očinstva (otac, djed, ...)[1]

3.    Strana bratstva (pravi brat, brat od strane oca, sin od pr. brata, ..., sin od brata po ocu, ...)

4.    Strana amidžinstva (pravi amidža, amidža od strane oca, sin pravog amidže, ..., sin amidže od strane oca, ..., pravi amidža od oca, amidža oca od strane oca.)

U ovoj vrsti ‘asabe važno je znati ko ima prednost nasljedovanja ako se nađe više onih koji mogu nasljeđivati kao ‘asabe bin-nefs.

Primjeri:

·        Sinu se daje prednost nad ocem. Ta prednost zove se „prednost po strani“ (et-terdžīh bil-džihe).

·        Sinu se daje prednost nad sinom sina. Ta prednost zove se „prednost po stepenu“ (et-terdžīh bid-deredže).

·        Pravom bratu daje se prednost nad bratom po ocu. Ta prednost zove se „prednost po snazi srodstva“ (et-terdžīh bi-quwwetil-qarābe).

 

-         ‘Asabe s drugim (el-’asabe bil-gayr).

 

To su:

1.    Kćerka sa sinom.

2.    Kćerka sina sa sinom.

3.    Prava sestra sa pravim bratom.

4.    Sestra od strane oca sa bratom od strane oca.

 

-         ‘Asabe uz drugog (el-’asabe me‘al-gayr).

 

  • Riječ je o ženskoj osobi koja u svom ‘usūbetu potrebuje drugoj ženskoj osobi, i s kojom se ne udružuje u rečenom ‘ūsūbetu. Dokaz za postojanje ove vrste ‘asabe su Poslanikove, s.a.v.s., riječi: Idž‘alul-ehawāt me‘al-benāt ‘asabe – “Učinite sestre s kćerima ‘asabe!”

 

To su:

1.    Prava sestra (ili više njih) sa kćerkom ili kćerkom sina.

2.    Sestra od strane oca (ili više njih) sa kćerkom ili kćerkom sina.

2) Uzročna ‘asaba (el-‘asabe es-sebebiyye)

Riječ je o ‘asabi koja ide po sebebu oslobađanja ropstva (‘itq). Tako će osloboditelj roba (mu‘tiq) naslijediti svog oslobođenog roba (mu‘taq) ako ovaj ne bude imao nikog od nasljednika, i to kao nagradu za njegovo dobročinstvu učinjeno nekadašnjem robu.

Dokaz za postojanje ove vrste nasljedovanja jesu Pejgamberove, s.a.v.s., riječi: El-welā’ li-men a‘taq – „Pravo naslijeđa na imovinu oslobođenog roba ima njegov osloboditelj.“



[1] Prema svim drugim pravnicima (‘indel-džumhūr) djed je na trećem mjestu, ispod oca a iznad braće.

3. Pojam hadžba (pokrivanja, zaklanjanja, isključivanja iz nasljedstva)

Riječ hadžb terminološki podrazumijeva isključivanje određene osobe iz nasljedstva.

Hadžb se dijeli na:

1) Isključivanje po nekom svojstvu (el-hadžbu bil-ewsāf), kao npr. različitost vjere, ubistvo, itd., o čemu je već bilo govora.

2) Isključivanje zbog postojanja druge osobe (el-hadžbu bil-ešhās), a dijeli se na:

  • Djelimično isključivanje (hadžb nuqsān)

-         Muž sa   1/2   na   1/4   ako postoji dijete ili dijete sina.

-         Žena sa   1/4   na   1/8     -//-   .

-         Majka sa   1/3   na   1/6     -//- , ili dvoje braće (sestara).

-         Kćerka sina sa   1/2   na   1/6   ako postoji kćerka.

-         Sestra od strane oca sa   1/2   na   1/6   ako postoji prava sestra.

  • Potpuno isključivanje (hadžb hirmān)

-         Djeda pokriva (isključuje) otac.

-         Nanu pokriva majka.

-         Sina sina pokriva sin.

-         Pravu braću (sestre) pokriva otac, sin i sin sina.

-         Braću od strane oca    -//-    , i pravi brat.

-         Braću od strane majke    -//-    , djed, kćerka i kćerka sina.

-         Kćerke sina pokriva sin, kao i dvije kćerke (ili više njih) osim ako ih ne učuni ‘asabe sin sina.

-         Sestre od strane oca pokrivaju dvije prave sestre (ili više njih), osim ako ne bude sa njima brat od strane oca koji ih čini ‘asabe. (Jednu sestru po ocu pokriva i pravi brat).

-         Sina pravog brata pokrivaju sin, otac, sin sina, pravi brat i brat od strane oca.

-         Sina brata po ocu    -//-    , i sin pravog brata.

-         Pravog amidžu    -//-    , i sin brata po ocu.

-         Amidžu po ocu    -//-    , i pravi amidža.

-         Sina pravog amidže    -//-    , i amidža po ocu.

-         Sina amidže po ocu    -//-    , i sin pravog amidže.

-         Osloboditelja roba pokriva bilo koji nasljednik bivšeg roba.

4. Nekoliko rješenih primjera (mes’ela)

 

 

 

 

šest

 

Nasljednici

Udio

3

kći

1/2

1

kći sina

1/6

/

sin kćeri

pokr.

2

sestra

‘asabe

 

Tumačenje tabele:

Kći nasljeđuje 1/2 čitava imetka, kći sina 1/6, sina kćeri pokriva (isključuje iz nasljedstva) sama kći, dok sestra nasljeđuje kao ‘asabe, tj. uzima ostatak imovine.

Da bi se imao jasniji pregled situacije, izvlačimo zajedniči nazivnik iz svih udjela, a to je 6 (ZELENI DIO TABELE). Njega dijelimo s nazivnikom 1/2 (koliko nasljeđuje kći), a rezultat je 3. Potom ga dijelimo s nazivnikom 1/6 (koliko nasljeđuje kći sina), a rezultat je 1. To će reći da ako imetak podijelimo u šest jednakih dijelova, kći nasljeđuje tri dijela, kći sina jedan dio, sin kćerke ništa, dok sestra uzima ono što preostane, a to su dva dijela.

 

dvanaest

 

Nasljednici

Udio

7

2 sestre po ocu

‘asabe (pazeći da mušku ide koliko dvjema ženskima)

brat po ocu

2

majka

1/6

3

žena

1/4

 

 

šest

 

Nasljednici

Udio

1

otac

1/6

 5

sin

‘asabe

/

pravi brat

pokr.

/

brat po ocu

pokr.

 

Nastavite će se, ako Bog da!

Ocjena: 

Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu - zanemarena obaveza (V dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 Nasljeđivanje zevul-erhāma

To su srodnici koji nisu niti ashābul-furūd niti ‘asabe, poput majčinog brata ili sestre. Jednom riječju, to su oni između kojih i ostavitelja se nađe ženska osoba. Oni nasljeđuju samo ako nema nikog od ashābul-furūda, kao i‘asabe. To je mišljenje većine ashaba. Jedino je Zejd ibn Sābit, r.a., bio mišljenja kako oni ne nasljeđuje već ostavština ide u državnu blagajnu. Zejdov stav uzet će Šafija i Malik.

Dokaz prvih je ajet: Ve ulul-erhāmi ba‘duhum evlā bi-ba‘din fī kitābillāh (el-Enfāl, 75.) – “A rođaci (krvni srodnici) su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči”, kao i Poslanikov, s.a.v.s., hadis: El-hālu vāris men lā vārise lehū . “Daidža je nasljednik ukoliko drugog nasljednika nema.” Također, bilježi se kako je Sābit ibn ed-Dahdāh umro, pa je hazreti Pejgamber, s.a.v.s., upitao ‘Āsim ibn ‘Adijja: “Znate li jeli on među vama imao kakva roda?” Reče: “On je došao među nas (tj. bijaše stranac).” Tada on učini da njegovu ostavštinu naslijedi sin njegove sestre Ebū Lubābe ibn ‘Abdul-Munzir.

Zevul-erhām će nasljeđivat zavisno od toga u koji razred (sinf) spadaju. Tih razreda je četiri. Svaki prethodni isključuje onaj naredni.

1)    Prvi razred (es-sinful-evvel):

Djeca vlastite kćerke, djeca od sinovljeve kćerke, i njihovi potomci.

Primjer:

1

Nasljednici

 

Udio

1

kći kćeri

1/1

/

kći kćeri od sina

pokr.

Ako na istom stepenu onda se gleda ko potiče od ashābul-furūda.

Primjer:

1

Nasljednici

 

Udio

1

kći kćeri od sina

1/1

/

sin sina od kćeri

pokr.

Ako su svi od ashābul-furūda onda će svi i biti nasljednici.

Primjer:

3

Nasljednici

 

Udio

2

sin kćeri od sina

2/3

1

kći kćeri od sina

1/3

2)    Drugi razred (es-sinfus-sānī):

Djedovi i nane po ženskoj krvi, koji nisu ni ‘asabe ni ashābul-furūd.

Primjer:

1

Nasljednici

 

Udio

1

otac majke ostavitelja

1/1

/

otac majke majke ostavitelja

pokr.

Ovu mes’elu možemo i ovako prikazati:

Ostavitelj

 

 

majka

 

 

                                                     majka         otac (1/1)

                                                    otac (0)

Na ovaj način prikazat ćemo i sljedeću mes’elu:

Ostavitelj

 

 

otac

 

 

majka

 

 

otac

 

 

                                  majka (1/3)             otac (2/3)

 

 

 

3)    Treći razred (es-sinfus-sālis):

-         Kćerke od prave braće, djeca od pravih sestara i njihova djeca.

-         Kćerke od braće po ocu, djeca od sestara po ocu i njihova djeca.

-         Djeca od braće i sestara po majci i njihova djeca.

Primjer:

                      pr.brat                  Ostavitelj               pr. sestra 

                        sin                                                       kći

                               kći (1/1)                                                 sin (0)

Objašnjenje: Kći nasljeđuje sve jer je dijete ‘asabe, a sin ne nasljeđuje ništa jer je dijete zevul-erhāma.

4)  Četvrti razred (es-sinfur-rābi‘):

-         Sestre ostaviteljeva oca.

-         Braća po majci ostaviteljeva oca, tj. amidže po majci.

-         Braća i sestre ostaviteljeve majke, tj. daidže i tetke.

Primjeri:

Ostavitelj

 

 

otac

 

 

                                                pr. sestra (1/1)    sestra po ocu (0)     sestra po majci (0)      

 

 

 

Ostavitelj

 

                                                      otac               majka

                                          brat po majci                   pr. brat

                                    kći (2/3)                                          sin (1/3)

Nastavit će se, ako Bog da!

Ocjena: 

Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu - zanemarena obaveza (VI dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 ‘Avl

Pojmom ‘avla označava se slučaj kad je zbir svih propisanih udjela veći od same ostavštine, te se udjeli moraju smanjiti.

Prvi koji je presudio po ’avlu bijaše hazreti Omer, r.a. Naime, u vrijeme Omera, r.a., preselio je čovjek na ahiret i iza sebe ostavio ženu i dvije sestre. Ženi bi trebalo da pripadne 1/2 imetka, a sestrama 2/3. Savjetovao se sa ashabima kako da presudi. ‘Abbās, r.a., mu je rekao da postupi po ‘avlu, riječima: E‘īlūl-ferā’id - „Smanjite u farzovima!“ Niko se nije suprotstavio tom mišljenju osim njegova sina Ibn ‘Abbāsa, r.a., nakon očeve smrti, kad je po pitanju ‘avla izjavio: Edhilun-naksa ‘alā men huve esve’u hālen – „Umanjenje ubacite onom ko je najslabiji (u srodstvu)!“, a to su kćeri i sestre. Prema ovom Ibn ‘Abbāsovu mišljenju sude ši'ije i zahirije[1].

Kod rješavanja mes’ela ‘avla samo se tri nazivnika (osnove) uvećavaju, a to su 6, 12 i 24. Ostala četiri nazivnika se ne uvećavaju (2, 3, 4 i 8).

Primjeri ‘avla s nazivnikom 6:

7

6

Nasljednici

 

Udio

3

3

žena

1/2

4 (2+2)

4 (2+2)

2 sestre

2/3

8

6

Nasljednici

 

Udio

3

3

muž

1/2

4 (2+2)

4 (2+2)

2 sestre

2/3

1

1

majka

1/6

9

6

Nasljednici

 

Udio

3

3

muž

1/2

4 (2+2)

4 (2+2)

2 pr. sestre

2/3

2

2

2 sestre po majci

1/3

10

6

Nasljednici

 

Udio

3

3

muž

1/2

4 (2+2)

4 (2+2)

2 pr. sestre

2/3

2

2

2 sestre po majci

1/3

1

1

majka

1/6

Primjeri ‘avla s nazivnikom 12:

13

12

Nasljednici

 

Udio

3

3

žena

1/4

8 (4+4)

8 (4+4)

2 pr. sestre

2/3

2

2

sestra po majci

1/6

15

12

Nasljednici

 

Udio

3

3

žena

1/4

8 (4+4)

8 (4+4)

2 pr. sestre

2/3

4

4

2 sestre po majci

1/3

17

12

Nasljednici

 

Udio

3

3

žena

1/4

8 (4+4)

8 (4+4)

2 pr. sestre

2/3

4

4

2 sestre po majci

1/3

2

2

majka

1/6

Primjer ‘avla s nazivnikom 24:

27

24

Nasljednici

 

Udio

3

3

žena

1/8

16 (8+8)

16 (8+8)

2 kćeri

2/3

4

4

otac

1/6

4

4

majka

1/6

Nastavit će se, ako Bog da!



[1] Zahirijskog mezheba danas nema.

Ocjena: 

Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (VII dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 Redd

Redd je pojam suprotan ‘avluMes’ela u kojoj se nađu sljedeća tri elementa, jeste reddijje, tj. rješava se poreddu. Njega ćemo najbolje razumjeti kroz nekoliko primjera. No, prvo vidimo koja su to tri nužna elementa da bi redda uopće i bilo:

·        Postojanje nekog od ashābul-furūda (onog ko uzima alikvotni dio).

·        Da je preostalo imetka (nakon što se podmiri ashābul-furūd ).

·        Da nema nikog od ‘asabe (jer ‘asaba uzima čitav ostatak imetka).

Pravni problemi koji su sadržavali ova tri elementa pojavili su se još za vrijeme ashaba. Naime, šta raditi s ostatkom imetka ako nema ‘asabe koja bi ga uzela. Na kraju se se iskristalizirala tri mišljenja:

1)    MIŠLJENJE ZEJDA, R.A.:

Prema njegovu mišljenju ukoliko nema ‘āsiba (jednina od ‘asabe) ostatak imovine ide u državnu blagajnu. Dokaz za to su mu riječi Poslanikove, s.a.v.s.: Innellāhe kad a‘tā kulle zī hakkin hakkahū felā jestehikku vāriūtū eksere min hakkih – „Allah je svakom ko ima pravo to pravo dao. Nasljednik nema pravo uzeti više nego što njegovo pravo jeste!”

Tako prema Zejdu, r.a., redda uopće ne bi trebalo biti.

2)    MIŠLJENJE OSMANA, R.A.:

Hazreti Osman je sudio kako se svim posjednicima alikvotnih dijelova (ashābul-furūd) treba raspodijeliti ostatak imovine, čak i supružnicima. Isto kao što im se u slučaju ‘avla oduzima od njihovih udjela, tako im se i obratnom slučaju dodaje od ostatka imovine.

3)    MIŠLJENJE HAZRETI ALIJE, R.A.

Ostatak imovine se raspodjeljuje svim od ashābul-furūda osim supružnika (muža i žene), sukladno riječima Uzvišenog: Ve ulul-erhāmi ba‘duhum evlā bi-ba‘din fī kitābillāh (el-Enfāl, 75.) – „A rođaci (krvni srodnici) su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči.”

Mišljenju hazreti Alije, kerremallāhu vedžhehū, priklonula se većina pravnika. Među njih se ubraja i Šafija, s tim da prema njemu redda ima samo ako državna blagajna muslimana nije sređena. U suprotnom, i prema Šafiji ostatak movine trebao bi da ide u državnu blagajnu (bejtul-māl).

Mes’ele redda mogle bi se podijeliti u dvije vrste, one u kojima nema nekog od supružnika, i one u kojima ima neko od supružnika. Navedimo nekoliko primjera za obje vrste. ZELENA KOLONA je konačno rješenje.

Mes’ele  u kojima nema nikog od supružnika:

2

3

Nasljednici

 

Udio

2

2

6 kćeri

2/3

5

6

Nasljednici

 

Udio

1

1

majka

1/6

3

3

pr. sestra

1/2

1

1

sestra po ocu

1/6

Mes’ele  u kojima se nalazi neko od supružnika:

4

12

12

Nasljednici

 

Udio

1

3

3

muž

1/4

3

9

8

3 kćeri

2/3

U ovoj mes’eli, za razliku od prve vrste mes’ela u kojima smo smanjivali zajednički nazivnik (jer se svakom dodaje ostatak imetka), nazivnik ostaje isti a uvećava se udio 3 kćeri s 12/8 na 12/9 čitavog imetka. Nasljedni dio muža ostaje isti.

12

12

Nasljednici

 

Udio

3

3

muž

1/4

9

8

6 kćeri

2/3

S obzirom da je u gornjoj mes’eli  6 kćeri, da bi izbjegli udjele s decimalom (jer valja 9 dvanaestina podijeliti na 6 kćeri), u tom slučaju da bi pojednostavili razdiobu imovine, zajednički nazivnik 12 dijelimo s 3 (od 3 dvanaestine kao udio muža) i tako izvlačimo novi nazivnik 4. Novi izgled iste mes‘ele u tom slučaju bi bio:

8

4

12

Nasljednici

 

Udio

2

1

3

muž

1/4

6

3

8

6 kćeri

2/3

Ovo ćemo odmah primijeniti u narednoj mes’eli:

4

12

12

Nasljednici

 

Udio

1

3

3

muž

1/4

3

9

8

5 kćeri

2/3

No, u ovoj mes’eli, za razliku od prethodne, nema suglasja između broja od 5 kćeri i nazivnika njihova udjela koji iznosi 3.[1] Stoga, da bi pojednostavili raspodjelu imovine (iako je mes’ela već rješena) množićemo broj od 5 kćeri s brojnikom 1/4  (to je 4) koliki je mužev udio po Kur’anu, te tako dobiti novi nazivnik 20. U tom slučaju novi izgled mes’ele bi bio:

20

4

12

Nasljednici

 

Udio

5

1

3

muž

1/4

15

3

8

5 kćeri

2/3

4

4

12

Nasljednici

 

Udio

1

1

3

žena

1/4

1

3

2

nana

1/6

2

4

2 brata po majci

1/3

               

32

8

24

24

Nasljednici

 

Udio

4

1

3

3

žena

1/8

21

7

21

12

kći

1/2

7

4

nana

1/6

Nastavit će se, ako Bog da!



[1] Matematički odnosi brojeva u rješavanju ovih pitanja jesu:

-          Temāsul – kada je riječ o dva ista broja.

-          Tedāhul – npr. broj 6 i 2, tj. da je veći broj djeljiv s manjim.

-          Tevāfuk – npr. 8 i 20, tj. da su oba broja djeljiva s istim brojem, u ovom slučaju 4.

-          Tebājun – npr. 5 i 13, tj. da dva broja nisu djeljiva s nekim trećim brojem bez ostatka. U gornjem slučaju imamo primjer tebājuna.

Ocjena: 

Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (VIII dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 Nekoliko rješenih mes’ela u kojima nema ni ‘avla ni redda

 Mes’ela, u kojoj nema ni ‘avla ni redda, zove se mes’ele ‘ādile (doslovno „pravedna” mes’ela).

  

2

 

Nasljednici

Udio

1

kći

1/2

1

sestra po ocu

‘asabe

3

 

Nasljednici

Udio

1

         majka

1/3

2

amidža

‘asabe

3

 

Nasljednici

Udio

2

2 kćeri

2/3

1

amidža

‘asabe

1

 

Nasljednici

Udio

1

brat po ocu

‘asabe

/

sin pravog brata

pokriven

6

 

Nasljednici

Udio

5

djed

‘asabe

1

majka

1/6

/

3 brata po majci

pokr.

6

 

Nasljednici

Udio

1

majka

1/6

3

amidža

‘asabe

2

2 brata po majci

1/3

4

 

Nasljednici

Udio

1

muž

1/4

2

kći

1/2

1

amidža

‘asabe

6

 

Nasljednici

Udio

3

muž

1/2

1

majka

1/3 ostatka

2

otac

‘asabe

12

 

Nasljednici

Udio

3

žena

1/4

3

majka

1/3 ostatka

6

otac

‘asabe

6

 

Nasljednici

Udio

3

kći

1/2

1

sin kćeri

1/6

2

pr. sestra

‘asabe

6

 

Nasljednici

Udio

3

muž

1/2

1

nana od strane majke

1/6

2

otac

‘asabe

2

 

Nasljednici

Udio

1

muž

1/2

/

nana od strane oca

pokr.

1

otac

‘asabe

6

 

Nasljednici

Udio

3

kći

1/2

1

kći sina

1/6

2

otac

‘asabe

8

 

Nasljednici

Udio

1

žena

1/8

4

kći sina

1/2

3

pr. amidža

‘asabe

6

 

Nasljednici

Udio

4

4 kćeri

2/3

1

majka

1/6

1

sin sina

‘asabe

8

 

Nasljednici

Udio

4

pr. sestra

1/2

2

žena

1/4

2

amidža

‘asabe

12

 

Nasljednici

Udio

3

žena

1/4

8

2 pr. sestre

2/3

1

amidža

‘asabe

2

 

Nasljednici

Udio

1

sestra po ocu

‘asabe

1

kći

1/2

/

pr. amidža

pokr.

2

 

Nasljednici

Udio

1

sestra po ocu

1/4

1

kći

1/2

/

amidža po ocu

pokr.

24

 

Nasljednici

Udio

3

žena

1/8

12

kći

1/2

4

majka

1/6

5

brat po ocu

‘asabe

6

 

Nasljednici

Udio

3

muž

1/2

1

majka

1/6

1

brat po majci

1/6

1

pr. brat

‘asabe

6

 

Nasljednici

Udio

5

kći

‘asabe

sin

1

otac

1/6

/

pr. brat

pokr.

12

 

Nasljednici

Udio

7

2 sestre po ocu

‘asabe

brat po ocu

2

majka

1/6

3

žena

1/4

6

 

Nasljednici

Udio

2

prava sestra

‘asabe

3

kći

1/2

1

kći sina

1/6

/

brat po ocu

pokr.

12

 

Nasljednici

Udio

3

muž

1/4

6

kći

1/2

2

kći sina

1/6

1

pr. sestra

‘asabe

/

brat po ocu

pokr.

12

 

Nasljednici

Udio

7

pr. brat

‘asabe

/

brat po ocu

pokr.

/

sin amidže

pokr.

2

majka

1/6

3

žena

1/4

6

 

Nasljednici

Udio

4

2 kćeri

2/3

/

kći sina

pokr.

1

majka

1/6

/

pr. brat

pokr.

1

otac

‘asabe

12

 

Nasljednici

Udio

3

žena

1/4

2

majka

1/6

4

brat po majci

1/3

sestra po majci

3

pr. brat

‘asabe

8

 

Nasljednici

Udio

4

kći sina

1/2

1

2 žene

1/8

3

sestra po ocu

‘asabe

/

sestra po majci

pokr.

/

pr. amidža

pokr.

Nastavit će se, ako Bog da!

Ocjena: 

Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (IX dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 U najproblematičnije mes’ele šerijatskog nasljednog prava spada nasljeđivanje djeda uz braću, tj. slučaj kad iza umrle osobe ostane djed i neko do braće. Pod djedom se misli na pravog djeda (očeva oca), a pod braćom na pravu braću (od istog oca i majke). Takva braća zovu se benul-a‘jān, dok se braća po ocu zovu benul-‘illāt.

O rješavanju ovakvog slučaja konkretno nam ne kazuje ništa ni Kur’an ni Sunnet. Stoga se još za vrijeme ashaba javilo razmimoilaženje u mišljenju po ovom pitanju, a u suštini, čak su i izbjegavali uopće govoriti o takvim mes’elama. Toliko je zbunjenost zaokupila ljude dotle da se Omer, r.a., jedanput ispeo na minber i kazao: „Za tri stvari, o ljudi, volio bih da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije nego što nas je napustio, ostavio pravilo po kojem ćemo postupati: Pitanje kelāleta, djed (u nasljedovanju s braćom) i vrste kamate.“

Ipak, praksa je zahtijevala da se ustanovi norma i po tom pitanju. Dva mišljenja su se oblikovala:

1)    U slučaju da se među nasljednicima nađe djed i neko od barće, djed će braću isključiti iz nasljedstva. Ovo mišljenje zastupali su Ebū Bekr, Ibn ‘Abbās, Ibnuz-Zubejr, Mu‘āz ibn Džebel, Ebū Mūsā el-Eš‘arī, Ebū Hurejre, Aiša, r.a., i jedan dio drugih ashaba. I sam Omer, r.a., je u početku ovako sudio. Ovo mišljenje prihvatit će od pravnika jedino Ebū Hanīfe.

2)    Djed ima da nasljeđuje zajedno s braćom. Ovakvog mišljenja bijahu hazreti Alija, Omer, Zejd ibn Sābit i ‘Abdullāh ibn Mes‘ūd, r.a. Ovo mišljenje prihvatit će Šafija, Malik, prema jednom od dva rivajeta Aḥmed ibn Hanbel (sigurnijem stavu), te Ebū Hanīfini učenici Ebū Jūsuf i Muhammed.

Dokazi prvih

Od dokaza Ebū Hanīfe izdvajamo:

-         Ako sin sina može iz nasljedstva isključiti brata kao i sam sin, onda analogno i djed preuzima ista prava kao i otac ukoliko ga nema. U tom smislu prenosi se kako je Ibn ‘Abbās rekao: „Kako se Zejd ibn Sābit ne boji Allaha, sina sina čini sinom, a oca oca ne čini ocem!“

-         Sin isključuje braću iz nasljedstva, ali ne i oca.

-         Allah, dž.š., na svim mjestima u Kur’anu djeda oslovljava ocem. Tako npr. kaže: Millete ebīkum Ibrāhīm- ... vjere vašeg oca (djeda) Ibrahima.“

Dokazi drugih

Od dokaza imama Malika, Šafije, i ostalih, izdvajamo:

-         Brat svoju sestru čini ‘asabom, poput sina, suprotno djedu. Po tome je on čak i jači od njega.

-         Ogranak brata, tj. sin brata, iz nasljedstva isključuje ogranak djeda, a to je amidža. Snaga ogranka ukazuje na snagu svoga osnova.

Nasljeđivanje djeda uz braću prema svima osim Ebū Hanīfe

E sad, kako raspodijeliti imovinu ukoliko i braća nasljeđuju uz djeda, koliko djedu a koliko bratu ili braći. Tri su stava.

MIŠLJENJE HAZRETI ALIJE, r.a.

Tri su ključne tačke njegova stava:

-         Djedov dio ne smije ni u kom slučaju biti manji od 1/6. Ukoliko bi računicom trebao dobiti manje, namiriće mu se do 1/6, jer ni otac ne nasljeđuje manje od 1/6.

Primjeri:

3

Nasljednici

 

Udio

2

2 prava brata

‘asabe

1

djed

‘asabe

5

Nasljednici

 

Udio

4

4 prava brata

‘asabe

1

djed

‘asabe

6

Nasljednici

 

Udio

5

5 prave braće

‘asabe

1

djed

1/6

6

Nasljednici

 

Udio

5

6 prave braće

‘asabe

1

djed

1/6

U ovom posljednjem slučaju djedu bi prvotno trebala da pripadne samo 1/7 imetka, ali mu se namiruje na 1/6.

-         Braća po ocu uz pravu braću ništa ne nasljeđuju.

Primjer:

2

Nasljednici

 

Udio

1

djed

‘asabe

1

pravi brat

‘asabe

/

brat po ocu

pokr.

-         Konačno, prema hazreti Aliji djed uopće ne čini same sestre ‘asabom, već je sestra prema njemu posjednica alikvotnog dijela (sāhibetu fard).

Primjer:

6

Nasljednici

 

Udio

3

prava sestra

1/2

1

sestra po ocu

1/6

2

djed

‘asabe

Tako pravoj sestri ide polovica ostavštine, a sestri po ocu jedna trećina, kako bi se tako upotpunile dvije trećine (tekmileten es-sulusejn).

MIŠLJENJE ‘ABDULLĀH IBN MES‘ŪDA, r.a.

Njegov stav može biti sažet u tri tačke:

-         Djed nasljeđuje zajedno s braćom sve dok mu udio nije manji od 1/3. U ovome se Ibn Mes‘ūd, r.a., slaže sa Zejdom.

-         Braća po ocu uz pravu braću ništa ne nasljeđuju. U ovome se Ibn Mes‘ūd, r.a., slaže sa hazreti Alijom.

-         Same sestre su posjednice alikvotnog dijela zajedno uz djeda. I u ovome se Ibn Mes‘ūd, r.a., slaže sa hazreti Alijom.

Primjer mes’ele rješene prema ovom mišljenju:

3

Nasljednici

 

Udio

2

3 prava brata

‘asabe

1

djed

1/3

U suštini, u ovom slučaju bi djed trebao dobiti samo 1/4, ali mu se nadomiruje do 1/3.

MIŠLJENJE ZEJD IBN SĀBITA, r.a.

Rješenje Zejda, r.a, je najkomplikovanije. Zabilježeno je kako je Imāmul-haremejn, da mu se Allah smiluje rekao: „Da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije posvjedočio Zejdu prednost u stvarima feraiza, pravičnost bi tražila slijeđenje hazreti Alijina mišljenja po pitanju djeda. Njegov stav je najčišči i najprecizniji. U njemu nema niti rupā niti novotarija.“

Mes’ele s djedom i braćom, prema Zejd ibn Sābitu, r.a., mogu biti podijeljene u dvije kategorije, od čega i zavisi njihovo daljnje rješavanje:

1)    Slučaj kad uz djeda i braću kao nasljednike ne nađe se niko od asābul-furūḍa. U tom slučaju djed uzima bolju od dvije varijante:

-         Računa se kao jedan od braće (mukāsemetul-ihve).

-         Namiruje mu se udio na 1/3, a ostatak raspodjeljuje među ostalim.

Primjer:

3

Nasljednici

 

Udio

2

djed

‘asabe

1

sestra

U ovom slučaju djed nasljeđuje 2/3 cjelokupne ostavštine, a sestra duplo manje.

2)    Slučaj kad se uz djeda i braću nađe i neko od ashābul-furūda (npr. majka, sin, itd.). U tom slučaju moguća su četiri stanja:

-         Da fard (alikvotni dio) obujmi čitavu ostavštinu. To je moguće zamisliti samo u mes’eli u kojoj dolazi do‘avla (mes’ele ‘ā’ile).

Primjer za ovo, prvo stanje:

15

12

Nasljednici

 

Udio

3

3

muž

1/4

8

8

2 kćeri

2/3

2

2

majka

1/6

2

2

djed

1/6

/

/

brat

‘asabe

-         Primjer za drugo stanje:

13

12

Nasljednici

 

Udio

3

3

muž

1/4

8

8

2 kćeri

2/3

2

2

djed

1/6

/

/

brat

‘asabe

-         Primjer za treće stanje:

6

Nasljednici

 

Udio

3

muž

1/2

2

majka

1/3

1

djed

1/6

/

brat

‘asabe

-         Četvrto stanje.

Prvi primjer:

24

Nasljednici

 

Udio

3

žena

1/8

16

2 kćeri

2/3

4

djed

1/6

1

brat

‘asabe

        Drugi primjer:

       

18

6

Nasljednici

 

Udio

3

1

majka

1/6

5

Z

djed

1/3 ostatka (5/18 čitava imetka)

10

Z

10 braće

‘asabe

        Treći primjer:

       

12

6

Nasljednici

 

Udio

2

1

nana

1/6

5

5

djed

‘asabe

5

brat

       

Mes’ele poznate kao el-mu‘āde

Naime, šta raditi ako se kao nasljednici uz djeda nađu i prava braća i braća po ocu?

Prvi primjer:

3

Nasljednici

 

Udio

1

djed

1/3

2

pr. brat

‘asabe

/

brat po ocu

pokr.

Ovdje, u ovoj mes’eli djedu ide 1/3, dok pravom bratu idu 2/3 jer je brata po ocu, pridodavši ga na djeda, uzeo kao nasljednika. Brat po ocu tako prvotno dobiva 1/3. Potom se pravi brat vraća (je‘ūdu) bratu po ocu i uzima njegovu trećinu jer po pravilu pravi brat zaklanja brata po ocu.

Drugi primjer:

4

Nasljednici

 

Udio

1

žena

1/4

1

djed

1/3 ostatka

2

pr. sestra

1/2

/

2 brata po ocu

‘asabe

Važno pravilo kod ovakvih mes’ela ukoliko se umjesto prave braće nađu prave sestre jeste da se postupa prema sljedećem pravilu:

1)    Ako se nađu dvije prave sestre one će nasljeđivati do 2/3.

2)    Ako je riječ o samo jednoj pravoj sestri onda će ona nasljeđivati do 1/2.

Primjer:

4

Nasljednici

 

Udio

1

žena

1/4

1

djed

1/3 ostatka

2

pr. sestra

1/2

/

2 sestre po ocu

‘asabe

U ovom slučaju djed će naslijediti 1/3 ostatka nakon što žena uzme svoju 1/4, tj. gledaće se koja varijanta je najpovoljnija za njega.

3)    Ako nakod djedova udjela i onog fara ostane više od polovice imetka, sestri će ići 1/2, a ostatak braći po ocu. Primjeri za to jesu tzv. “Zejdove četiri mes’ele” (ez-zejdijjāt el-erba‘). Prikazat ćemo izgled četvrte od njih (ez-zejdijja er-rābi‘a), poznate i kao et-tis‘īnijje (devedesetka):

90

18

6

Nasljednici

 

Udio

15

3

1

majka

1/6

25

5

Z

djed

1/3 ostatka (5/18 cjelok. ostavštine)

45

9

3

prava sestra

1/2

4

1

Z

2 brata po ocu

‘asabe

1

Z

sestra po ocu

Nastavit će se, ako Bog da!

Ocjena: 

Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (X dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 Munāseha

Ako nasljeđivanje djeda s braćom spada u najproblematičnije mes’ele, onda tzv. munāsehmože biti prilično komplicirana. O čemu je zapravo riječ?

Naime, pojam munāseha u šerijatskon nasljednom pravu podrazumijeva slučaj u kojem je umro neko od nasljednika prije nego što se imovina i razdijelila. Tad se ona zove drugoumrlom osobom. Stvar se još više komplicira ako se javi i trećeumrla osoba, četvrtoumrla, itd.

Načelno, rješavanje ovakvih slučajeva ima dvije etape:

1)    Razdioba imovine prvoumrlog na sve njegove nasljednike.

2)    Razdioba imovine drugoumrlog nakon što se utvrdi koliki mu je bio udio od ostavštine prvoumrlog. Sad se nalazimo pred tri mogućnosti:

·        Da je između udjela drugoumrlog i njegove mes’ela istovjetnost (temāsul). Primjer u kojem je muž drugoumrli:

6

3

Nasljednici

drugoumrlog

Udio

6

Nasljednici

prvoumrlog

Udio

2

2

otac

‘asabe

3

muž

1/2

1

1

majka

1/3

2

 

 

 

2

majka

1/3

1

 

 

 

1

amidža

‘asabe

 

Vidimo kako je odnos zmeđu muževa nasljedog dijela i zajedničkog nazivnika nove, njegove mes’ele istovjetan (broj 3). U tom slučaju samo prenosimo nazivnik prve mes’ele, a to je 6.

·        Da je između udjela drugoumrlog i njegove mes’ela sukladnost (tevāfuk). Primjer u kojem je muž drugoumrli:

12

6

Nasljednici

drugoumrlog

Udio

6

Nasljednici

prvoumrlog

Udio

1

1

majka

1/6

3

muž

1/2

2

2

2 brata po majci

1/3

3

3

brat po ocu

‘asabe

4

 

 

 

2

majka

1/3

2

 

 

 

1

amidža

‘asabe

Ovdje vidimo kako je između muževa nasljednog dijela i zajedničkog nazivnika nove, njegove mes’ele tevāfuk(tj. da je 6 djeljivo sa 3). Njihov količnik (6 : 3 = 2) tad množimo sa zajedničkim nazivnikom prve mes’ele (6), te tako dobivamo novu, konačnu osnovu, a to je 12.

·        Da je između udjela drugoumrlog i njegove mes’ele opozitnost (tebājun). Primjer u kojem je opet muž drugoumrli:

12

2

Nasljednici

drugoumrlog

Udio

6

Nasljednici

prvoumrlog

Udio

3

1

kći

1/2

3

muž

1/2

3

1

brat

‘asabe

4

 

 

 

2

majka

1/3

2

 

 

 

1

amidža

‘asabe

S obzirom da je između 3 i 2 opozitnost, tj. oba broja nisu djeljiva s nekim trećim brojem bez ostatka, tad zajednički nazivnik druge mes’ele množimo sa zajedničkim nazivnikom prve mes’ele (6 x 2) i tako dobivamo konačnu osnovu, 12. Potom množimo udio muža (3) s udjelima njegove kćeri i brata (1) kako bi dobili njihove konačne udjele, dok udjele majke i amidže množimo sa zajedničkim nazivnikom/osnovom druge mes’ele (2).

Nastavit će se, ako Bog da!

Ocjena: 

Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (XI dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 Mes’ele u kojima se javlja sumnja (šekk) u vezi nasljednika

Nasljeđivanje istovremeno umrlih srodnika

Dešava se da srodnici istovremeno izgube život. Obično se takve situacije dešavaju u ratu, npr. dva brata zajedno poginu od granate. Postavlja se pitanje kako iza njih nasljeđivati, jer se ne zna tačno ko je prvi ispustio dušu a ko drugi, tj. javlja se šekk.

Većina ashaba i šerijatskih pravnika smatra kako u tom slučaju ostavština svakog ponaosob od njih ide njihovim nasljednicima. S druge strane, hazreti Alija i Ibn Mes‘ūd, r.a., smatraju kako jedni druge ipak nasljeđuju.

Primjer:

Utopila se dva brata. Jedan od njih je iza sebe ostavio kćerku, majku i amidžu. Prema većinskom mišljenju brat brata neće nasljeđivati (tj. neće se računati), već će jednostavno kćerka, majka i amidža naslijediti ostavštinu jednog od braće, a isto tako će se postupiti i s nasljednicima drugog brata.

S druge strane, prema hazreti Aliji i Ibn Mes‘ūdu, r.a., kćerka će uzeti 1/2 imetka, majka 1/6, a ostatak, tj. 1/3 računa se poginulom bratu. Amidži ne ostaje ništa. Potom se 1/3 brata koji je poginuo dijeli u 6/6 na kćerku, majku i amidžu.

Nasljeđivanje djeteta u majčinoj utrobi (haml)

Pravilo je kako dijete u majčinoj utrobi (haml) nasljeđuje, ali se njegov nasljedni dio stopira sve dok majka ne rodi. Ovo je usaglašeno među svim ashabima. S obzirom da djetetov dolazak na svijet nije apsolutno izvjestan, stoga se njegov nasljedni dio odlaže do majčina poroda.

Ako se uz buduće novorođenče kao nasljenici nađu one koje on isključuje iz nasljedstva, kao npr. brat i amidža, onda se ništa od imetka uopće i ne dijeli sve dok se majka ne porodi, s obzirom da bi dijete moglo biti muško. Ako bi umjesto amidže bila nana, onda bi se njoj dala 1/6 jer joj to u svakom slučaju pripada, a ostatak bi se zadržao.

Ibnul-Mubārek prenosi Ebū Hanīfino mišljenje kako se iz predostrožnosti uzima kao da će majka roditi četvorke, jer je i to moguće. Prema Ebū Hanīfinu učeniku Muhammedu, uzima se kao da će roditi dvojke, jer se to češče dešava, dok se prema Ebū Jūsufu uzima kao da će roditi samo jedno dijete. Prema Ebū Jūsufovu mišljenju donosi se i fetva (pravno rješenje koje ima snagu zakona).

Ako bi se dijete rodilo mrtvo, u tom slučaju neće nasljeđivati. Smatra će se živim ako pri porodu pusti glas, u kojem slučaju će nasljeđivati i klanjati mu se dženaza.

Nasljeđivanje izgubljene osobe (mefkūd)

Ako bi neko preselio na ahiret a među nasljednicima se nađe i neko za koga se ne zna gdje je i šta je (mefkūd), njegov dio će se ostaviti sve dok se ne razjasni njegovo stanje. Ovo se često dešava u ratovima. Za takve osobe kaže se da su nestali.

Za jednu ženu čiji muž se izgubio plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Hije-mr’etuhū hattā je’tijehel-bejān – „Ona mu je žena sve dok joj se ne obejani (njegovo stane).“ Hadis bilježi Mugīre ibn Šu‘be. A od hazreti Alije se prenosi kako je rekao: „To je žena koja je stavljena na kušnju. Nek se strpi sve dok joj ne dođe smrt ili razvod braka!“ Analogno ovome, tako bi trebalo postupati i sa imetkom.

Ako bi se dugotrajnim ležanjem njegov imetak pokvario i propao, kadija (šerijatski sudija) može da ga proda i na taj način koliko-toliko spasi što se spasiti može. Presuda o smrti izgubljenog donijet će se tek kad prođe toliko godina da niko od njegovih vršnjaka više nije ostao živ. Ebū Jūsuf je to odredio na 100 godina, a kaže se i 90, prema čemu bi i trebalo donositi fetvu, jer ispitivanje dobi vršnjaka izgubljene osobe je prilično težak posao.

Nasljeđivanje dvospolca (hunsā)

Načelno pravilo je kako Ebū Hanīfe dvospolcu određuje manji dio, i to iz predostrožnosti.

Primjer:

Umrla osoba iza sebe ostavi sina i dvospolca. Sinu idu 2/3 a dvospolcu 1/3.

Ako bi ostavio kći i dvospolca, onda će popola podijeliti ostavštinu.

Njegovi učenici Muhammed i Ebū Jūsuf vele kako dvospolcu (hunsā) pripada upola koliko muškarcu i upola koliko žensku, s obzirom da postoje dvije šubhe. To mišljenje je usvojio i eš-Ša‘bī.

Primjer:

Umrla osoba je iza sebe ostavila sina i dvospolca. Imetak će se podijeliti u 12 dijelova. Sinu ide 7/12 a dvospolcu 5/12.

Kraj, ako Bog da, u sljedećem nastavku!

Ocjena: 

Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (XII dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 

1. Nekoliko posebnih mes’ela poznatih kao el-mulekkabāt

Postoji određeni broj mes’ela koje nije moguće riješiti na uobičajen način. Zbog toga je svaka od njih dobila svoj lekab (nadimak, ime). Otud su i prozvane mulekkabāt, tj. mes’ele s vlastitim nazivom, kao npr. mušerreke (muštereke), ekderijje, harkā’, mervānijje, hamzijje, dīnārijje, imtihān, me’mūnijje, itd. Mi ćemo navesti tri najpoznatije.

 

Mes’ela poznata kao el-muštereke

Ova mes’ela javila se za vrijeme vladavine hazreti Omera, i to dva puta. Naime, preselila je žena na ahiret i iza sebe ostavila muža, majku, pravog brata i dva brata po majci. Hazreti Omer, r.a., je prvi put ovako presudio:

6

 

Nasljednici

Udio

3

muž

1/2

1

majka

1/6

/

pr. brat

‘asabe

2

2 brata po majci

1/3

U ovom slučaju pravi brat je ‘asaba, tj. naslijedio bi ostatak imetka ako ga ima, no u ovom slučaju tog ostatka nema. Sve je knap. Ovako je Omer, r.a., presudio prvi put, jer ‘āsib po pravilu uzima ostatak imetka, a ako ništa ne ostane onda ništa i ne dobiva.

Ovakvom rješenju priklonili su se Ebū Hanīfe, imam Ahmed, a prema jednom mišljenju i Šafija, da im se Allah smiluje.

Još za vladavine Omera, r.a., isti slučaj ponovo se pojavio. Ovaj put na intervenciju Zejd ibn Sābita i jednog dijela braće hazreti Omer donosi odluku da pravi brat zajedniči učestvuje (tešrīk, otud i naziv mes’ele) u 1/3 s braćom po majci. U tome ga je podržala i skupina ashaba.

Ovo, drugo mišljenje prihvatili su imam Malik i Šafija prema utvrđenijem stavu.

Ovaj put mes’ela je izgledala ovako:

6

 

Nasljednici

Udio

3

muž

1/2

1

majka

1/6

2

pr. brat

1/3

2 brata po majci

Mes’ela poznata kao el-ekderijje

Prozvana je ekderijje jer kažu kako je “zamutila” (kedderet) Zejdovu, r.a., razrađenu metodologiju raspodjele imovine u slučaja djeda i braće, odnosno sestara. Kaže se kako je tako prozvana i jer je djed “zagorčao, zamutio” nasljedni dio sestre, a upravo ona se javlja u ovoj mes’eli. Ima i mišljenja da je tako prozvana jer se ovaj slučaj javio u plemenu Ekder.

27

9

6

Nasljednici

 

Udio

4

3

3

prava sestra

1/2

8

1

1

djed

1/6

9

3

3

muž

1/2

6

2

2

majka

1/3

Poznato je kako ‘asaba ništa ne dobiva ako nema ostatka imetka. Izuzetak je upravo ova mes’ela, tj. sestra u njoj.

Tumačenje mes’ele:

Nakon što se konstatuju prvotni udjeli i izvrši operacija ‘avla, djed se vraća sestri kako bi sa njom dijelio (li-jukāsimehā) i uzeo dvostruko više nego ona. Da bi udjeli bili bez decimalnog razlomka, osnovu mes’elemnožimo sa 3 i tako dobivamo novu osnovu od 27.

Napomena:

Isto bi se postupalo i ako bi se umjesto prave sestre našla sestra po ocu.

Mes’ela poznata kao el-Harkā’

Prozvana je Harkā’ jer su je mišljenja ashaba „rastrgala“ (teharrekathā). Riječ o majci, djedu i sestri kao nasljednicima.

Prema Ebū Bekru, r.a., ona bi trebala biti ovako riješena:

3

Nasljednici

 

Udio

1

majka

1/3

2

djed

ostatak

/

sestra

/

Prema Zejdu, r.a., trebalo bi je ovako riješiti:

9

3

Nasljednici

 

Udio

3

1

majka

1/3

4

2

djed

‘asabe

2

sestra

Prema hazreti Aliji, kaddesallahu sirreh, rješenje je sljedeće:

6

Nasljednici

 

Udio

2

majka

1/3

1

djed

ostatak

3

sestra

1/2

Od Ibn ‘Abbāsa, r.a., zabilježana su dva rješenja:

Prvo bi izgledalo ovako:

4

2

Nasljednici

 

Udio

1

1

majka

ostatak po pola

1

djed

2

1

sestra

1/2

Drugo Ibn ‘Abbāsovo, r.a., rješenje, koje se podudara i s Omerovim, r.a., mišljenjem, ovako bi zgledalo:

4

Nasljednici

 

Udio

1

majka

1/3 ostatka (tj. 1/4 cjelokupnog imetka)

1

djed

ostalo

2

sestra

1/2

Konačno, Osman, r.a., je bio stanovišta kako ovu mes’elu treba ovako riješiti:

3

Nasljednici

 

Udio

1

majka

1/3

1

djed

ostatak

po pola

1

sestra

Kraj!

2. Literatura

1)    Ebū Dekīka, el-Ihtijār li-ta‘līlil-mūhtār.

2)    Grupa autora, el-Ferā’id lis-saffil-evvel es-sānevī eš-šer‘ī.

3)    Grupa autora, el-Ferā’id lis-saffis-sānī es-sānevī eš-šer‘ī.

4)    Ćerimović A., Šerijatsko nasljedno pravo.

5)    Škaljić Abdulah, Šerijatsko nasljedno pravo.

 

Ocjena: