4. Božije ime “el-Melik” (الملك) – Vladar

Napomena: 
Priredio S.B.

Božije ime “el-Melik”

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“On je vlasnik svega. Njegov mulk je baki tj. Njegovo carstvo i vladavina je beskrajno.”

Ovo Ime javlja se u pet oblika: Melik, Mālik, Melīk, Mulk, i Melekī. U Kur’anu se kaže:

Tebe Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Svemilosnog, Samilosnog, Vladara (Mālik) Dana sudnjeg.

(Fatiha, 1.-3.)

U suri Taha se veli:

 Neka je uzvišen Allah, Vladar (Melik) Istiniti!

(Taha, 114.)

A u suri Alu Imran:

 Reci: “O Allahu, Vladaru svake vlasti (Mālikul mulki)…”

(Ālu ‘Imrān, 26.)

Naredni oblik ovoga Imena nalazimo u suri Kamer:

 na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara (Melīk) Svemoćnoga.

(Kamer, 55.)

Imam Kurtubi veli da se u jednome hadisu kojega prenosi Abdul Aziz spominje verzija imena “Melkijj”, što bi se inače prevelo kao pridjev “vladarsko”, ali se u toj verziji specifično odnosi na uzvišenoga Allaha pa se prevodi kao imenica “Vladar”.

Također, el-Mehdevī u svome tefsiru spominje ovu verziju Allahovoga Imena “Melik”, i kaže da se ubraja u najbitnija Božija Imenâ.

Naš imam u vjeri hazereti Ebul Hasan el-Eš‘ari kaže da se svojstva ovoga Imena ubrajaju i u svojstva Bīti (sifāt zātijja) i u djelatna svojstva (sifāt fi‘lijja).

Lijepo Božije Ime “Melik” posjeduje svojstva Bīti iz razloga što ukazuje na potpunost (kemālijjet) Božijega Bića. Uzvišeni Allah vladar je svega, bez promjene je, oduvijek je (kidem) i zauvijek je (bekā), razlikuje se od svih stvorenja (muhālefetun lil havādis), stoga nam nije dovoljno samo racionalno o Njemu govoriti već nam je nužno učiti i slijediti Objavu, odnosno Kur’an i Sunnet hazreti Muhammeda, alejhisselam.

Lijepo Božije Ime “Melik” posjeduje i djelatna svojstva, jer upravo njegovim manifestiranjem sve što je stvoreno drži se u konačnoj kontroli. Uzvišeni kaže u časnome Kur’anu:

 na Dan kad će se oni pojaviti, kada Allahu neće o njima ništa skriveno biti. “Ko će imati vlast (el-Mulk) toga dana?” – “Allah, Jedini i Svemoćni.”

(Mu’min, 16.)

Božije Ime Melik nam govori da su sva vlast, imetak i položaj, i kod ljudi, i kod životinja, kod svih stvorenja, a tako i sva moć koju imaju stvorenja, bilo stvorenja poput nas, bilo stvorenja stvorena od svjetla, vatre i slično, sve je to ustvari u vlasti jedinoga Allaha.

Zato se i kaže: Vladara (Mālik) Sudnjega dana, jer, prvo, kada se puhne u rog, sve što postoji umrijet će, samo Allah neće jer on je Živi (Hajj), Onaj koji ne umire (ellezī lā jemūt), Stvoritelj stvari svake (Hāliku kulli šej’in), a kako neko ko je mrtav može imati nekakvu moć? Drugo, sve što slijedi: okupljanje (hašr), iščekivanje suda, sâmo suđenje, i konačna sudbina (ako Bog da Džennet ili ne daj Bože Džehennem), sve je u Allahovoj ruci, On će svime upravljati, svime gospodariti jer je On sve i stvorio.

Stoga riječi Vladar Sudnjega dana imaju trostruko značenje, prvo, samo je On postojao a ničega drugog nije bilo, drugo, samo će On postojati a sve drugo će prije Dana suda umrijeti, i, treće, kada svi ponovno ožive, to će se desiti jer će On sviju oživiti:

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača.

(Tevba, 116.)

Islamski učenjaci zauzimaju stav, a shodno predaji koju bilježe Buharija i Muslim a prenosi hazreti Ebu Hurejre, da nije dozvoljeno stvorenju naditi ime “Melik” ili neko od druga četiri oblika toga Imena:

 Allah će pokoriti Zemlju na Sudnjemu danu a nebesa će smotati Desnicom Svojom, onda će reći:

“Ja sam Vladar (Melik). Gdje su vladari Zemlje?”

A u drugome hadisu hazreti Pejgamber, alejhisselam, kaže:

Na Sudnjemu danu, najgore će biti kažnjen i bit će najgori onaj čovjek koji se nazvao “Vladar vladara” (Melikul emlāk). Nema drugoga Vladara (Melik) osim Allaha.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Ebu Hurejre, a bilježi Muslim)

Imam Kurtubi kaže da ima najmanje deset svojstava Imena “Melik” zbog kojih se ovo ime ne bi trebalo nadivati ljudima.

Prvo, jer čovjeku treba Božija vlast, bez nje ga ne bi bilo.

Drugo, jer je vlasništvo svakoga vladara ustvari Njegovo.

Treće, jer On kaže stvari “Budi!” i ona bude.

Četvrto, jer je uzvišeni Allah bio Vladar i prije nego što je išta stvoreno.

Peto, jer Njemu ni od koga nikakva pomoć ne treba, a i kod ljudi se kaže da je vladar jači što je neovisniji.

Šesto, jer se Njegova vlast odnosi na sve, na sve što je na dunjaluku i na ahiretu.

Sedmo, jer Njegovu “vojsku” ne mogu odrediti niti broj niti snaga.

Osmo, jer Njegova vlast nije otpočela, ona je oduvijek bila.

Deveto, jer Mu razum želi pridodati druga, nekoga pomagača budući da čovjeku tada sve izgleda racionalnije, a uzvišeni Allah je jedan, nije rodio i nije rođen, i Njemu niko ravan nije.

Deseto, jer Vladar obuhvaća svojom vlasti sve što postoji, i to do najsitnijih stvari i detalja. Uzvišeni veli u časnome Kur’anu:

On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!

(Hadīd, 3.)

Uzvišeni Allah je Melikul Hakk, Istinski vladar, jer je od svega neovisan a od Njega sve drugo postoji, ništa drugo egzistencije nema osim po Njemu, a jedini On jeste:

 Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti!

(Taha, 114.)

Uzvišeni Allah je i Sveti Vladar (el-Melikul Kuddūs), jer je jedini On iznad svake mahane i nepotpunosti:

On je Allah – nema drugog Boga osim Njega, Vladar, Sveti…

(Hašr, 23.)

Uzvišeni Allah je i Vladar ljudi (Melikun-nās), jer gospodari i životima i srcima ljudi, pa srcima pobožnih vlada ljepotom i ugođajem, a srcima onih koji osvjedočeno vjeruju u Njegovu Jedinost, On vlada povećavanjem ljepota, postupanjem prema njima kao da su oni vladari:

 Reci: “Tražim zaštitu Gospodara ljudi,

 Vladara ljudi…”

(Nās, 114.)

A već smo spomenuli da je uzvišeni Allah i Vladar svake vlasti (Mālikul mulk), te Vladar Dana suda (Māliku jevmid-dīn).

Šejh Tosun Bajrak skreće nam pažnju da osoba koja istinski spozna ovo Ime uzvišenoga Allaha, postaje svjesna da ustvari bez obzira na položaj u društvu koji trenutno ima, bez obzira na materijalno stanje i znanje, ustvari ništa od toga ne posjeduje već samo koristi. Uzvišeni Allah jedini je istinski vladar, a sve što imamo samo nam je podareno, uglavnom kao kušnja, da se vidi kako ćemo se ponašati.

Svi koji su nam na neki način podređeni na ovome svijetu, imat će pravo glasa na Sudnjemu danu, pravo da se uzvišenome Gospodaru požale na nas ili, eventualno, da nas Njemu pohvale. Imati moć nad nekim, bilo kakvu, velika je odgovornost, ali ne samo uslijed potrebe da se konkretno djelo (posao, poduka i slično) hairli završi, već i zato što svako od onih kojima na neki način dominiramo ima i svoj hakk (pravo) kod nas – pravo da prema njemu postupamo kao prema Božijemu stvorenju i pravo da mu dajemo određeni dio od onoga što je nama Uzvišeni dao na korištenje.

Čovjek se veže za ovo Božije Ime (te‘alluk) osjećanjem potrebe za pomoći, osjećanjem da nam treba neko uvijek spreman priskočiti nam u pomoć i da iza svega što se događa postoji neko ko svim time vlada, istinski Vladar.

Ozbiljenje, potpuno razumijevanje ovoga Imena (tehakkuk), pojavit će se onda kada čovjek sve ono nad čime vlada, sve ono čime upravlja, što posjeduje na Ovome svijetu, kada sve to podredi volji uzvišenoga Allaha, odnosno zahtjevima, propisama, Šerijata.

Kićenje odrazima svojstava ovoga Božijega Imena (tehalluk), znači dosezanje takvoga stupnja odgoja kada, s obzirom da je takav rob svjestan da treba uzvišenoga Allaha, drugi ljudi počnu osjećati potrebu za tim robom, bilo radi poduke, pomoći ili jednostavno radi druženja sa njim.

Stvorenja osjete šta stvarno znače riječi uzvišenoga Allaha: onome koga sam Rukama Svojim stvorio (38:75), s tim da većina njih to više osjeti negoli spozna.

Ipak, vladati prije svega znači zavladati svojom dušom, očistiti je i uglačati srce. Imam Kušejri prenosi jednu finu predaju.

Neki vladar upitao je nekoga pobožnog čovjeka:

“Zatraži od mene šta god hoćeš.”

Na to pobožnjak odgovori:

“Kako ćeš tako nešto reći? Ja imam dva roba a ti si njihov rob.”

Vladar zbunjeno upita:

“A ko su oni?”

Pobožnjak odgovori:

“Pohlepa i strast. Ja sam ih savladao, a one su savladale tebe. Ja sam njima zagospodario, a one vladaju tobom.”

Sjetimo se, hazreti Jusuf (Josip), alejhisselam, imao je mnogo kušnji. Između ostaloga, upravnikova žena zagledala se u hazreti Jusufa, alejhisselam, i htjede ga privoliti na blud. Hazreti Jusuf-pejgamber, alejhisselam, plaho se opirao i na kraju reče da mu je draži zatvor.

Uzvišeni Allah kaže:

I ona je bila poželjela njega, a i on bi bio nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao…

(Jūsuf, 24.)

Hazreti Jusuf, alejhisselam, kada ga je uzvišeni Allah od svega sačuvao, i kada mu je prijesto dat, vlast a i spas za porodicu, sjetio se Allahove pomoći pa reče:

 Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti (mulk)

(Jūsuf, 101.)

Prvenstveno vlast nad samim sobom, jer uzvišeni Allah kaže: a i on bi bio nju poželio, no Uzvišeni mu se manifestira i pod imenom Melik, pa naš hazreti Jusuf, alejhisselam, bî spašen.

Neko od stare generacije muslimana ispričao je jedan svoj doživljaj.

“Bio sam u Askelanu, u Palestini. Dok sam hodao ugledao sam jednu prelijepu ženu. Osjetih kako mi se srce polahko njoj predaje. Stoga zamolih uzvišenoga Allaha da mi pomogne, da ne počinim blud. Uzvišeni mi usliši dovu, te prođoh pored nje, kao da ništa nije bilo.

Iste večeri usnio sam hazreti Jusufa, alejhisselam. On mi na snu reče:

‘Hvala Allaha što te spasio od upravnikove žene. Hvala mu što te spasio od Askelanke.’ ”

Uzvišeni Allah učinio je da poslanici, alejhimusselam, osjete potrebu za onim što je u Allahovoj vlasti. Nakon njih, ljudi su osjetili potrebu za poslanicima, alejhimusselam, za onim što im je Uzvišeni povjerio – za uputom.

Nakon odaslanja posljednjega Božijega poslanika Muhammeda, alejhisselam, ljudi osjećaju potrebu za nasljednicima poslanika – varisi pejgamberima.

S otvaranjem srca djelovanju Božijega imena Melik, čovjek se približava melecima. Prvo, u svome životu u svemu prednost daje varisi pejgamberima. Kada zadobije njihovu pažnju, nastoji od njih naučiti sve što bi ga približilo dušama poslanika, alejhimusselam.

Kada krene stazama poslanika, alejhimusselam, daje sve od sebe da dospije do staze posljednjega Božijega poslanika hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam. A kada dokuči, kada postigne, bliskost s hazreti Pejgamberom, alejhisselam, tada je spreman zaboraviti na sve i svoje srce okrenuti samo uzvišenome Allahu, dželle šanuhu.

Odgajati dušu svojstvima Božijega Imena “Melik”, znači nikoga se ne bojati, osim Allaha. Takva osoba ne zna strah od stvorenja, Allah dragi podaruje joj hrabrost.

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Ko se bude bavio ovim Imenom, i zikir Ga činio, bit će mu čisto srce.”

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:

“Ko prouči ovo Ime stotinu dvadeset i jedan put nakon sabaha, Allah će ga iz Svoje dobrote učiniti bogatim, otvarajući mu situacije. A dragi Allah najbolje zna.”