24 Oct 2003

Vi “kulturno” uživajte, a nas pustite da religiozno živimo

Objavio: znaci
Napomena: 
Preuzeto iz novine Preporod, 15. septembar 2000., br. 18/691, str. 19. Autor: Dr. Adnan Silajdžić
Kategorija(e) tekstova: 

 Apsolutnu zbrku u domaćoj kulturi ponajbolje pokazu ju naši mediji. Fenomenu moderne kulture se u tolikoj mjeri pristupa ne kritički, površno i neodgovorno da ta pojava ozbilj nim i obrazovanim čitateljima postaje odveć zamornom i iriti rajućom. Dok se raznolikim obli cima potrošačke kulture (svijet šou-biznisa) pristupa "objektiv­no" i pozitivno, dotle se čovjeko vu religioznost i religijsku kultu ru još uvijek nastoji smjestiti u muzeje ljudske povijesti.

Religi ja, smatraju brojni domaći novi nari “analitičari” i intelektualci “hermeneutičari”, je već odavna postala kognitivna stvar manjine u društvu. Zbog neupućenosti i krajnje ideologijski opterećene svijesti naši novinari nikako ne mogu priznati da ljudska povi jest pa i ova naša bosanskoherce govačka pokazuje visok stupanj međusobne uvjetovanosti društva i religije i da ona i dan danas određuje ljudsko pona šanje prema prirodi, drugim lju dima, društvu, smrti i božanst vu.

Takvi ne mogu shvatiti da je čovjeku taj svijet prisan, poput njegova halvata, a religiozno oblikovani odnos prema njemu traje i dan danas istina funkcio nalno drugačije i u krajnje izmi jenjenim povijesnim i civilizacijs kim uvjetima. Pri tome se zabo ravlja da postoji veliki broj ljudi koji, potaknuti sveopćom materijalizacijom svijeta odnosno kri zom istinske intelektualnosti (Guenon), imaju neodoljivu po trebu a i pravo na posve drugačije televizijske ili medijske odnosno kulturne sadržaje kroz koje se danas, u znaku Madonne, Willa Smitha, Rickyija Martina i brojnih drugih "zvijezda" inos tranog i domaćeg šou-biznisa, djeci serviraju najotužniji sa­držaji, a koji u kulturnom i du hovnom smislu svjedoče jedno od najvećih ljudskih posrnuća u dojakošnjoj povijesti.

Naši novi nari ne shvaćaju da sistem moderniih etičkih, estetičkih i aksiologijskih vrijednosti nije jedini pozitivni sistem vrijednosti koji danas postoji u svijetu i koji dobrano određuje čovjekov svjetonazor. Ako i jeste dominirajući to ne znači da je i jedino valjan odnosno najvaljaniji zbog čega ne bi trebao odnosno mogao bili predmetom kritičkoga razmatranja.

 

 

Zašto nas oslobađate od Boga u svijetu koji sav živi u znaku sustegnutosti i odsutnosti sveto ga? Možda zbog toga što niste pročtali niti i jednu knjigu, a njih ima na hiljade, u kojoj pa metni i mudri Evropljani odsut nost svetoga desetljećima dija gnosticiraju kao "onu bitnu mu ku našega duha" i našega vreme na (B. Welt), ili, pak, zbog toga što ne znate da nevolju Božije odsutnosti i vi gnostici, agnostici i religiozno indiferentni “pamet ni” ljudi morate izdržavati poput svakog drugog živoga bica.

Nju u zaborav ne možete potisnuti, jer vam ona daje do znanja da je vaše i naše mišljenje prispjelo do granice koju samo po sebi ne može prekoračiti. Prije će biti da niste kadri, nemate dovoljno snage niti pameti suočiti se sa vlastitom egzistencijom ili posta ti egzistencijom otvarajući se ta ko za transcendenciju ili viša duhovna i kulturna obogaćenja, svejedno da li se to otvaranje do gađalo posredstvom “filozofske vjere” (K. Jaspers), ili religiozne spoznaje božanskoga Boga. A sa mo u toj razini čovjek je dostojan poštovanja!

Stoga, nemate pravo drugim ljudima, koji ne misle kao i vi, osporavati postojanje objavljeno ga Boga, ili postmetafizičkoga Boga koji u čovjeku izaziva divl jenje, strah, religiozno ponašanje. Nije to Bog Causa sui pred ko jim čovjek ne može u strahopoštovanju pasti na koljena. Riječ je o takvome gledanju na Boga koje počiva na “izvornome iskustvu” kojega vi ne razumijete, zbog čega valjda uzimate sebi za pra vo osporavati ga i to tako fana tično, militantno i rekao bih be zobrazno.

Čovjeku koji misli i živi u svijetu tradicionalnih simbola, svejedno bio on Hindus ili Bošnjak musliman, neshvatljivo je da ljudsko biće može zadobiti svoju slobodu i svoju kulturnu čistotu (duhovnu i tjelesnu), kao najviše ljudsko pravo, pobunom protiv osobnog, autentičnoga porijekla, pobunom protiv Neba, cijepanjem Jedinstvenoga svijeta. Jer tehnička inteligencija i instrumentalni um (M. Horkheimer)       nisu dovoljni da bi ciljevi ljud skoga djelovanja dobili svoju etičku kvalifikaciju.

Makar me sutra vaši magazini, dnevna štampa, televizije i međunarodne organizacije itd, smatrali primitivnim, militant nim i zaostalim, k tome vašoj pažnji želim još pridodati ulogu Jerusalima, Atene i Rima u stva ranju takvoga “bezbožnoga” ras polučenoga svijeta koji je već odavna poprimio obrise velikog i globalnog kulturnog sela. Za jednog religioznog čovjeka ne mora on biti nužno ni Perzijanac ni Bosanac slobodu, istinsku in­telektualnost i čestito življenje nije moguce steći isključivo kroz grčkoga individuuma, rimskoga građanina, koji svoj dignitet ne duguje božanskome porijeklu, već osobi koja do punoga izražaja dolazi tek u Gradu čiji je život reguliran principima zemaljsko ga prava i institucija, dobrano hi jerarhiziranih (socijalni puritanizam, moralno služenje državi, depersonalizacija čovjeka), te na koncu kroz personalistički način mišljenja koji je u Europi homo logan paradoksu Kristove žrtve.

Naravno, mi Vam ne ospora vamo pravo graditi kritičku dis tancu spram religiozne spozna je, učenosti i ponašanja, spram korpusa ljudskih prava u islamu ili bilo kojoj drugoj religioznoj duhovnosti. Vi nam možete spočitati okazionalističku sliku Univerzuma, bezazleni kvijeti zam, primitivni fideizam i svašta drugoga, ali nemate pravo, zbog toga što se u potpunoma ljudska prava odnosno ljudski život su vremenoga vjernika ne izvršava na način kako se to očekuje na Zapadu (kako to vi gospodo očekujete), uznemiravati nas frazama kako je nužno ostati unutar ateističke ili agnostičke recepcije svijeta odnosno pristu piti strukturalnoj promjeni reli gije u modenom društvu. Od nas to tražite svakodnevno, ali zabo ravljate da imamo snage uzvrati ti na takve fraze, samo nas pusti te da se u vlastitome jeziku arti kuliramo.

Počnite se polahko na vikavati na njegovu melodiju, nje gove simbole, a njegove jeke ćete morati podnositi od sada pa ubuduće češće jer će bića svijeta, zacijelo, na religiozan način stu piti pred čovjeka u 21. stoljeću.

Vi nas tjerate da se, zarad ukl jučenja u red “normalnih i mo derniziranih” intelektualaca, odreknemo HâfizovaDîvâna i Gazzâlîjeva Ihyâa i na njima izgrađene duhovne i materijalne kulture, baš kao što nas nek drugi tjeraju, zarad tobože “reli giozne čistote”, da zaboravim Descartesa, Goethea, Van Gogha itd.

Nevolja je u tome što vi gospodo, osobito mislim na vas koji se tako lahko usuđujete iznositi vrijednosne sudove, ne znate da ja volim ne sama Goethea i Descartesa nego istodobno i Hâfiza, Gazzâalîja i da me oni (može i obrnutim re dom), svidjelo se to meni ili ne, bitno u mojemu kulturnom i civilizacijskom biću određuju. Sve i kada bih želio ne mogu bez Descartesova Uma ali ni bez Gazzâlîjeve Volje odnosna bez “sekundar nog svijeta” tehničke civilizacije a ni bez “primarnog svijeta” pri rode koji svjedoči počelo višega reda.

Htjeli biste jednakom žestinom osuditi lezbijke, homoseksualce, pedofile, narkomane itd. i reli giozne osobe koje svoj stil živl jenja hoće uskladiti prije svega sa božanskom normom. U to nas povremeno uvjeravaju vaše tv. emisije, vaši magazini i novine, a pri tome zaboravljate da su gore rečene i íne pojave u modernoj kulturi posljedica čovjekove oho losti ili, ako vam je lakše prihva titi, čovjekova samootuđenja i samozaborava.

Vaša je zadaća da o tome mlade generacije upoznajete, a ako vi to ne želite pustite to drugima da učine. Ili se možda još uvijek dvoumite šta je od toga veće zlo? Vjerovat no biste još uvijek htjeli više ne morala, perverzije, igre i zabave a manje istinske religioznosti? Ja o tome uopće ne dvojim! Na strani sam onih ljudi koji nas svojim ponašanjem odnosno kul turom življenja podsjećaju da je kultura više od potrošnje i uži vanja; takvi u našu kulturu uvode onu mjeru za koju još samo rijetki od nas imaju smisla tj. da čestito, brižno i odgovorno živi mo sa onim Sve, sa prirodom, ljudima, životinjama, jer je to na jlakši put vraćanja čovjeku nje gova dostojanstva i istinske mu zavičajnosti.

Vas ostavljamo da “kulturno” uživate u porno i zvijezdama moderne politike, mode, muzike i filma, a nas makar pustite da religiozno živimo.

Ocjena: