14. Božije ime “el-Musavvir” (المصوّر) – Koji najljepše oblike daje

Napomena: 
Priredio S.B.

Božije ime “el-Musavvir”

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Moćni Gospodar koji svemu pomoć daje, cijelom svijetu je dao krasan izgled. Sve stvari je rasporedio onako, kako mudrost iziskuje.”

U Kur’anu se veli:

On je Allah, Stvoritelj, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik (el-Musavvir), On ima najljepša Imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri.

(Hašr, 24.)

On vas oblikuje (jusavvirukum) u matericama kako On hoće; nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!

(Ālu ‘Imrān, 6.)

Mi smo vas stvorili, a onda vam oblik dali (savvernākum)

(A‘rāf, 11.)

Allahovo, dželle šanuhu, Lijepo Ime “el-Musavvir” otkriva nam djelovanje Uzvišenoga u svijetu, djelovanje na stvorenja. Uzvišeni Gospodar sve uvodi u postojanje, potom sve što je uveo u postojanje obasipa i dariva milošću, a na poslijetku svemu dariva i oblik, i to ne bilo kakav oblik, već harmonični, proporcionalni, najljepši:

O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio – pa učinio da si skladan i da si uspravan – i kakav je htio lik (sūra) ti dao?

(Infitār, 6.-8.)

Nekim stvorenjima, uzvišeni Allah daje i oblike za koje mi kažemo da su neproporcionalni, neskladni. A nekima, opet, dariva da kroz svoj život na Ovome svijetu dožive od nekoga drugog stvorenja štetu, nakaznost. Uzvišeni Allah, kao i za odjeću, i za ponašenje i cjelokupan čovjekov život ističe priroritet lijepoga vladanja i nesebičnoga pomaganja:

Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna.

(Tīn, 4.-6.)

Ni sâma vjera čovjeku ne može biti garant, kako smo već vidjeli, ulaska u Džennet, postizanja spasa na Drugome svijetu. Sve, kao, uostalom, i sâmo postojanje, ovisi isključivo od Božije milosti. Stoga se čovjeku valja spremiti, ne samo vjerom pokušati zaslužiti Džennet, već i dobrim djelima, najljepšemu ponašanju i ophođenju prema drugima.

Makar neko i imao, u našim očima, ljepši oblik od nekoga drugog, prioritet treba dati njegovome ponašanju, iskrenosti, spremnosti na pomoć drugima. Jer osoba istinskog lijepog oblika ustvari baštini dva lijepa oblika, shodno Imenima uzvišenoga Gospodara: ez-Zahir (Izvanjski, Otkriveni) i el-Batin (Unutarnji, Skriveni).

Lijepi oblik svoga tijela, kojega krasi po Šerijatu ali kojim druge ne mami, kojim druge ne nagoni na takmičenje ili tugu ukoliko tijela tih drugih nisu tako skladna. Čak i neke dijelove tijela koje joj Šerijat načelno dozvoljava otkriti, osoba istinskog lijepog oblika skriva, da ne bi druge povrijedila, da bi drugima olakšala i pomogla im da nađu put posmatranja i orijentiranja prema čistome srcu.

Drugi lijepi oblik koji takva osoba baštini, jeste lijepi oblik duše, a to su najljepša pohvalna svojstva kojima se duša može okititi kao odrazima Allahovih Svojstava, pohvalne osobine kojima se vjernik treba ponositi, ali koje, opet, iz skromnosti svoje, nastoji sakriti jer došavši u takvo stanje, vjernik će shvatiti ali istinski shvatiti, osjetiti i tako živjeti, da kićenje, bilo odjećom bilo lijepim svojstvima treba biti radi postizanja Allahove, dželle šanuhu, milosti, a ne radi Ovoga svijeta ili ljudi na njemu.

A lijepo djelo, i lijepo svojstvo, nevjerovatno je teško sakriti, ako čovjek to istinski želi. Sve ostalo, veoma je lahko da se čovjek ustvari zadovoljava samopokazivanjem drugima.

Hazreti imam Gazali ovo često ističe u svome djelu “Ihja”, i prenosi nekoliko izreka i od naših časnih ashaba, radijallahu anhum.

Hazreti Omer vidio je jednom jednoga čovjeka koji je klanjao, a pri tome glavu oborio i njihao je tamo-vamo, odajući jaku prisutnost u namazu i pažljivo učenje kur’anskih ajeta. Hazreti Omer reče:

“Hej ti, s glavom! Podigni svoju bradu, jer poniznost ne leži u glavama već u srcima.”

Hazreti Ebu Umama el-Behili vidjeo je jednom u džamiji čovjeka koji je snažno plakao na sedždi, pa mu reče:

“Kako bi samo bio pobožna osoba, samo da te taj plač zadesio u tvojoj kući.”

A hazreti Ikrima kaže:

“Haman da uzvišeni Allah daje veću nagradu za čovjekovu namjeru da učini nešto dobro, negoli za sâmo djelo, jer u namjeri ne može biti samopokazivanja.”

Tako i nečiji izraženi mišići, nečija izražena ljepota, naročito fina i kvalitetna odjeća, imat će veći značaj za osobu ako ih prikrije, želeći da se tako dopadne uzvišenome Gospodaru. Takav vjernik lahko će, i bez traženja, priskočiti u pomoć onome kome uzvišeni Allah nije podario u našim očima lijep oblik, ili koji je kušan kroz svoj život od nekoga stvorenja pa je podareni lijepi oblik izgubio, pomoći će mu, uvažavati ga kao i svakoga drugog. Hazreti Omer veli:

“Ne interesuje me da li ću, ako se probudim, ta dan doživjeti nešto neugodno, ili nešto prijatno, jer ne znam šta je od toga u konačnici bolje za mene.”

Stoga, kako uzvišeni Allah kroz samoraskrivanje Svojim imenom “el-Musavvir” čovjeku podaruje samo najljepše oblike, tako i čovjek koji želi imati najljepši oblik treba, prvo, svoju dušu izgraditi u najljepše ponašanje, potom se oblačiti na najskromniji a najukusniji način, te i u svemu drugome oko sebe prepoznavati od Boga dragoga podarene najljepše oblike.

Malikijski pravnik Ibnul Arebi kaže da Božije ime “el-Musavvir” može imati četiri značenja:

Prvo, Onaj koji stvara i oživljava (en-še-’) stvorenja u raznolikim i raznovrsnim oblicima.

Drugo, Onaj koji izvodi (el-Mumessil) stvorenja u svijet pojavnosti, pa je svako stvorenje ustvari izvedba, “skulptura” (timsāl).

Treće, Onaj koji stvorenja usložnjava, uvjetno rečeno “konstruira” (el-Murekkib), pa je svaki oblik (sūra) ustvari izraz, “konstrukcija” (terkīb).

Četvrto, Onaj koji stvorenja pripravlja, koji im podariva čežnju (el-Muhejji’), za njihovim utokom, konačištem, za njihvom svrhom stvorenosti (gāja).

Uzvišeni Allah stvorenja prvo stvara, a potom im daje oblike: Mi smo vas stvorili (halaknākum), a onda vam oblik dali (savvernākum) (7:11) Svakome daje različit oblik ali svaki od tih oblika na sebi nosi trag Božijega stvaranja. Taj trag stvorenje treba “namirisati” u drugome stvorenju, i tako spoznati zajednički ishod, i zajednički trag Allahovoga dara stvorenosti na svakome od nas:

O ljudi, Mi vas od jednoga čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.

(Hudžurāt, 13.)

Ko se uzvišenoga Allaha više boji, taj i druge više poznaje. A ko druge više poznaje, taj zna da sve što je stvoreno ima samo najljepši oblik, a svaka ružnoća i nakaznost koju primjećujemo na drugima, zbog koje te druge izbjegavamo, samo je odraz ružnih svojstava naše duše. Jer Allah je Sebe nazvao i el-Musavvir – Onaj koji najljepše oblike daje!

A da nam se samo sjetiti, kada bismo samo mogli, kako nam je bilo u utrobama kada smo tek stvoreni, da nam se sjetiti meleka koji nam je došao nakon četrdeset i dvije noći pa zapisao sve o nama i kakav će nam oblik biti dat, kako ćemo živjeti, kako umrijeti, i kako ćemo proći na Sudnjemu danu, a sve po naredbi uzvišenoga Gospodara:

Kada bude kap sjemena četrdeset i dvije noći, Allah mu pošalje meleka koji ga oblikuje, i stvori mu njegov sluh, vid, kožu, meso i kosti. A onda (melek) kaže:

“Gospodaru, da li će biti muško ili žensko?”

Pa Gospodar tvoj sprovede šta hoće, a melek zapiše. Potom melek kaže:

“Gospodaru, smrt?”

Pa Gospodar tvoj kaže šta hoće, a melek zapiše. Pa melek kaže:

“Gospodaru, opskrba njegova?”

Pa Gospodar tvoj sprovede šta hoće, a melek zapiše.

Nakon toga, melek izađe sa stranicom (sahīfa), i ništa se ne doda onome što je naređeno, i ništa se ne umanji.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Huzejfe, a bilježi Muslim)

U islamu je zabranjeno crtati likove stvorenja, davati im oblike, a u jednome hadisu hazreti Pejgamber, alejhisselam, kaže:

Na Sudnjemu danu, najžešće će biti kažnjeni oni koji su stvorenjima davali oblike (el-musavvirūn).

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Abdullah ibn Mesud, a bilježe Buharija i Muslim)

Hazreti Ebu Hanifa i hazreti Šafija, rekli su da ne smeta ako je kakav oblik pokazan na ćilimu, stazu, odnosno na nečemu što se gazi, po čemu se gazi.

Već smo ranije skrenuli pažnju da su ova tri Allahova Lijepa Imena “el-Halik”, “el-Bari’” i “el-Musavvir” navedena baš ovim redoslijedom, i u posljednjemu ajetu sure Hašr, i u Poslanikovoj, alejhisselam, predaji koju prenosi hazreti Ebu Hurejre. Spomenuli smo i da je naš hazreti šejh Abdulah Bošnjak objašnjavao zašto baš ide ovakav redoslijed navođenja ova tri Božija Lijepa Imena. Konačno, vidjeli smo i u navedenome hadisu u kojemu hazreti Pejgamber, alejhisselam, kazuje o stvaranju čovjeka u utrobi majke, kako uzvišeni Allah manifestirajući se kroz svako od ova tri Imena postupno stvara čovjeka.

Kaže se je čovjek stvoren na tri načina. Prvi, bez oca i bez majke, a tako je stvoren hazreti Adem (Adam), alejhisselam. Drugi način je od, uvjetno rečeno, “oca”, bez majke, a tako je stvorena naša majka, hazreti Hava (Eva). Treći način je od majke, ali bez oca, a tako je stvoren naš hazreti Isa (Isus), alejhisselam. I četvrti način, je stvaranje čovjeka preko oca i majke, kako smo svi mi stvoreni, a što se odvija kroz šest tavrova, šest stadija bivanja: zemlja, ljepljiva ilovača (37:11), ustajalo blato (15:28), ilovača (15:28), potom kosti, meso i krv (23:14), a potom udahnjavanje života (rūh).

Čovjek dok gradi, piše, sklada, govori, radi, pomaže … odražava svojstva Božijega imena “el-Musavvir”. A samo pametan ne pokušava takmičiti se sa svojim Stvoriteljom, sa el-Musavvirom, već srce svoje otvara Njegovome manifetsiranju, te postaje pravi rob, onaj koji u sebi i u svijetu oko sebi teži podarenu harmoniju u ustroju svijeta  i prirodnim oblicima održati.

Vezanje za ovo Božije Ime (te‘alluk), ogleda se u čovjekovoj potrebi da mu uzvišeni Allah podari da vidi oblike punine značenja svih stvari, da stvari vidi onakve kakve zaista jesu.

Istinska spoznaja ovoga Allahovoga Imena (tehakkuk), ogleda se u čovjekovoj spoznaji da se pod ovim Imenom misli da Allahov dar drugotnoga, akcidentalnoga, stvaranja, odnosno upotpunjenja i dovršenja stvaranja nakon uvođenja u opću, a zatim i u pojedinačnu egzistenciju.

Kićenje odrazima svojstava ovoga Božijega Imena (tehalluk), ogleda se u postizanju stvarnoga bivanja kao iskrenoga roba, koji prepoznaje oblike vezane za njega, oblike na koje mu ih je nužno paziti, poput ibadeta i spoznaje.

Hazreti imam Kušejri bilježi slijedeću predaju. Uzvišeni Allah, stvorio je hazreti Džibrila, alejhisselam, sa šest stotina krila, svako ukrašeno s koraljima i biserima, te zlanim praporcima namirisanim miskom. Sa zvukom svakoga praporca, ne može se porediti nijedan drugi zvuk.

A hazreti Israfil, alejhisselam, kada je počeo činiti tespih, slaviti, uzvišenoga Allaha, nadvisio je sve druge meleke, jer ima tako predivan glas, i tako predivnu melodiju.

A svjetlost Božijega prijestolja (Arš), kada bi se pojavila, svjetlo Sunca pored nje bilo bi poput svjetlosti jednoga žiška naspram Sunca.

Ipak, ništa od ovoga što je stvorio, uzvišeni Allah nije opisao na način kako je u dva ajeta opisao čovjeka:

i On vam obličje daje, najljepše oblike…

(Mu’min, 64.)

i:

Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem

(Tīn, 4.)

A već smo rekli da najljepši oblik čovjek postiže najljepšim ponašanjem, baš onakvim kakvo je imao naš hazreti Muhammed, alejhisselam, pa ga Uzvišeni pohvaljuje:

jer ti si, zaista najljepše ćudi.

(Kalem, 4.)

Pa svaka naša težnja treba biti za onim trajnim, kao što je narav, a ne za stvarima od kojih ćemo se svakako kad-tad rastati. Hazreti imam Kušejri prenosi da je jednom jedan vladar upitao dvorane, šta je to najgore.

Jedni su rekli: “Zao bračni drug”, drugi: “Loš odgoj”, a treći: “Zla ropkinja”. Pošto se nisu mogli odlučiti, dogovoriše se da o ovome upitaju prvoga čovjeka koga sretnu kada izađu iz dvorca, kada krenu na kakav put.

Tako i bi. Krenuše na put, i stvarno, nakon izvjesnoga vremena, naiđoše na jednoga Sudanca koji sa sobom vođaše magarca i na njemu zemljane vrčeve. Upitaše ga, šta je od ono troje najgore, a on im odgovori:

“Od toga troga, najgori je loš odgoj. Jer, od zloga bračnog druga možeš se rastaviti, a zlu ropkinju možeš dati ili se, jendostavno, rastati sa njom. Ali odgoj, on te prati gdje god da ideš.”

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Da bi se otklonilo nerodstvo, uči se sedam dana po dvadeset i jedan put.”

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još veli:

“Onaj ko zikr čini ovo Božije Ime, uzvišeni Allah će mu podariti na tijelu svjetlost i ljepotu, i usmjeravati ga na lijepa djela. Kažu da ko ode u postelju (s abdestom), i izgovori ovo Ime deset puta prije nego otkrije avret (stidno mjesto) i spolno opći sa supružnikom, Allah uzvišeni podarit će mu odgojeno, fino dijete. A Allah dragi najbolje zna.”