27 Aug 2002

Terenski rad (Fieldwork) - II dio

Objavio: znaci
Napomena: 
Autor: R. C. Bogdan, S. K. Biklen
Kategorija(e) tekstova: 

 

1. Budi diskretan

Nada kooperativnog terenskog rada jeste da istraživač ne pokaže potpuno jasno svoj identitet subjektima i da bude manje ili više «prirodni» dio scene.

Postoji više strategija koje olakšavaju ovo prihvatanje. Sama pojava istraživača je jedna. Njegovo odijelo koje nosi mnogo znači. On ne treba da nosi ono odijelo koje može izazvati komplikacije i neugodno osjećanje.

Vrlo je važno da istraživač ne govori mnogo o stvarima da ne bi bio shvaćen kao «onaj koji sve poznaje». Ukoliko budeš razgovarao sa subjektima a oni govore netačno, pa čak i besmislice, nemoj ih ispravljati i pokazivati svoje znanje.

Vrlo je bitno razgovarati sa svojim kolegama i profesorima o problemima s kojima se susreće istraživač, ali ne treba biti lahkomislen sa informacijama koje ima. Također, te informacije se mogu vratiti samim subjektima i omesti istraživanje.

Od velike važnosti je i skrivanje biježaka kako niko ne bi mogao doći do njih. Pored toga može biti korisno da se subjektima daju krivotvorena imena i promjena imena škole koja se istražuje, jer ukoliko bi neko došao do tih bilježaka kako ne bi shvatio njihov sadržaj. Kod tajnog istraživanja subjekti ne smiju vidjeti kako istraživač pravi bilješke, dok kod otvorenog, npr., intervjua pisanje bilježaka u toku samog intervjua povećava informacija i bogati raport, ali to ne smije biti izraženo tako kao da istraživač bilježi neke tajne ili da ne vidi nikoga dok piše. Nije lijepo šetati s bilježnicom i olovkom u ruci ispred subjekata izuzev kada je nužno. Ponakad je važno udaljiti se i u tajnosti zapisati sve fraze ili mišljenje.

2. Istraživanje pod političkim neslaganjima i konfliktnim okolnostima

Nisu neuobičajne svađe i prepirke između različitih društvenih organizacija. One mogu biti izražene s različitim intenzitetom i oblikom.

Političke debate se vode u školama, bolnicama i drugim mjestima. Svi klijenti mogu biti nepovjerljivi i sumnjičavi jedni prema drugima, pogotovo oni koji dolaze sa strane. Ovo može da uzrokuje probleme istraživaču. Kada postoji nizak stepen povjerljivosti, kada su ljudi osjetljivi na pojedine teme, kada postoji jaka barijera između insajdera i autsajdera istraživač može mnogo podataka da izgubi. Ako se nađeš u ovakvoj situaciji, radi polahko, ispitaj ko je za koga i ko protiv koga. Slušaj pažljivo i govori malo. Ako nešto pitaš, pitanje uobliči pažljivo.

U organizacijama gdje postoje konflikti, ljudi se mogu nadmetati za tvoje povjerenje, da se identifikuješ sa jednima ili drugima. Mogu te uvjeravati da je njihov put ispravan i da im se trebaš  pridružiti u borbi protiv drugih koje definiraju kao zlo. Najbolje je biti neutralan, jer ako se prikloniš jednoj grupi ne možeš pristupiti drugoj. Budi dobar i prijateljski sa svima i ne govori o jednoj grupi u prisustvu drugih.

Ukoliko studiraš dio organizacije, pokušaj se identificirati s njom.

Pored toga što konflikti u školama i organizacijama mogu uzrokovati razne probleme istraživaču, to mu, također, pruža mogućnost da pronikne u dinamiku konfrontacija, perspektivu ljudi i ono što je važno za njih.

Pored većih u školama i organizacijama mogu se pojaviti i manji konflikti i neslaganje, a koja mogu biti vrlo korisna istraživaču pri prikupljanju podataka.

3. Osjećanja

Osjećanja su važno sredstvo za establaciju raporta. Ona nisu nešto za suzbijanje već mogu biti sa korektnim tretmanom vrlo korisne u kvalitativnom istraživanju. Postoje i iskustva izražavanja emocija istraživača. U prvom iskustvu autor navodi primjer istraživača koji je studirao  više škole u kafeteriji u kojoj je bila glasna muzika, odnosno haos. Istraživač se opustio s njima i ispustio podatke koje je trebao prikupiti.

Kao primjer drugog iskustva autor navodi primjer istraživača koji je dijelio osjećanja sa roditeljima bebe koja je bila na opericiji. Pri izražavanju ovog osjećanja roditelji su bili spremniji na razgovor i iskazivanje svojih osjećanja što je omogućilo istraživaču da potpunije prikupi podatke i kompletira raport.

Samim bivanjem dijelom grupe, znači da istraživač može dijeliti grupne reakcije. Mnogi školski radnici kažu da autsajder nikada ne može znati šta znači biti učitelj. To znači da autsajder ne može znati frustracije, ljutnju, uživanje i razna osjećanja učiteljevog iskustva.

Druge teme vezane za osjećanja govore o stresu i drugim nepoželjnim stanjima istraživača. Pokušaj da to eliminišeš koliko možeš. Uzmi slobodan dan ili dva i prekini svoju rutinu. Pokušaj da ne razmišljaš samo o svom istraživanju da ne bi zanemario druge dijelove svoga života.

4. Koliko dugo opservacija treba trajati

Kao što smo predložili, prvih nekoliko dana ograniči opservaciju na sat ili manje. Sa povećanjem povjerenja i period opservacije se može povećati, ali ne duže od mogućnosti memorisanja podataka kako bi se mogli kasnije zapisati ili više od vremena koje ti dozvoljavaju druge obaveze.

Terenski rad je zabavniji od pravljenja bilježaka i često bi istraživač ostao duže nego što treba. Terenski rad zahtijeva disciplinu.

Ponekad istraživači nakon bivanja nekoliko puta na terenu osjećaju da nemaju dovoljno podataka za zadovoljavajući raport. Oni mogu odlučiti da budu duže na terenu, npr., cijeli dan, mada znaju da neće moći zapamtiti sve podatke koje trebaju prikupiti. U ovim slučajevima oni se žrtvuju da pribilježe detalje kako bi uveličali raport. Ovo je opravdano.

5. Intervjuiranje

Većina nas je vodila intervju. Proces je dobro poznat i ponekad se vodi bez razmišljanja. Intervju je i ciljana konverzacija, a obično uključuje dvije osobe, a nekada i više ljudi (Morgan 1998.), s namjerom da jeda dobije informacije od druge. Kod kvalitativnog istaživanja on biva oblikovan prema individualnim potrebama istaživača.

U kvalitetnom istraživanju intervju može biti korišten na dva načina. Može da bude strategija prikupljanaj podataka, ili istraživači mogu biti uposleni opservacijom, analizom dokumenata, ili drugom tehnikom. U svim ovim situacijama intervju se koristi za prikupljanje deskriptivnih podataka subjektovih riječi tako da istraživač može vidjeti kako subjekt interpretira pojedine dijelove svijeta.

Kod participant – opservacionih studija, istraživač obično poznaje subjekta prije intervjua tako da on biva kao jedan razgovor između prijatelja. Ovdje intervju ne može biti lahko izdvojen iz drugih istraživačkih aktivnosti. Ponekad za intervju nije neophodan uvod. Potrebno je za intervju odabrati povoljnu situaciju.

Većinom intervju počinje s malo priče. Teme mogu biti rangirane od fudbala do kuhanja. Cilj tog razgovora jeste razvijanje raporta. Ukoliko se istraživač i subjekt poznaju može se odmah krenuti s poslom, a ukoliko ne onda ćeš morati probiti led. Ponekad taj proces uzima mnogo vremena.

Na početku intervjua pokušaj ukratko informisati subjekta o svom cilju i dokaži mu da će taj intervju biti tretiran s povjerenjem. Često subjekti kažu da nemaju ništa važno da kažu. U ovakvim situacijama istraživač mora ohrabriti i podržati subjekta. Ponakad potencijalni subjekti će biti izazovi, ispitujući tvoje metode i važnost studije. U ovakvim situacijama ne smiješ biti defenzivan.

Kvalitativni intervju se razlikuju s obzirom za što su struktuirani. Ponekad on sadrži generalna pitanja, a ponekad istraživač mora biti pronicljiv i u toku samog intervjua mijenjati i postavljati neka nova pitanja. Kada intervjuer suviše rigidno kontroliše intervju, kada subjekt nema mogućnosti da svojim riječima izrazi mišljenje, tada intervjuer promašuje kvalitativni intervju. Ponekad istraživač pušta subjektu da sam oblikuje intervju, a ponekad mora da ga podstiče da govori o temi za koju se istraživač interesuje. Neki ovaj intervju zovu «guided converzation». (Rubin &Rubin 1996)

Neki ljudi debatiraju koji je pristup efektaniji strukturni ili nestrukturni. Kod srtukturnog intervjua ti imaš pouzdanje da ćeš dobiti tražene podatke ali ne i shvatanje kako samo subjekti struktuiraju temu. Mada ova debata može biti podržana od strane istraživača ali ona ne daje širi pogled. Nadalje, različiti tipovi intervjua mogu da razviju različite stepene iste studije. Na početku projekta npr. mogu se dati generalna pitanja da se vidi kako subjekat shvata temu, a poslije zbog preciznijeg uvida i koperacije može se napraviti jedan ili više intervjua sa istom osobom.

Dobri intervjui su oni u kojima subjekti lahko i slobodno govore o svojim pogledima. Dobri intervjui daju bogate podatke koji otkrivaju odgovarajuću perspektivu. Transkripti su ispunjeni detaljima i primjerima. Dobar intervjuer komunicira sa posebnim interesovanjem i pažnjom prema subjektu, klimajući glavom i vrši odgovarajuću ekspresiju tokom razgovora. Intervjuer može dati    na ljubazan način neka pojašnjenja kad se subjekt ne izrazi potpuno jasno. Kada on spomene neke događaje iz prošlosti, intervjuer mu može reći da ponovo razmisli o tom vremenu  i da pokuša otkriti određene stvari.

Strategija kvalitetnog istraživanja na terenu jeste da intervjuer koliko je god moguće izbjegne postavljanje pitanja na koja je odgovor «da» ili «ne». Detalji će doći onda kada se postavi pitanje koje je istraživačkog karaktera. Ovo mora da zahtijeva destruktivnu odgovornost. Istraživač se ne mora bojati šutnje, ona može da omogući subjektu da razmisli i iznese svoje mišljenje.

Informacije koje se dobiju istraživanjem ponekad mogu biti nezadovoljavajuće. Ne postoji način koji važi za svaku situaciju pri vođenju intervjua, ali mogu se navesti neke opći iskazi. Najvažnija stvar jeste da se subjekt sluša pažljivo. Promatraj svaku riječ kao ključ misterija subjektovih puteva i pogleda na svijet. Ukoliko ne razumiješ šta subjekt kaže pitaj ga da razjasni. Intervju zahtijeva fleksibilnost. Koristi različite tehnike, uključujući šalu ili neki nježni izazov. Ponekad možeš zamoliti subjekta da elaborira priču i možeš da dijeliš svoje iskustvo s njim.

Kao što smo naveli intervju često liči na tipičnu konverzaciju. Međutim, postoji više načina da se taj metod izbjegne jer se ljudi u normalnoj konverzaciji često ne koncentrišu šta drugi govore.

Centralni dio intervjua jeste razuimijevanje kako subjekat razmišlja. Istraživač uvijek mora biti spreman napustiti prvobitni plan intervjua i razviti strategiju koju zahtijeva trenutna situacija. Pažljivo slušanje stimuliše dobro govorenje. Suosjećanje prilikom govora subjekta kada on govori o pozitivnim i negativnim stvarima, adekvatni pokreti očiju i cijenjenje subjekta doprinosi boljem informisanju.

Kod kvalitativnog istraživanja naglašava se standardna procedura kolekcije materijala intervjua. Kvalitativni istraživači smatraju da nije dobro svim subjektima postavljati ista pitanja, već im treba pristupiti različito. Cilj je da se subjekti opuste i govore otvoreno o temi.

Šta je sa situacijama u kojima subjekt izražava ozbiljne stresove i emocije? Istraživač treba izbjeći teme koje mogu razljutiti i poniziti subjekta. Većina istraživača nemaju tehničkog treninga kako bi mogli prepoznati razne oblike ranjivosti subjekata. Takve osobe treba valjano procijeniti, pomoći ih i podržati.

Istraživač ne bi trebao da bude u ulozi onoga koji osuđuje, daje instrukcije, ispravlja itd. Njegova uloga nije da mijenja poglede već da studira kako subjekti misle.

Grupni intervju može biti koristan u dospijevanju istraživača u svijet subjekata. Možeš sakupiti učitelje, roditelje ili vođe i s njima razgovarati o njihovom poslu ili poslu onih koji rade s njihovom djecom. Ovom metodom se može nadomjestiti ono što je propušteno u individualnom intervjuu. U grupnom intervjuu subjekti stimulišu jedni druge na govor. Fokusne grupe (focus group) su grupe koje su partikularno struktuirane i imaju specifične i dobro definisane ciljeve. Obično one sadrže 8-10 ljudi. Tema se predstavi i participanti se podstiču da govore o njoj.

Problem kod grupnog intervjua i fokusnih grupa je u kontroli osobe koje žele dominirati sjednicom i u čuvanju konverzacije od skretanja sa teme.

Dodatni problem jeste kada se intervju snima na kasetu, kako prepoznati ko govori i šta govori kada više ljudi priča u isto vrijeme. Nemoj nikada snimati na kasetu bez odobrenja participanata. Dobri intervjueri bi trebali imati strpljenja. Ti često ne znaš zašto respodenti odgovaraju onako kao što to rade i moraš čekati da dobiješ poptunu eksplanaciju.

6. Vizuelno snimanje i terenski rad

Nekolicina istraživača se mnogo oslanja na video zapise pri istraživanju i koriste vizualni pristup prikupljanja podataka kao primarni. To je slučaj samo kod nekoliko istraživača, a ne kod većine. Neki se jednostavno stide da upotrebljavaju kameru, a drugi nisu osposobljeni da je koriste. Neki poznavaoci korištenja kamera ne žele biti dosadni sa dodatnim uslugama, osjećajući da više prave smetnje nego što sami vrijede.

Kamera se može koristiti na nekompliciran i neoptruzivan način, npr., za pronalaženje objekata u okruženju. Ti snimci mogu  biti vrlo korisni za kasniju studiju i analizu. Ove slike ili filmovi mogu biti napravljeni kada nema ljudi na tom mjestu i oni mogu dati sugestije za pažljivo vođenje intervjua i opservacije. Slike mogu biti napravljene brzo, u odgovarajućem nacrtu, za što je potrebna odgovarajuća ekspertiza.

Većina ljudi želi svoje knjige obogatiti slikama kada su u pitanju interpersonalni odnosi. Prisustvo opservatora mijenja okolinu, također, prisustvo fotografa mijenja ali često na dramatičniji način. Kada fotograf provede više vremena sa subjektima, oni se naviknu na njega i ne obraćaju pažnju na njegove aktivnosti. Drugi način istraživanja fotografa da bi imao bolji uvid jeste da ne ometa subjekte. Ako se odvijaju neke zanimljive aktivnosti subjekti će vrlo malo obratiti pažnju na kameru. Kada fotograf istraživač bude samo druga osoba u razredu on može imati poteškoće pri snimanju. Također subjekti ne vole biti snimani u svim situacijama (u školi, kupovini, šetnji itd.). Ovo treba uzeti u obzir prilikom dizajniranja istraživanja. Postoji mogućnost uzimanja profesionalnog fotografa kao pomoćnika. Ali i tu postoje komplikacije. On može djelovati na subjekte, može biti slab opservator, njegova interakcija može biti slaba. Pravljenje fotografija, također, može poboljšati odnose istraživača i subjakata. Pokazivanjem i dijeljenjem fotografija mogu se formirati bolje veze, konverzacija i tako obogatiti podatke pri istraživanju.

7. Triangulacija i napuštanje terena

Triangulacija jeste riječ koja se nedavno (recently) naširoko koristila u diskusiji kvalitativnog istraživanja. Na neseću, riječ je tako korištena da je vrlo teško uvidjeti šta ona znači. Termin dolazi iz trigonometrijske aplikacije za navigacijom i izvještavanjem. Ne možeš precizno locirati svoju poziciju na mapi orijentišući se samo na jedan objekat. Moraš uzeti u obzir drugi objekat. Na osnovu ta dva objekta možeš locirati svoju poziciju. Tvoja pozicija plus dvije druge tačke mogu se tretirati kao tačke triangla. Također možeš izmjeriti udaljenost tih tačaka.

Triangulacija je nastala u socijalnim znanostima kao ideja o mogućnosti korištenja više izvora informacija. Npr., ukoliko želiš znati kada dolazi voz na određenu stanicu i određeno vrijeme, da bi bio siguran moraš konsultirati više izvora, jer ako neki od njih nije tačan može doći do greške. Više izvora daje višu pouzdanost.

Kada je u pitanju kvalitativno istraživanje to znači da postoji mogućnost korištenja više izvora podataka, jer mnoštvo izvora daje potpunije razumijevanje fenomena kojeg studiraš. Drugi sugerišu uključivanje više subjekata, istraživača, različitih teoretskih pristupa kao dodatak različitoj tehnici prikupljanja podataka. Mi to ne sugerišemo, jer to više zbunjuje nego osvjetljava problem. Ukoliko  koristiš različite tehnike prikupljanja podataka (opservacija, intervju, analiza dokumenata) u raportu to navedi. Ukoliko prikupljaš podatke o jednoj temi od više subjekata navedi to. Ukoliko je s tobom u prikupljanju podataka učestvovalo više istraživača navedi to. Ukratko, bolje opiši šta si radio nego da koristiš na nejasan i apstraktan način termin triangulacije.

Napuštanje terena

U prvim danima na terenu osjećaš se nepoželjnim i osjećaj tegobe. Vremenom se osjećaš komfornije i dijelom scene. Napuštanje terena može biti teško (MAINES, SHAFFIK & TUROWETZ, 1980), a pogotovo u onim sitacijama kada se razvije pretjerano povjerenje. Mnogima je lakše napustiti teren kad se pojavljuju manje frekventni i eventualno sve završavaju skupa. Ova tranzicija je psihološki korisna za istraživače i subjekte. Neki istraživači napuštaju teren na samo jedan period da bi se poslije vratili. Kada se napušta na ovaj način potrebnoje ostaviti otvorena vrata za sljedeći susret. Ponekad istraživač ima neke obligacije kao npr. diskuciju o iskustvu sa subjektima, davanje raporta i sl. prije nego što kaže goodbye.

Ponekad osobe koje su bile studirane postaju prijatelji i nakon studija. 

Ocjena: