13 Jan 2005

Hadž - privilegija bogatih

Objavio: znaci
Kategorija(e) tekstova: 

 

1. Uvod

Već nekoliko godina gledamo lijepo osmišljene reklame za odlazak na hadž. Vjerovatno svakom muslimanu i muslimanki kad ih ugleda probudi se u njemu neka vrsta žala za Mekkom i Medinom, za Kabom, za Resulullahom a.s. No, prvo što upada u oči jeste boldirana cijena tog mubarek putovanja, novac koji mnogima djeluje nedostižan.

Već duže vremena nešto me žulja i kopka čitava ta organizacija odlaska na hadž, a najviše upravo ta cijena. Nije potrebno biti pametan pa usporediti aranžmane turističkih agencija i njihove usluge sa uslugama organizacije hadža.

2. Glavni dio

Eto tako, ovog ljeta se moglo ići na sedmodnevni odmor u Tunis direktnim letom iz Sarajeva za nekih 300-400 KM, dok je bilesi za hadž potrebno deset puta više, 3000 KM, odnosno 4000 KM. Tu očito nešto ne štima! Ustvari, reklo bi se kako je hadž izvrsna prilika da se zaradi. Svatko ko je na bilo koji način vezan uz njegovu organizaciju želi što bolje profitirati.

Da je sve to odista tako potrebno je samo uzeti komad hartije i izvući brzu računicu. Primjerice, ako komercijalna linija Istanbul-Damask, u luksuznim autobusima, košta 20 eura, onda autobuski prijevoz Sarajevo-Mekka-Sarajevo ne bi mogao nikako biti skuplji od 200 eura, tj. 400 KM. Dodajmo tome i troškove noćenja u Mekki i Medini od oko 500 KM, plus ostali troškovi koji ne bi trebali prelaziti 300 KM. Prema tome, realna cijena odlaska na hadž autobusom bila bi maksimalno 1200 KM. Ustvari, ona bi trebala biti i manja, jer računica koju smo upravo napravili je komercijalna, a hadžu bi se, ustvari, trebalo pristupati kao jednom uzvišenom ibadetu i davati maksimalne popuste, tek toliko da agencije ne budu na gubitku.

Kao što je to lijepo zamijetio jedan moj ahbab, postavlja se pitanje da li je danas uopće i halal otići na hadž?! Kao što reče: „Hazreti Pejgamber a.s. rodio se fukara (siromašan) a kao takav je i umro. Šta da je on danas živ i da se kojim slučajem zadesio u Bosni? Da li bi i Alejhisselam mogao otići na hadž?!“ Ili kao što reče jedan drugi moj prijatelj: „Koliko je samo ljudi koji su dugom štednjom i odvajanjem od usta uspjeli sakupiti 2000 KM, pa opet nikad ne mogu otići na hadž!“

Najlakše bi bilo kada bi jedini krivac bila Islamska zajednica odnosno Rijaset IZ Bosne i Hercegovine. Trebalo bi samo odgovorne ljude „skinuti“ s njihovoga položaja. No, čini se da je problem mnogo veći. Kao što sam rekao, svako ko je na neki način vezan za organizaciju hadža (bilo država bilo pojedinac) uzima „dio kolača“. Tako za siromašnije ljude pa i „srednji“ građanski sloj ostaju samo mrvice, simbol stvarne mogućnosti posjete Bejtullaha i Poslanika, a.s.

Šejh Kardavi je već rekao da bi trebali dobro razmisliti oni koji su na hadžu bili više od jednoga puta o tome da li im je, možda, prioritet taj novac za njihov naredni hadž dati u sadaku, ili nekome manje imućnijem platiti hadž. U džamiji Magribija u Sarajevu upravo se desio ovakav slučaj.

No, da paradoks bude veći, jedan dio imućnih ljudi (univerzitetskih profesora, ljekara, političara i sl.) na hadž idu kao nečiji „gosti“, dakle besplatno, tako da i tih par mjesta „za goste“ biva popunjeno također iz redova imućnih.

Uvijek je hadž bio skup, to je tačno, ali je prije bio skup i odlazak u već spomenuti Tunis na ljetovanje pa su se „profesionalci“ potrudili da jedno takvo turističko putovanje bude više nego dostupno mnogo većem broju ljudi.

3. Zaključak

Pitanje koje treba postaviti našoj Islamskoj zajednici i islamskim zajednicama cijeloga svijeta: Kada ćete i vi zaposliti profesionalce i mudre ljude koji će i dalje uzimati dio „kolača“ (to je, nažalost, naša realnost) ali ostaviti i „fukari“ i srednje imućnima dovoljno veliku mogućnost obavljanja tog islamskog šarta?

Ocjena: