23 Jan 2003

Religijske slobode i islamske tradicijske manjine u muslimanskim zemljama - III dio

Objavio: znaci
Napomena: 
Religijske slobode u Egiptu
Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 Egipat, poznat i kao Misir (na arapskom jeziku “Misr” znači ''veliki grad''), je brojem svojih stanovnika najmnogoljudnija arapska zemlja. Procjenjuje se da u Egiptu trenutno živi oko 70 miliona duša, od čega su ogromna većina potomci Arapa i pripadnika Istočno-hamitskih naroda.

Površina Egipta iznosi 997 739 četvornih kolometara, no, većina teritorije otpada na pustinje, što će reći da većina egipatskog življa nastanjuje uski pojas oko rijeke Nila i obradive površinje njene delte.

Oko 6% stanovništva otpada na Kopte, narod koji naseljavaše Egipat prije dolaska Arapa u sedmom stoljeću. Još prije dolaska islama Kopti su zapljusnuti idejom kršćanstva. Danas imaju vlastitu Crkvu i običaje. Katolika je nešto malo više od 200 000, dok je pripadnika ostalih Crkvi (pripadnici maronitske biskupije, kaldejske Crkve, itd.) neznatan broj.

          Većina stranih izvještaja o religijskim slobodama u Egiptu u prvi plan stavlja pitanje Kopta, njihovih prava i sloboda. Međutim, reklo bi se kako  mnogi, ako ne i svi, od tih izvještaja neoslikavaju stvarnu situaciju u Egiptu, tj. stiče se utisak kako su Kopti u Egiptu krajnje obespravljena populacija.

Tako npr. na samom početku izvještaja o religijskim slobodama u većinski muslimanskim zemljama (Egipat) za 1998. godinu, stoji kako je egipatskim Ustavom još od 1923. godine osigurana apsolutna jednakost među svim Egipćanima, no kako je, tobože, stvarnost sasma drugačija.

Primjer te ''surove'' stvarnosti prema rečenom izvještaju jeste proglašenje islama kao državne religije 1971. godine!!! Dakako, bilo je i ima napada na Kopte i njihove vjerske ustanove, no takvi napadi nikada nisu bili dovođeni u izravnu vezu s Vladom i njenom politikom.

Sjetimo se, u Egiptu egzistira nekoliko zabranjenih muslimanskih organizacija od kojih više stradaju sami muslimani nego nemuslimani. Primjer za to jesu Muslimanska braća.

Ipak, istina je da je egipatski državni sistem prilično zatvoren i sklon diktatorskim metodama. Dnevnik na državnoj televiziji obavezno mora početi izvještajem o dnevnim aktivnostima predsjednika Države Husni Mubareka, makar one bile i krajnje beznačajne. S tim u vezi, tokom boravka u Egiptu u ljeto 2000. godine zamjetio sam da svi dnevni listovi na početnoj stranici redovno imaju neku od osobnih fotografija Husni Mubareka.

Isto tako, što se tiče cenzure, reklo bi se kako ona više pogađa muslimane nego nemuslimane. Prema tome, nisu Kopti jedini koji trpe određene restrikcije.

          I na kraju, Egipat je zemlja koja igra jednu od značajnijih uloga u arapskom svijetu. Ipak, trenutno on nije pogodno tlo za zamah novih ideja kojima bi islam doživio svoj preporod. On je više jedna turistička destinacija u čijem koloritu uživaju njegovi posjetitelji.

Ocjena: