31 Jan 2004

Hodočašće u Mekku

Objavio: znaci
Napomena: 
Iz autobiografije Malcolma X, uz pomoć Alex Haley-a, pisca “Korijena”; prevela i priredila: Lejla Beglerović Autor: Malik Šabaz
Kategorija(e) tekstova: 

 Kada je hadži Malik Šabaz bio u Mekki, napisao je pismo svojim vjernim pomoćnicima u Harlemu… od srca:

 

Mekka, Hidžaz

Nikada nisam svjedočio takvom iskrenom gostoprimstvu i neodoljivom duhu istinskog bratstva, koje ispoljavaju ljudi svih boja i rasa ovdje, u ovoj drevnoj Svetoj zemlji, domu Ibrahima, Muhammeda i svih drugih poslanika Svetih spisa. Tokom zadnje sedmice, bio sam bez riječi i opčinjen dobrotom ljudi svih boja koju sam vidjeo svuda oko mene.

Bio sam blagoslovljen posjetom Svetom gradu Mekki, napravio sam svojih sedam krugova oko Kabe, vođen mladim mutavifom imenom Muhammed, pio sam vode iz vrela Zemzem. Trčao sam sedam puta između brda planine Safa i Merva. Molio sam u drevnom gradu Mina, i na brdu Arafat.

Bile su desetine hiljada hodočasnika, iz svih krajeva svijeta. Svih boja, od plavookih i plavokosih do Afrikanaca crnih kosa. Ali, svi su učestvovali u istom ritualu, pokazujući duh jedinstva i bratstva za koje sam, prema mojim iskustvima iz Amerike, vjerovao da nikada ne mogu postojati između bijelih i ne-bijelih.

 

Amerika mora razumjeti islam, jer ovo je religija koja briše rasne probleme iz svoje sredine. Tokom mojih putovanja muslimanskim svijetom, sreo sam, razgovarao, čak i jeo sa ljudima za koje bi u Americi smatrali bijelcima – ali bjelački stav nije bio u njihovim umovima, sve zbog islama. Nikada ranije nisam vidjeo iskreno i istinsko bratstvo koje prakticiraju sve rase zajedno, bez obzira na boju.

Možda ćete biti šokirani ovim mojim riječima. Ali na ovom hodočašću, ono što sam vidjeo i iskusio, prisililo me je da preuredim mnoge moje šablone u razmišljanju koje sam ranije imao, i da odbacim neke od mojih prethodnih zaključaka. Usprkos mojim čvrstim ubjeđenjima, uvijek sam bio čovjek koji se pokušava suočiti sa činjenicama, i nastoji prihvati realnost života, kako to donosi novo iskustvo i novo znanje. Uvijek sam imao otvoren um, što je neophodna fleksibilnost koja mora ići zajedno sa svakim oblikom inteligentne potrage za istinom.

Tokom proteklih jedanaest dana, ovdje u muslimanskom svijetu, jeo sam iz istog tanjira, pio iz iste čaše, i spavao na istoj prostirci – moleći se istom Bogu – sa drugim muslimanima, čije su oči imale najplavlju nijansu plave, čija je kosa imala najplavlju nijansu plave, i čija je koža imala najbjelju nijansu bijele. I u riječima i djelima bijelih muslimana, osjetio sam istu iskrenost koju sam osjetio među crnim afričkim muslimanima Nigerije, Sudana i Gane.

 

Mi smo zaista bili jedno (braća) – jer njihovo vjerovanje u jednog Boga je uklonilo bjelinu iz njihovih umova, bjelinu iz njihovog ponašanja, i bjelinu iz njihovog ponašanja.

Mogao sam vidjeti iz ovoga, da ako bi možda bijeli Amerikanci prihvatili jednog Boga, onda bi možda prihvatili i u stvarnosti jedinstvenost čovjeka - i prestali bi mjeriti, sprječavati i povrjeđivati druge u smislu njihove “razlike” u boji.

Sa rasizmom koji mori Ameriku kao neizlječivi rak, takozvano “kršćansko” bijelo američko srce trebalo bi biti prijemčljivije za dokazana rješenja takvog destruktivnog problema. Možda bi to bilo na vrijeme da se spasi Amerika od neizbježne katastrofe – iste destrukcije koju je u Njemačkoj donio rasizam koji je na kraju uništio i same Njemce.

Svaki sat ovdje u Svetoj zemlji omogućava mi veće duhovne uvide u ono što se dešava u Americi između bijelaca i crnaca. Američki crnac nikada ne može biti okrivljen za svoje rasne animozitete – on samo reagira na četiri stotine godina svjesnog rasizma američkih bijelaca. Ali, kao što rasizam vodi Ameriku samoubilačkim putem, vjerujem, iz iskustava koje sam imao sa njima, da će bjelina mlađe generacije, na koledžima i univerzitetima, vidjeti pisanja na zidovima i da će se mnogi od njih okrenuti duhovnom putu istine – jedinom putu koji je Americi preostao kako bi se oduprijela katastrofi kojoj je rasizam neumitno vodi.

Nikada nisam bio tako počastvovan. Nikada se nisam osjećao ponizniji i nevrijedan. Ko bi vjerovao u blagoslove kojima je američki crnac bio obasut? Prije nekoliko noći, čovjek koji bi u Americi bio smatran bijelcem, diplomata Ujedinjenih naroda, ambasador, prijatelj kraljeva, dao mi je svoj hotelski apartman, svoj krevet. Nikada nisam ni sanjao da ću ja primiti takve počasti – počasti koje bi u Americi bile date Kralju, ne crncu.

 

Sva slava je Allahova, Gospodara svih svjetova.

S poštovanjem, hadži Malik Eš-Šabaz (Malcolm X)

Ocjena: