6. Božije ime “es-Selam” (السلام) – Od mahana čisti

Napomena: 
Priredio S.B.

Božije ime “es-Selam”

U Kur’anu, u suri Hašr, kaže se:

On je Allah – nema drugog boga osim Njega – Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka (es-Selām)

(Hašr, 23.)

Lijepo Božije ime “Onaj koji je od mahana čisti”, također se ubraja u Imena koja opisuju neopisivu Božiju Bīt, poput Imenâ “Allah”, “er-Rahman”, i “el-Kuddus”. Stoga također nije dozvoljeno niti ovo ime nadivati stvorenjima.

Imena poput imena “Selman” ili “Sulejman”, premda su istoga korijena kao i Božije ime “es-Selam”, dozvoljeno je nadivati stvorenjima jer nisu dobivana istim deriviranjem (izvođenjem) iz korijena. Hazreti Selman Farisi zvao se jedan od članova hazreti Ehli-Bejta, a hazreti Sulejman, alejhisselam, bilo je ime našega poznatoga Božijega poslanika (Solomon):

 “O velikaši” – reče ona – “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo

 Od Sulejmana i glasi: ‘U ime Allaha, Svemilosnoga, Samilosnog!’ ”

(Neml, 29., 30.)

 Samo uzvišeni Allah može biti oslovljen kao “es-Selam”, na što ukazuje i hazreti Pejgamberov, alejhisselam, postupak (Sunnet), koji i mi primjenjujemo nakon klanjanja:

 Kada bi hazreti Pejgamber, alejhisselam, želio završiti sa namazom (nakon selama), donijeo bi istigfar tri puta (rekao “estagfirullah”) i rekao:

 Allahumme, Entes-Selāmu ve minkes-Selām, tebārekte jā Zel Dželāli vel Ikrām.

 (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi Sevban, a bilježe Muslim, Ebu davud, Tirmizi, Nesai, i Ibn Madže)

Učenjaci koji se bave jezikom, kažu da imenica “es-Selām” ima četiri značenja. Prvo, ima značenje jednoga od Lijepih Božijih Imena. Drugo, ima značenje “cjelost” (es-selāma), odnosno odricanje mahana (el-berā’ minel ‘ujūb). Treće, ima značenje i pozdrava “esselamu alejkum” (neka je na vas spas). I četvrto, “selām” je i vrsta drveta.

Terminološki, Božije ime “es-Selam” ima dvojako značenje. Prvo, može se prevesti kao “Onaj od mahana čisti”. Ovo opisuje neopisivu Božiju Bīt (Zātullāh), čistu od svakoga iskrivljenja, nedostatka, mnoštva ili zavisnosti o bilo čemu i o bilo kome.

Također, Božije lijepo ime “es-Selam” može se prevesti i kao “Onaj koji daje sigurnost”, “Onaj koji daje spas i mir”, a na osnovu kur’anskoga ajeta:

 Allah poziva u Kuću mira (Dārus-selām) i ukazuje na pravi put onome kome On hoće.

(Jūnus, 25.)

Po mišljenju velikoga broja mufessira (tumača časnoga Kur’ana), ta “Kuća mira” jeste Džennet, s tim što se mir (odnosno spas, jer se imenica “selām” značenjski može prevesti na oba načina) odnosi na nešto što izravno daje uzvišeni Allah, manifestiranjem kroz Svoje ime “es-Selām”, a “kuća” (dār) jeste sâm Džennet.

Također se u Kur’anu kaže:

Njih čeka Kuća blagostanja (Kuća mira, Dārus-selām) u Gospodara njihova; On će biti zaštitinik njihov zbog onoga što su činili.

(En‘ām, 127.)

Bīt uzvišenoga Allaha čista je od nepostojanja (‘adem). U tome apsolutnome nepostojanju nalazilo se svako biće, svako stvorenje. Također, svako biće će doživjeti i relativno nepostojanje – smrt (mevt): Svako živo biće će smrt okusiti! (3:185). Samo jedini Allah, uzvišen je On, čist je od svakoga nepostojanja, bilo ono apsolutno (‘adem) bilo relativno (mevt).

Shodno jezičkome i značenjskome (terminološkome) razumijevanju ovoga Božijega lijepoga Imena, islamski učitelji ističu tri osnovna značenja.

Prvo, Onaj koji je od mahana čist, od svakoga nedostatka i potrebe. Ovdje je riječ o razumijevanju ovoga Imena kao jednoga od Imenâ koji opisuju svojstva Božije Bīti (sifātuz-zāt).

Drugo, Onaj koji daje spas (selamet), a shodno kur’anskim riječima iz sure Jasin: “Mir vama!” – bit će riječi Gospodara Samilosnog. (Jasin, 58.) Ovdje je riječ o čisto jezičkome značenju ovoga Božijega Imena. 

Treće, Onaj od čije su silnosti stvorenja sačuvana. Ovdje je riječ o gledanju tragova manifestiranja Božijega Imena kao djelatnoga u pojavnome svijetu (‘ālemuš-šehāda), odnosno radi se o djelatnome svojstvu (sifātul fi‘l).

Uzvišeni Allah spas je svakoga vjernika, svakoga čovjeka. No, vjernik mora vjerovati da je potpuni i jedini istinski i trajni spas kod uzvišenoga Gospodara. Stoga čovjeku valja dragoga Allaha za spas moliti.

Imam Kurtubi navodi da spas za čovjeka može biti ovodunjalučki i ahiretski. Spas (selamet) na ovome svijetu može biti izvanjski (zāhir) i unutarnji (bātin). Zahiri-selamet jeste spas od raznih bolesti, nevolja i problema koje čovjek susreće u životu. Batini-selamet ogleda se u spasu od nevjerovanja (kufr), zabranjenih novotarija (bid‘a sejji’a), od svakoga slikovitoga predočenje uzvišenoga Allaha.

Spas na Drugome svijetu (ahiretu) jeste dobar završetak čovjekovoga života, dobar rezultat suđenja na Sudnjemu danu, ulazak u Džennet (Raj) i beskrajni užitak izravnoga gledanja neizmjerne, neopisive i nepredočive ljepote Božijega Lica.

Kako hazreti Šejhul Ekber kaže “Sveti dolazi samo na sveto, pa posveti svoje srce”, tako se možda može reći i da “es-Selam” samo dolazi na onoga ko Mu se potpuno preda i otvori svoje srce:

Onaj ko se sasvim preda (juslim) Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća.

(Lukmān, 22.) 

Uzvišeni Gospodar na Ovome svijetu posebno uvažava Svoje evlije, Njemu izuzetno bliske robove, pa je čovjekov put umiljavanja uzvišenome Allahu poštivanje evlija, ne bihuzuriti ih, ne remetiti ni na koji način, ne uznemiravati. U jednoj dovi hazreti Pejgamber, alejhisselam, između ostaloga moli uzvišenoga Allaha, dželle šanuhu:

Allahu moj, podari mi da budem mir (silm) za evlije Tvoje, a neprijatelj Tvojim neprijateljima.

(hadis, govor hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Ibn Abbas, a bilježi Tirmizi)

Istinski musliman, osoba potpuno predata dragome Bogu, predstavlja mir i sigurnost za svakoga čovjeka. Hazreti Muhammed, alejhisselam, veli:

 Musliman je onaj od čijega su jezika i ruke mirni drugi muslimani, a muhadžir je onaj ko napusti ono što mu je Allah zabranio.

(hadis, govor hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Abdullah ibn Amr, a bilježe Buharija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai) 

Hazreti Ibn Abbas veli: “Božije lijepo ime ‘es-Selam’ jeste jedno od Njegovih Imena. Spustio ga je na Zemlju, pa ga širite među sobom.” A na osnovu hazreti Pejgamberovoga, aeljhisselam, hadisa:

 Neće ući u Džennet dok ne uzvjerujete, a nećete uzvjerovati sve dok se ne zavolite. Želite li da vas uputim na stvar koja će učiniti, budete li je koristili, da se zavolite? Širite selam među se.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Ebu Hurejre, a bilježi Muslim)

Prenosi se da je hazreti Davud (David), alejhisselam, molio uzvišenoga Allaha da podari spas svim vjernicima iz njegovoga doba. Kada mu je uzvišeni Allah podario sina, nazvao ga je Sulejman, što na hebrejskome jeziku znači “selametli čovjek” (redžulus-selām). Hazreti Sulejman (Solomon), alejhisselam, presuđivao je sporove među narodom, i to četrdeset godina. Njegove presude bile su iskreni blagoslov i spas za sav narod.

Jedne je noći usnio kako ga uzvišeni Allah “pita” za jedan problem (mesela), što je značilo da je hazreti Sulejman, alejhisselam, tada dosegao sâm vrhunac mudrosti i spoznaja, koje mu je darovao uzvišeni Allah.

Čovjek čijemu se srcu manifestira uzvišeni Allah kroz Svoje ime “es-Selam”, taj nastoji da, prvo, spasi samoga sebe od nasilja koje čovjek čini samome sebi – nevjerovanje, poricanje Božijih blagodati, neposluh i slično. Drugo, takva osoba nastoji zaštiti svoje najbliže i najdraže opet prvo od sebe, a potom od svakoga oblika nasilja uopće. Treće, takva osoba uvijek je spremna pomoći svakome, bez razlike da li ga poznaje ili ne, da li je iz njegovoga mjesta ili ne, da li je njegove vjere ili ne. U srcu takve osobe nema mjesta neopravdanoj osveti, bezrazložnoj mrzi i pakosti, ljubomori. Ona želi biti iskren musliman, onaj od čije su ruke i jezika mirni svi drugi muslimani i ljudi uopće.

Vezanje za ovo Božije Ime (te‘alluk) nastaje uslijed potrebe čovjekove duše, čovjekove biti, za spasom od svake mahane i nedostatka, od svega što je pokuđeno Šerijatom. Jedino što se može opravdati jesu nedostaci koje čovjek nesvjesno iskaže, a koji su jednostavno rezultat predodređenja (kader).

Istinska spoznaja ovoga Imena (tehakkuk) jeste uvjerenje da je uzvišeni Allah čist i iznad svega što Mu pririču, bilo nevjernici, bilo politeisti, bilo ljudski razum i mašta.

Kićenje odrazima svojstava ovoga Božijega Imena (tehalluk) slično je kićenju odrazima svojstava Božijega Imena “el-Kuddus”. No, razlika je u tome, što rob tek nakon ozbiljenja Božijega imena “el-Kuddus” svoju bīt izdiže do svetosti. Dočim se djelovanje Božijega imena “es-Selam” odvija dvojako, prvo, na samome početku čovjek svoju dušu čisti od svakoga nedostatka, i, drugo, čovjek svoju dušu čisti od zablude vlastitog bivanja, jer sve što postoji postoji po Njemu.

Prenosi se da je jednom neki čovjek ogovarao drugoga čovjeka. Neko od dobrih mu priđe pa ga upita:

“Reci mi, jesi li ratovao protiv Bizantinaca?”

Ovaj odgovori:

“Ne.”

“Dobro”, reče dobri, “a jesi li ratovao protiv bilo kakvih nasilnika, tlačitelja?”

“Ne.”, ponovo odgovori čovjek.

“Pa dobro”, nastavi dobri, “kako to da su od tebe mirni neprijatelji vjere, a tvoj brat musliman nije?”

U jednome periodu čovjekovoga hoda sejrus-sulukom (duhovnim putem), osoba kao da se malo zasiti, kao da malo napravi otklon od svoga učitelja. Ne misli se pri tome na izražen neposluh, više na, uvjetno rečeno, jedan zaborav koliko mu je učitelj, kako to kažemo u narodu, “valjao”.

Upravo takva osoba, ako joj se Uzvišeni manifestira Svojim imenom “es-Selam”, ponovno će osjetiti u svome srcu naklonost prema šejhu (učitelju), ponovno će se oko njega sviti, i od njega i dalje učiti kako se kretati sejrus-sulukom.

Osoba kojoj se Uzvišeni Allah manifestira na srce Svojim imenom “es-Selam”, svakome prednost daje u odnosu na sebe. Kako se kaže: starije više cijeni od sebe jer su vremenski duže uzvišenome Allahu u pokornosti, a i mlađe više cijeni jer su imali manje vremena činiti Uzvišenome neposluh.

Hazreti imam Kušejri kaže da takvu osobu najbolje oslikava predaja koju prenosi hazreti Katade a bilježi Ebu Davud:

“Može li iko od vas biti poput Ebu Damdame? On bi kada bi izlazio jutrom iz kuće, govorio:

‘Allahu moj, podijelio sam sav svoj imetak Tvojim robovima.’ ”

Osoba na čije se srce manifestira Božije lijepo ime “es-Selam” ne dopušta da njenim razumom i srcem vladaju strast, mržnja i zavist, već obratno, sve njih stavlja u pokornost svome razumu i srcu. Kako veli hazreti imam Gazali:

“Mirom i islamom neće biti opisan niko od čijega jezika i ruke nisu mirni drugi muslimani, a kako je tek moguće da bude opisan onaj koji nije sâm od sebe miran?!”

Osoba na čije se srce odražava Božije ime “es-Selam” mirna je od šejtanskih i džinskih vesvesa, došaptavanja, i svih drugih bolesti. Njeno srce je potpuno čisto i zdravo (kalb selīm), s njime je spremna  poći uzvišenome Allahu, i ako Bog da postići spas, shodno kur’anskim riječima:

 “Samo će onaj koji Allahu srca srca čista dođe spasen biti.”

(Šu‘arā’, 89.)

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Onaj ko bude zikir činio ovim Imenom, Allah će mu dati selamet na oba svijeta, i imat će svoje odlike. Ovo Ime skriva ljudske sramote – ajbove.”

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:

“Kažu da ko ovo Ime prouči bolesniku stotinu dvadeset i jedan put, Allah će ga ozdraviti, ukoliko mu još nije nastupio edžel (vrijeme umiranja), ili će mu olakšati. S tim Imenom još se trebaju učiti riječi iz Kur’ana: Selāmun kavlen min Rabbin Rahīm. Ko kaže svakoga dana stotinu puta ‘Esselamu alejke ejjuhennebijju ve rahmetullāhi ve berekātuhu’, neće okusiti vatru koja se osjeti prilikom umiranja, olakšat će mu se stanje, i, s dopuštenjem uzvišenoga Allaha, neće zapasti u poteškoću. A Allah dragi najbolje zna.”