25. Božija imena “el-Mu‘izzu” (ألْمُعِزّ) – Koji uzdiže i 26. “el-Muzill” (ألْمُذِلّ) - Koji ponižava

Napomena: 
Priredio S.B.

 

Božije ime “el-Mu‘izzu”Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Ovo su dva svojstva Rabbova (Gospodareva), dž.š. On uzdiže i ponižava. Nekog uzdiže znanjem a nekog ponižava neznanjem. Hakk, dž.š., daje ebrar tj. otmjenost u vladanju i dobrotu u vjeri, daje ugled i nevinost, čuva od loših stvari na dunjaluku a na ahiretu (daje) nimet (blagodat) i rahmet (milost) Lošim na dunjaluku daje poniženja a na ahiretu žestinu i vatru.”

U hadisi-kudsiju uzvišeni Allah kaže:

Uzvisitost (el-kibrijā’) Moj je ogrtač, a silina (el-‘izza) Moj je plašt, pa ko se sa Mnom oko njih prepire, bacit ću ga u Vatru.

(hadisi-kudsi, govor uzvišenoga Allaha koji nije dio Kur’ana a kojeg je također prenijeo hazreti Muhammed, alejhisselam, bilježi hazreti Ahmed, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)

U Kur’anu, Uzvišeni kaže:

Njemu uzvisitost (el-Kibrijā’) na nebesima i na Zemlji,

On je Silni (el-‘Azīz) i Mudri (el-Hakīm)!

(Kur’an, sura el-Džāsije, ajet 37.)

U časnom Kur’anu Božije ime “el-‘Azīz”, o kojemu smo već govorili a koje je izvedeno iz istoga jezičkog korijena kao i ime “el-Mu‘izz”, često dolazi u paru s drugim Božijim Imenima ili Atributima.

Tako nailazimo na izraze: ‘Azīz Rahīm (Samilosni), Kavijj (Snažni) ‘Azīz, ‘Azīz ‘Alīm (Koji sve zna), ‘Azīz Gaffār (Koji sigurno prašta), ‘Azīz Gafūr (Koji prašta), ‘Azīz Muktedir (Moćni), i ‘Azīz Vehhāb (Koji obilno dariva).

Stoga, osoba koja želi predati svoje srce milosnim zracima Lijepoga Božijeg Imena “el-‘Azīz”, mora biti od ehli Rahima – samilosna, od ehli Kavijja – na Božijem putu snažna u poštivanju Božijih propisa, od ehli ‘Alīma – učena u propisima uzvišenog Šerijata, od ehli Gaffāra – svakome sve uvrede praštati, od ehli Gafūra – preko uvreda prelaziti bez želje za osvetom već za ukazivanjem na istinu, od ehli Muktedira – moćna podnijeti teret Božijih propisa i ljubavi, i od ehli Vehhāba – svakome od sebe obilno darivati. Jer se samo na takvo srce odražava djelovanje Božijeg imena “el-‘Azīz”.

Onaj koji uzdiže (el-Mu‘izz), spreman je svakome pomoći, spreman je svakoga vjernika uvijek podržati, u svakoj prilici, samo ako ima makar zeru vjere u svome srcu. El-Mu‘izz nikada nikoga ne zaboravlja, ko Mu je vjeran, svakome vjerniku samo dobro želi.

U drugome hadisi-kudsiju kaže uzvišeni Gospodar, slavan je:

Siline Mi Moje (‘Izzetī), i Veličanstvenosti Mi Moje (Dželālī), i Uzvisitosti Mi Moje (Kibrijā’ī), i Veličine Mi Moje (‘Azametī), sigurno ću iz Vatre izvesti onoga ko kaže: “Nema drugog božanstva osim Allaha (Lā ilāhe illallāh)!”

(hadisi-kudsi bilježi Buharija)

Nevjerovatno koliko je el-Mu‘izz spreman učiniti svakome ko Ga iskreno zamoli. Uslišio je i molbu Svog stvorenja kojeg je prokleo, prokletog Iblisa, koji je rekao:

“E tako mi Siline Tvoje (fe bi ‘IzzetiKe)”, reče, “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti osim Tvojih među njima robova iskrenih!”

(Kur’an, sura Sād, ajet 82., 83.)

Nije bitno što moli prokletnik, bitno je da je molba iskrena. A iskreno moli samo onaj ko zna da jedino dragi Bog može pobjedu i stalan izlaz dati.

Uzvišeni Gospodar na velike kušnje stavio je jednog od najvećih poslanika, hazreti Ejuba (Joba), alejhisselam. Potom mu je, uslijed hazreti Ejubove, alejhisselam, iskrenosti i odanosti uzvišenome Gospodaru, vratio i zdravlje, i porodicu, i sreću, i ugled. U predivnoj predaji, hadisi-kudsiju, koju prenosi naš hazreti Ebu Hurejre, uzvišeni Allah otkriva nam stanje iskrenog roba, kojem, na prvi pogled čudno, nije dovoljno što mu je dragi Gospodar podario da mu ništa na svijetu ne treba, da može bez svega na svijetu. Uzvišeni Allah upitao je hazreti Ejuba, alejhisselam:

Zar ti ne dadoh da možeš bez bilo čega na svijetu?!

Hazreti Ejub odgovori:

Jesi, dao si mi, tako mi Tvoje Siline (ve ‘IzzetiKe). Ali ne mogu bez Tvoga bereketa (blagoslova)!

El-Mu‘izz uzdiže poslanike, alejhimusselam, dajući im da budu spomenuti u Božijoj Knjizi, da ljudi dragoga Boga za njih mole, da ih ljudi traže jer je uzvišeni Allah njih odredio kao vodiče na Svome putu.

El-Mu‘izz uzdiže sve vjernike, dajući im život, potom im oživljava srca, nudi najljepše darove na Ovome svijetu, a vječne na ahiretu.

Osoba koja je svoje srca prepustila djelovanju svojstava Lijepog Božijeg Imena “el-Mu‘izz”, ponizna je i darovana joj je snaga da savlada svoje niske prohtjeve, da pogazi svoj ego, da uvijek bude spremna drugima pomoći.

Božije ime “el-Muzill”El-Muzillu (Koji ponižava) kažnjava na neposluh. Uzvišeni Allah, kroz manifestiranje Svoga Lijepog imena “el-Mu‘izz” uzdiže onog ko Ga vjeruje, a, s druge strane, onoga ko Ga moli pa potom, nakon što mu se dadne, odbije daljnju poslušnost, kažnjava putem manifestiranja Svoga Lijepog imena “el-Muzill”.

Najpoznatiji, i najjasniji, jeste primjer Israelićana za vrijeme hazreti Musâa (Mojsija), alejhisselam. Davano im je šta god da su iskali, Uzvišeni ih je u to vrijeme odabrao, a ipak su, u većini, odbili daljnju poslušnost. Uzvišeni im je dao kao jelo prepelice, najukusnije meso, a s neba im je dolazila mana, slična medu, koja se spuštala na biljke i na njima skorivala. Uzvišeni kaže o Israelićanima:

i kada ste rekli: “O Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga što Zemlja rađa: povrća, i krastavica, i pšenice, i leće, i luka crvenog!” – on je rekao: “Zar želite da ono što je bolje zamijenite za on što je gore? Idite u grad, imat ćete ono što tražite!” I poniženje (ez-zilla) i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla prelazili.

(Kur’an, sura el-Bekara, ajet 61.)

No, ne treba uvijek ići tako daleko, tražiti nedostatke kod drugoga. Nažalost, svako od nas pun je mahana, i samo iskreno pokajanje i spremnost na oplemenjivanje vlastite duše i čišćenje srca mogu uspokojiti. Hazreti imam Gazali naglašava da govoreći o razlozima zbog kojih nas uzvišeni Allah unižava, ne treba gledati ništa drugo već same sebe. Treba se sjetiti ajeta časne Knjige:

“Zar nismo s vama bili?” – dozivat će ih. – “Jeste” – odgovarat će –, “ali ste se pritvornošću upropastili, i iščekivali ste, i sumnjali ste, i puste želje su vas zavaravale, dok nije došla Allahova odredba, a šejtan vas je o Allahu obmanuo.”

(Kur’an, sura el-Hadīd, ajet 14.)

“Puste želje su vas zavaravale…”! Čovjek treba uvijek uzvišenom Gospodaru biti zahvalan, treba biti u svemu zadovoljan. Zadovoljstvo uvijet je uzvišenja, a spas od uniženja. Hazreti imam Kušejri daje prelijep primjer:

“Zar ne vidiš sokola, i orla?! Lete okruženi nedodirljivošću koju im je dragi Bog podario, a potom se zaustave na tako visokom mjestu, na koje niko drugi, osim njih, dospjeti ne može. No, ugledaju zalogaj mesa na mreži, pa se iz pohlepe ka mesu zalete i u mreži zarobljeni ostani. Najobičnije dijete tada im priđe i s njima se kao s običnim lutkama poigrava. Samo ih pohlepa od takve moći i uzvišenja dovodi u tako nezahavalan položaj i uniženje.”

Po predaji koju bilježi također hazreti imam Kušejri, uzvišeni Allah poslao je upozorenje hazreti Davudu (Davidu), alejhisselam:

Upozori svoje prijatelje, da se ne hrane strastima jer srce vezano za strasti, zaklonjeno je od Mene!

Prenosi se da je kod jednog šejha došao murid noseći mu komad nezačinjenog hljeba. Bî ga nekako stid, i poželje da mu je malo začina da dadne svome učitelju. Mubarek šejh osjeti šta mu učenik misli, pa ga uze za ruku i odvede u zatvor. Pokaza mu zatvorenike: jednoga su tukli, drugoga su bičevali, trećemu su odsjekli ruku, četvrtog su davili… Tada šejh reče muridu:

“Vidiš, ovi se nisu strpili nad nezačinjenim hljebom.”

Također se prenosi da je jedan od starih šejhova nabasao na dvor nekoga vladara. Ušao je unutra i vidio da su svi, hama baš svi, dvorjani odvojeni zastorom od vladara, izuzev jednog hizmećara (sluge). On bi kod vladara ulazio bez ikakve zapreke. To ga zainteresira, pa se raspita. Rekoše mu da taj hizmećar ne samo da lično odlazi vladaru, već i da kod njega odlazi kad god to hoće.

“A kako je to uspio?”, upita šejh.

“Pa, ide vladaru a nema u sebi nikakve želje, ni za čim.”

Tada šejh reče samome sebi:

“Slavljen je Onaj, Koji mi, evo, nakon sedamdeset godina dobro predavanje pripremi. Jasno mi je da onaj ko želi doći pred svoga Gospodara, a bez ikakvog zastora od Njega, mora napustiti sve prohtjeve.”

Vezanje za ova dva Lijepa Božija Imena (et-Te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi da mu uzvišeni Allah podari čast radi ljudi koji se na njega oslanjaju, koji u njemu vide autoritet, te u potrebi osobe da joj Jedini omogući uniziti onoga ko se oholi, ali ko se oholi prema uzvišenome Allahu i Njegovim propisima, a ne prema toj osobi.

Ozbiljenje ova dva Lijepa Božija Imena (et-Tehakkuk) ogleda se u spoznaji da el-Mu‘izz dariva moć i dostojanstvo onome ko se na Njega oslanja, makar taj neko bio prezren među ljudima, te da el-Muzill zaodijeva uniženjem onoga ko se nad Njim oholi, makar taj neko bio na visokom položaju u društvu.

Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena “el-Mu‘izz” (et-Tehalluk) dešava se kada čovjek pronađe vlastitu duhovnu sigurnost isključivo uslijed Božije zaštite i brige, ne nekoga vanjskog uzroka, i tada sâm postaje plemeniti (‘azīz). Ukoliko neko drugi, zbog njega, postigne ugled, tada ovaj koji je uzrok tome dobiva svojstvo “onaj koji uzdiže” (mu‘izz). Sve suprotno ovome odnosi se na kićenje odrazima svojstva Božijeg Lijepog Imena “el-Muzill”.

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Učenjem Isma (Imena) ‘jā Mu‘izzu’ postiže se da se kod ljudi ima autoritet, a učenjem Isma‘ jā Muzillu’ u ranu zoru i prvi mrak onemogućava se zavidnicima da neku štetu naprave.”

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još veli:

“Kažu da ko prouči Ime ‘el-Mu‘izz’ nakon akšam-namaza ponedjeljak navečer ili petak navečer, četrdeset puta, uzvišeni Allah dat će da se u srcima stvorenja nastani strah od te osobe.

Učenje Lijepog Božijeg Imena ‘el-Muzill’ istinska je dova protiv svakog nasilnika i zavidnika.

Kažu da ko prouči Ime ‘el-Muzill’ sedamdeset i pet puta a potom uzvišenome Allahu uputi dovu čineći sedždu, uzvišeni Allah će mu dovu ispuniti.

A Allah dragi, opet, najbolje zna.”