17 Jun 2004

Prijateljstvo s Bogom

Objavio: znaci
Kategorija(e) tekstova: 

 "Uistinu je ova vjera lahka, pa ko god ide protiv njene prirode i pretjeruje, biće od nje nadvladan. Uzmite, dakle, srednji put, nalikujte savršenstvu i budite dobre volje." (Buhari)

Ovako navedeni hadis predstavlja vjeru. Akcentira "Srednji put", potrebu nalikovanja savršenstvu i, kako bismo mi ovdje protumačili, kao rezultat toga jedan ovozemni osjet a koji je danas u našemu vremenu, u našoj posrednoj i neposrednoj okolini, teško pronaći - osjet "dobre volje". Dakako, da bi se zadobio ovaj osjet neophodno je da čovjek, insan, živi vjeru. Ovom bi se prilikom, s Božijom pomoći, osvrnuli na jedan mogli bismo ga nazvati princip - na princip življenja vjere ali shodno svojim intelektualnim i duhovnim moćima koje nam podari dragi Allah uzvišeni. Ovdje prije svega mislimo djelimično osvijetliti pitanje: "Da li se činom prihvatanja Objave gubi sopstvo (dakle, da li će naše pristajanje uz temeljna učenja islama imati kao posljedicu nestajanje svijesti o nama samima) što bi rezultiralo zamjenom nas samih nekim potpuno drugim osobama te bi kao takvi morali npr. prekinuti kontakte sa našim dojučerašnjim prijateljima, poznanicima, rodbinom, svim navikama?" Da li, dakle, vjera kao takva nužno zahtijeva brisanje naše individualnosti? Uz pomoć Boga dragoga navesti ćemo nekoliko ajeta časnih koji bi nam mogli i u ovome trenu pomoći. A uspjeh je samo u Allaha dragoga.

 

"Allah vam podaruje da kopnom i morem hodite, i kad u lađama ste koje s blagim vjetrom plove i putnici se tome na njima razvesele, olujni vjetar puhne i valovi na njih zapljusnu sa strana svih, i oni pomisle da će potopljeni biti, tad Allaha najiskrenije mole : "Ako nas iz ove nezgode spasiš, mi ćemo Ti zbilja zahvalni biti!"" (Kur'an, sura Junus, ajet 22)

Potrebno je obratiti pažnju na subjekte ovoga ajeta da bismo otpočeli naše izlaganje. Naime, na početku ajeta Bog dragi se obraća drugome licu množine gdje kaže : Allah vam podarujei kad u lađama ste, zatim iznenada, bez promjene same situacije, kako se to kaže bez promjene okoline ajeta Bog dragi se počinje obraćati u trećemu licu množine : oni pomisle da će potopljeni biti, tad Allaha najiskrenije mole...Gramatički gledano ovdje se radi o grešci. No, buduć da u Kur'an časni nema sumnje odgovor na ovaj problem treba tražiti u objašnjenju: zašto je dragi Bog subjekat promijenio a nije istodobno promijenio niti situaciju niti je npr. opisima naglasio da sada govori o nečemu drugome, nečemu što nije direktno vezano za situaciju opisanu u uvodu ovoga ajeta?

  Odgovor na ovaj problem glasi: ovim nam dragi Bog poručuje da živjeći vjeru po uzusima propisanim od Allaha uzvišenoga čovjek ne gubi sopstvo. On ne prestaje osjećati sebe, ne zanemaruje sebe. Njega Kur'an, kada osoba pristane uz njega, izuzima iz cjeline i postavlja ispred drugih kao svjedoka, baš kao što stariji uzima mlađega u krilo i počinje mu pričati o izvjesnim događajima.

Rješenja situacija koja se od čovjeka traže ne podrazumijevaju bijeg od njegovih vlastitih potreba, osjećanja, pogleda na život. Čovjek jeste počašćen Objavom. Nju ne dobivaju niti meleci niti džini niti ribe niti ptice. Ali unatoč tomu on ne prestaje biti čovjekom. Kur'an časni uvijek računa sa čovjekovim slabostima, sklonostima ka iznevjeravanju, kršenju obećanja, ka skretanju sa pravoga puta. Kur'an jasno podcrtava i individualne razlike kod ljudi konstantno ističući da postoji linija razgraničenja idealnih poruka Objave s jedne i čovjeka kojemu se objavljuje s druge strane. Čovjek je jedno, Kur'an časni je drugo. Kur'an je objava od Boga putem Riječi. Kao takav on je vjerodostojan, dat u svome punome idealitetu. On se ne mijenja. Čovjek je, opet, objava Boga putem stvaranja. Kao takav on je stvoren savršenim ali, zbog u njega položene samostalnosti i date mu slobode, u svome egzistencijalnome rastu promijenljiv i određen kao objekat same Objave. Kur'an je "zaokružena" objava a čovjek kroz svoj život objava koja se treba vratiti svome idealitetu kroz prihvatanje spomenute "zaokružene" objave, uvijek zadržavajući svoje "ja". Zato čovjek jeste sklon izmjeni. Kur'an je zadat. On utiče na čovjeka. Čovjek je nepredvidiv, on ne može uticati na Kur'an. Pokorava se njegovoj ideji ili ga ostavlja. Kakva god njegova odluka bila Kur'an ostaje istim. Ovo nam najbolje ilustriraju ajeti navedene sure (Junus) koji se nalaze ispred gore citiranoga ajeta. Kao siže tih kazivanja navedimo ajet br. 15., u kome stoji :"... Ti reci : "Ne može biti da ja sam Kur'an mijenjam, ja samo ono što mi se objavljuje slijedim..."

  Kako Kur'an mijenja čovjeka? To mijenjanje je isključivo mijenjanje kvaliteta. Čovjek koji je zaboravio svoje istinsko porijeklo, svoga Gospodara, smisao svoga života, taj čovjek kada prigrli Kur'an ostaje i dalje svjestan sebe ali na jedan drugi način: sada jasno vidi sve svoje pogreške, predrasude, strahove. Držim da je to pogotovu nama danas bitno. Sa razočarenjima se susrećemo skoro na svakome koraku. Ljudi kojima vjerovasmo jednostavno nas izdadoše. Nesigurni smo u sebe, vlastitu nam porodicu. Čini nam se boljim prekidanje uskih veza sa rodbinom. Krug prijatelja nam se smanjuje. Ovim čovjek biva frustriran. Jedno vrijeme trpi ove nedaće ali poslije počinje da se guši te svu bol, tugu, strah usmjerava na jedan ili grupu objekata koji mu se čine najpogodnijim u tome trenu, na one koji su mu najdostupniji, najbliži. Zato često osjećamo naglu promjenu raspoloženja. Zato osjećamo usamljenost. Zato "uviđamo" da nas niko ne razumije. Zato nam se grči stomak, boli nas glava, spava nam se.

  Rješenje ovoga problema je upravo u osluškivanju kur'anskih poruka. Nužno je prethodno usvojiti određena iskustva drugih ljudi da bismo upoznali osnovne nakane Kur'ana časnoga (povodi objave nekih ajeta, značenje pojedinih riječi, sam prevod na jezik nama razumljiv). Međutim ono što će, s Božijom pomoći, riješiti nas tjeskobe je naše vlastito čitanje Kur'ana ne kao čitanje nečega što se desilo u davnoj prošlosti niti što je usmjereno nekim više ili manje poznatim ljudima, već kao čitanje poruka koje se objavljuju sada, u samome času listanja, kao odgovor na mnoštvo pitanja koja stežu našu dušu, kao poruke koja svojom univerzalnošću govori baš nama. Tako kada je bezizlazna situacija izlaz direktno tražimo od Boga našeg dragog. Kur'an časni neće se prestati slušati ukidanjem mukabela, fakulteta, medresa. Govor Boga dragoga prestat će vidati ožiljke koji peku naše duše onda kada mi sami prestanemo čitati Kur'an, klanjati namaz, drsko tražiti od naših srca da rješenja traže direktno od Allaha uzvišenoga. Kur'an časni je svima nama dat. Osnov njegovih poruka je zajednički. Ali konkretna rješenja na naše dileme, konkretno liječenje našega hala, stanja, naći ćemo samo ako lično, kada smo usamljeni, tužni, napušteni uzmemo Kur'an, približen nam na jeziku kojega mi razumijemo i kada upitamo srcem dragoga Boga: Gospodaru moj, ti znaš šta me tišti pa mi reci šta da radim! Reci mi, Bože moj, kako da dođem do dobre volje! Progovori mi! Uzmi me za prijatelja! Tako ćemo uz zadržavanje svoga "ja" postati prijatelji Boga dragoga. Tako će nam se ukazati izlaz iz ovih naših tmina koje nas okružuju. A Allah uzvišeni kaže za prijatelje svoje u istoj ovoj suri Junus, u ajetima br. 62, 63 i 64 : "Nema straha za Allahove prijatelje, oni ni za čim tugovati neće. A oni koji vjeruju i koji se Allaha boje, takvim radost pripada i na Ovome i na Onome svijetu, i nema toga ko će Allahove Riječi izmjeniti. Njima će to uspjeh veliki biti."Dobro smo uočili : i na Ovome svijetu. Prestanimo više sa shvatanjem evlija kao ljudi koji hama baš ništa na ovome svijetu trebali nisu. Deredža (stepen) evlija jeste veliki ali ga ne smatrajmo nedokučivim, kako kaže šejh Selim Sami, rahimehullahu. Jer da je nedokučiv onda Kur'an, kao Riječ Božija, ne bi pravio razliku između svoje idealnosti i vlastite idealnosti čovjeka. Sam hod čovjeka je svima zajednički. Ali način hoda je različit: neko hoda brže, neko sporije, neko pognut, neko uspravan. Bitno je da čovjek hoda, da ne puže kao životinja. Sam način hodanja je ono samo njemu dato. To je ono što je od svih stvorenja baš toj pojedinačnoj osobi - tebi i meni ponaosob, dao Bog dragi u znak prijateljstva. Upravo spoznaja ovoga najmilosnijega dara značit će da smo Božiji prijatelji. Na ovome svijetu, kako kaže h. Pejgamber, alejhisselam, znak postignuća te spoznaje ogleda se u snovima vjernika.

"Jedan čovjek iz Egipta reče: "Upitao sam Ebu Derda o značenju ovoga ajeta: takvim radost pripada i na Ovome i na Onome svijetu, pa mi reče :>>Niko me o ovomu ajetu upitao nije još od kada sam ja upitao Božijega Poslanika, alejhisselam, pa mi je odgovorio: "Niko me o ovomu ajetu upitao nije od kada je objavljen, osim tebe; (ta radost na Ovome svijetu) jesu fini snovi koje musliman sniva, ili koje drugi usniju o njemu."<<"(Ali Nasif, et- tadž, al- maktabatu- l- islamijatu, Istanbul, bez god. izd., IV dio, str. 146., 147.)

Eto, tako je Poslanik, alejhisselam, objasnio postizanje radosti vjernika, muslimana, na Ovome svijetu a koje Bog dragi navještava u citiranim ajetima sure Junus.

Bože naš, olakšaj nam naše tegobe, pokaži nam izlaze iz teških situacija, pruži nam utjehu i učini nas Tvojim prijateljima, amin.

Ve selamun alel murselin ve-l-hamdulillahi Rabbi-l-alemin!

Ocjena: