22 Jun 2006

Odlazak dugogodisnjega mutevelije džamije na Gorici

Objavio: znaci
Napomena: 
Napisano u novembru 2002.
Kategorija(e) tekstova: 

 Nekoliko dana nakon protoka mjeseca ramazana hidžretske 1423. godine, dugogodišnji mutavelija džamije na Gorici, Habul Džemal, predao je svoju dužnost sinu svoga već odavno umrlog prijatelja, Muhammedu Kurtiću. U vrijeme kada je Džemal efendija preuzeo obavezu staranja oko džamije, on i njegovi prijatelji imali su mnoga iskušenja vezana za prakticiranje islama u džamiji Dajanli hadži Ibrahima na Gorici.

Negdje u isto vrijeme kada je “na tapet” došla i džamija šejh Magribije na Marindvoru, tadašnji komunistički režim odlučio je na mjesto Goričke džamije podići stambenu zgradu. Ne znajući kako će se sve odvijati, džematlije odlučiše “pojačati” značaj džamije u očima ateista, pa pored već postojeća tri mezara, ne zna se ko je u njima pokopan budući niti jedan nišan ne nosi nikakv natpis, u zemlju posadiše još pet-šest nišana kako bi se činilo da je džamijski harem pun mezarâ. Da li je baš to upalilo ili ne (zanimljivo da su na identičnu ideju došle i džematlije spomenute džamije šejh Magribije), komunisti odustaše od planiranoga rušenja te nekih pedeset metara više džamije renoviraše i dogradiše jednu već oronulu zgradu i u njoj nađoše smještaj i za tadašnjega šefa KOS-a Zgonjanina.

Habul Džemal rođen je 12. 6. 1914. godine, u Trebinju. Sa ženom Hatipašom odgojio je troje djece, Muhammeda, Emira i Minku. Hatipaša hanuma je također u poodmaklim godinama. Sve do nedavno bila je redovan džematlija Goričke džamije. No, godine čine svoje pa gospođa Hatipaša više nije kadra izlaziti iz kuće ali i pored toga često se može vidjeti kako sa svojim suprugom “pod ruku” odlazi na obilježavanje mevluda ili, pak, klanjanje teravih namaza. Hatipaša hanuma, ili gospođa Mira, kako je svi zovu, za svakoga je primjer pune odanosti porodici i islamu. Minka je jedna izuzetno pobožna žena, uzorita supruga i kći. Muhammed se, nakon završenoga fakulteta, zaposlio u Elektroprivredi. Redovan je džematlija džamije Dajanli hadži Ibrahima, te u zadnjih nekoliko godina, kako je hadži Džemal izgubio skoro upotpunosti vid, svaku noć svoga oca dovodi i odvodi u džemat. Emir je dugogodišnji glavni urednik lista Oslobođenje, odavno ne stanuje na Gorici ali ipak, za razliku od ostalih namaza, bajram-namaz obavlja isključivo u džamiji Dajanli hadži Ibrahima.

Hadžija Habul efendija Džemal dužnost mutavelije preuzeo je 1963. godine. Od tada pa do danas nebrojeno puta nije mogao spavati brinući se za sudbinu male mahalske džamije koja, i pored izvanrednoga izbora hodžâ, čini se nikada nije bila predmetom naročite pažnje osim za stanovnike Gorice. “Najteži je momenat za džamiju bio”, kako reče hadžija Džemo, “kada je trebalo skupiti sredstva za opravku. Tada ni Odbor ni džamija nisu imali para. To je bilo 1985. godine. Na snažnu inicijativu džemata, novac je prikupljen a kao osoba zadužena za nadgledanje projekta renoviranja izabran je Ibrahim efendija Džananović.” Tim novcem tada je sagrađena i imamska kuća, popravljena ograda, pridodana šupa te je i interes za džamiju porastao.

Upitali smo hadžiju Džemu, kako se osjećao prilikom predaje dužnosti mutavelije. Naime, tom prilikom sadašnji imam džamije, hadži Mehmed efendija Šljivo, zajedno sa novim mutavelijom Muhamedom Kurtićem, te nekim članovima džamijskoga odbora Salihom Lončarevićem, hadžijom Abdullahom Bučom, Mustafom Džekom i Tajibom Bektićem, organizirao je malehnu svećanost. Kada smo, dakle, upitali Džemu kako se osjećao, rekao je: “Dobro”. Malo smo se nasmijali toj skromnosti. Rekosmo da nam je Meho efendija rekao kako je hadžiji Džemi bilo teško. Hadžija šutaše, a potom reče: “Pa, sve se mijenja. Evo će ljeto zamijeniti jesen, to je prirodno i normalno da mlađi preuzmu dužnost od starijih.”

Šta reći na ovu mudrost? Da uzvišeni Allah hadžiji Džemaludin efendiji Habulu podari svaki hajr, a i njegovoj porodici!

Ocjena: