Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (II dio)

Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 

1. Osnovni izvori na kojima se temelji šerijatsko nasljedno pravo (feraiz)

Prvi objavljeni ajet koji tretira nasljedno pravo bio je: We ulul-erhāmi ba‘duhum ewlā bi-ba‘din fī kitābillāh (el-Enfāl, 75.) – “A rođaci (krvni srodnici) su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči.” Povod objavljivanja ovog ajeta bio je slučaj žene Sa‘d ibn Rebī‘a. Naime, iza bitke na Uhudu u kojoj je poginuo Sa‘d ibn Rebī‘, njegova žena ostala je sama s dvije kćeri, a cio njegov imetak naslijedio je njegov brat, kao i slučaj žene Ews ibn Sābita iza kojeg je ostala žena s tri kćeri, dok su njegov imetak naslijedila njegova dva amidžića. Iza ovog ajeta odmah je uslijedilo obajvaljivanje i drugih ajeta koji konkretno propisuju kako se imovina nasljeđuje, tj. kome koliko pripada. Tako će 11., 12. i 176. ajet sure en-Nisā’ biti temelj za određivanje nasljednih dijelova u ostavštini umrle osobe. Ti ajeti u prijevodu na bosanski glase (prijevod Besima Korkuta):

-         Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj polovina. A roditeljima, svakom posebno – šestina od onog što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je. (en-Nisā’, 11.)

-         A vama pripada – polovina onog što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda – četvrtina onoga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima – četvrtina onoga što vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima – osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili, ili pomiri duga. A ako muškarac ili žena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu imali brata (po majci) ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti – šestinu; a ako ih bude više, onda zajednički učestvuju u – trećini, pošto se izvrši, ne oštećujući nikoga, oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed! – A Allah sve zna i blag je. (en-Nisā’, 12.)

-         Oni traže od tebe tumačenje, Reci: “Allah će vam kazati propis o kelāli: ako neko umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj – polovina njegove ostavštine, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima – dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženskima. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah sve zna. (en-Nisā’, 176.)

I sam Poslanik, s.a.v.s., je često davao dodatna pojašnjenja po pitanjima nasljednog prava, te tako uz navedene ajete i Poslanikov, s.a.v.s., sunnet (praksa) čini jedan od izvora feraiza.

2. Terminologija (mustalehāt)

Da bi se moglo baviti ovom disciplinom, potrebno je poznavati i određenu terminologiju. Neki od osnovnih pojmova jesu:

1)    Irs – nasljeđivanje.[1]

2)    Terike – cjelokupna ostavština rahmetlije.

3)    Fard - udio tačno određen Kur’anom, npr. 1/2. Oni kojima pripadaju ti dijelovi zovu se ashābul-furūd, tj. oni koji imaju pravo na alikvotne dijelove.

4)    Ta‘sīb – nasljeđivanje srodnika mimo farza/farda (onog što ostane).

5)    Sehm - udio svakog od nasljednika.

6)    Hadžb – doslovno „prekrivanje“, uskraćivanje nasljedovanja, bilo dijela ostavštine ili samo jednog dijela, zbog postojanja druge osoba (koja ga „prekriva, zaklanja“, npr. sin unuka). Osoba koja je „prekrivena“ zove semahdžūb.

7)     ‘Awl – Povećanje u udjelima a smanjenje u konačnoj količini dobivene imovine.

8)    Redd – smanjenje u udjelima a povećanje u konačnoj količini dobivene imovine.

9)    Munāseha – to je slučaj kad umre osoba i prije nego što se njegova imovina razdijeli umre još jedna osoba od njenih nasljednika.

10)                       Tehārudž – dijeljenje zaostavštine u slučaju nagodbe jednog nasljenika.

Na neke od ovih pojmova ćemo se kasnije, ako Bog da, posebno osvrnuti.



[1] Uz ostavštinu umrle osobe (terike) vežu se četiri obaveze, odnosno prava (tzv. tereti zaostavštine). To su:

1)      Oprema i ukop umrle osobe (tedžhīz).

2)      Isplata rahmetlijinih dugova (duyūn).

3)      Provedba njegova testamenta, tj. oporuke (waṣiyye). Prema wasiyyetu nekoj osobi se od imovine može ostaviti maksimalno jedna trećina cjelokupnog imetka (tako da ostali nasljednici ne budu oštećeni).

4)      Raspodjela ostavštine među nasljednicima (mīrās).

3. Zapreke za nasljeđivanje (Mewāni‘ul-irs)

Pod zaprekama za nasljeđivanje misli se na određene činioce koji nasljednika isključuju iz nasljedstva iako bi u osnovi trebao nasljeđivati. To su:

1)    Ropstvo (riqq), tj. rob ne nasljeđuje.

2)   Ubistvo (qatl), tj. ubica onog od koga može da nešto naslijedi, sukladno riječima Poslanikovim, s.a.v.s.:Leyse li-qātil mīrās – “Ubica ne nasljeđuje!” Hanefijski pravnici kažu kako svako ubistvo koje iziskuje keffāretili qisās stavlja zabranu na nasljedovanje, dok šafije vele kako bilo kakvo ubistvo sprečava nasljieđivanje. Prema Ebū Hanīfi naslijediti može čovjek koji je ubio u samoodbrani, ako i dželat koji radi po nalogu sudije muslimana. Svi su suglasni i da vrsta ubistva tzv. el-qatlu bit-tesebbub nije zapreka za nasljedtvo, npr. neko iskopa bunar u kojeg neko kasnije upadne i izgubi život.

3)    Različitost vjere (ihtilāfud-dīn), sukladno hadisu: Lā yerisul-muslimul-kāfire we lel-kāfirul-muslime – “Musliman ne nasljeđuje nevjernika, niti nevjrenik muslimana,” kao i hadisu: Lā yetewāresu ehlu milleteyni šettā – Pripadnici različitih vjeroispovijesti se ne nasljeđuju.”

4)    Različitost zemlje/države među nemuslimanima (ihtilāfud-dār). Ovo je zapreka samo za hanefijske pravnike.

5)    Otpadništvo od vjere (riddet), tj. izlazak iz islama. Ebū Hanīfe kaže da porodica otpadnika koji bude ubijen nasljeđuje samo onaj njegov imetak koji je skupio dok je bio u islamu, dok ono što je skupio nakon otpadništva ide u državnu blagajnu (beytul-māl). S druge strane, Šafija i Ahmed smatraju kako se od otpadnika (murtedd) ne može ništa naslijediti jer i on ne nasljeđuje.

4. Propisani nasljednji dijelovi (el-furūdul-muqaddere) – alikvotni dijelovi

Riječ je o dijelovima koje je Kur’an eksplicitno propisao:

1)    1/2.

2)    1/4.

3)    1/8.

4)    2/3.

5)    1/3.

6)    1/6.

7)    1/3 ostatka (sulusul-bāqī).

Ovaj posljednji, sedmi dio, ustanovljen je od strane šerijatskih pravnika putem idžtihāda. Dobiva ga majka u slučaju da se uz nju kao nasljednici pojave samo otac i jedan od supružnika. Ako je riječ o mužu onda ta trećina ostatka iznosi 1/6, a ako je riječ o ženi, onda iznosi 1/4 cjelokupne imovine.

Nastavit će se, ako Bog da!

Ocjena: