Tesavvuf

3. Preseljenje

2. Zrenje

Godine 1226. (623.), hazreti Mevlana oženio se, u svojoj, dakle, devetnaestoj godini, sa kćerkom hodže Šerifuddina Lale od Samarkanda, koja se zvala Dževahir Hatun. Iz toga braka, hazreti Mevlana dobio je dvojicu sinova, Sultana Veleda i Alauddina Čelebija.[1] Prvome sinu dao je ime po ocu, a drugome po starijemu bratu.

Duša koja je na prvoj trpezi vidjela Rabba, ko je

tada bio budan, bio je van sebe od veselja.[1]

 Svaka je zahvala Allahu, Gospodaru svjetova U ime Allaha Svemilosnog Milostivog

 En-Nesā’ī u svojoj zbirci hadisa bilježi hadis od Džābir ibn ’Abdillāha, r.a., kako je hzr. Poslanik rekao: „Post tri dana od svakog mjeseca je post Dehra (Vremena, Vječnosti), a to je post bijelih dana, trinaestog, četrnaestog i petnaestog (u mjesecu).“

Uvodne napomene:

Privlačenje iskrenoga Božijega roba (džezba)

Hazreti Rumi skladao je slijedeće stihove:

Baš sam kao hazreti Musâ,

vatre čežnje i susreta vode me slijepo,

Ru’ja

Kaže hazreti Mevlana:

Usred jedne noći, pr'je svanuća,

kad' Mjesec sebe htjede dati

spusti se sa Sfere, dolje pade,

Ašk je voda života

Hazreti Mevlana veli:

Život bez aška koji prođe,

ne smatraj da je išta važno,

ašk je sâma voda života,