27 May 2008

Predaje o evlijama u starom Sarajevu, IV dio

Objavio: znaci
Napomena: 
Diplomski rad odbranjen na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, april 2004
Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 

2.1.3. POTVRDE KERAMETA U KUR'ANU I SUNNETU

Već smo se nekoliko puta dotakli pitanja vjerodostojnosti, odnosno utemeljenja fenomena kerameta, u smislu njihovoga tretiranja u Izvorima islama – Kur’anu i Sunnetu. Na ovome tragu, ne ulazeći u dublja objašnjenja, navest ćemo neke primjere iz Kur’ana i Sunneta u kojima se navode neki od kerameta. Tom prilikom poslužit ćemo se knjigom “Istine o tesavvufu”, autora Abdul-Kadira Isâa.[1]

2.1.3.1. DOKAZI O KERAMETIMA IZ KUR'ANA

Dokaza o postojanju kerameta, a istaknutih u Kur’anu, ima mnogo. Možda bi se moglo reći da poruka Kur’ana recipirana kod pojedinca ustvari i sama predstavlja keramet za tu osobu. Naime, svakim svojim dijelom časni Kur’an teži čovjeka odgojiti, educirati, izmijeniti mu stanja na bolje, ružne osobine preinačiti u lijepe. A to je, po riječima hazreti Bayazida Bastāmīja, najveći keramet.

Neko reče:

“Šejh, vidjeli smo toga i toga. Mašallah, koji keramet ima, može po vodi hodati.”

Hazreti Bayazid Bastāmī odgovori:

“Dobro je, ali nije to baš šta veliko…”

Potom neko drugi reče:

“A taj i taj može u zraku letiti, poput ptice!”

Hazreti Bastāmī odgovori:

“Dobro je, ali nije to šta puno, nije to kakav keramet (čudo)…”

Sada već dobro zbunjeni, ljudi koji su sve to slušali nisu mogli više izdržati pa, onako nestrpljivo i iznenađeno, upitaše:

“Pa, šta je onda pravi keramet?”

Hazreti Bayazid Bastāmī malo poćuti, snizi visinu svoga glasa i reče:

“Najveći keramet je kada vidiš nevjernika, Bogu dragome neposlušnika, pa ga uzvišeni Allah uputi na pravi put. Ovaj počne klanjati i istinski, iskreno, Bogu robovati. Tada primjetiš kako je pokazao najveći keramet – uspio je svoje loše ponašanje, svoje loše osobine, zamijeniti za dobre. Nema većega kerameta od toga.”

a) Sura “Kahf”, ajeti 9.-26.

Riječ je o poznatome kazivanju o grupi ljudi koji su se sklonili, želivši sačuvati svoje vjerovanje, pred progonom. Uzvišeni Allah učinio je da zaspu i u snu provedu tri stotine i devet godina. Prevrtani su u snu s jedne na drugu stranu, ovisno o položaju Sunca, kako bi se, najvjerovatnije, sačuvali sunčeve žege. Sâm početak ovog kur’anskog kazivanja skreće pažnju na vanrednost događaja o kojem se govori:

Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?[2]

b) Sura “Kahf”, ajeti 60.-82.[3]

Pripovijest o druženju Musāa, alejhisselam, sa hazreti Hidrom, kojom prilikom je hazreti Hidr pokazivao keramete u vidu znanja o onome čemu je dragi Allah samo njega poučio, a o čemu čak niti Musā, alejhisselam, nije bio upoznat.

c) Sura “Maryam”, ajet 22.-26.

Uslijed porođajnih bolova, hazreti Merjema, mati hazreti Isaova, alejhimesselam, došla je do stabla palme. Bilo joj je rečeno da zatrese palmu. Uzvišeni Gospodar opskrbio ju je hurmama u vrijeme koje nije predviđeno za sazrijevanje hurmi.

Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe.[4]

d) Sura “Ālu ‘Imrān”, ajet 37.

Dok je hazreti Merjema boravila kao mala u hramu, pod starješinstvom hazreti Zekerijaa, alejhisselam, kada god bi hazreti Zekerija ušao kod nje našao bi obilje hrane i pića. Budući da hazreti Merjema nije izlazila iz prostorije u kojoj je boravila (Mihrāb), a hazreti Zekerija, alejhisselam, jedina je osoba koja je kod nje ulazila, očito se radi o vanrednom događaju.

I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao.

“Odakle ti ovo, o Merjema?” – on bi upitao, a ona bi odgovorila:

“Od Allaha, Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.”[5]

e) Sura “Naml”, ajet 40.

“Priča o Asafu, sinu Berhijaa, u vezi sa Sulejmanom, alejhisselam, kako komentatori Kur’ana tumače riječi uzvišenog Allaha:

‘Reče onaj koji je imao znanje iz Knjige, ja ću ti to (Belkisinu fotelju) donijeti prije nego što ti trepneš okom’[6], pa je tu fotelju iz Jemena do Palestine donio dok je Sulejman trepnuo okom.”[7]

2.1.3.2. DOKAZI O KERAMETIMA IZ HADISA

Kao kod prethodnoga potpoglavlja, i u ovome dijelu rada navođenje dokaza o postojanju kerameta nameće se samo po sebi. Naime, mnogi ljudi sumnjaju u njihovu realnost, a i Kur’an i Sunnet istinski “vrve” njima.

“U današnje doba narod se mnogo raspituje o kjerametima, tj. o vanrednim sposobnostima pojedinih ličnosti. Pita se je li to utvrđeno islamskom naukom (Šerijatom), ima li za to dokaza u Kur’anu i Sunnetu (islamskoj tradiciji). Šta je cilj onome što izvršavaju pojedine evlije i pobožnjaci, itd. Budući da se u ovom vremenu talozi nevjerstva i materijalizma, valovi sumnji i zabluda množe u glavama mnogih naših sinova, i zaveli su sa pravog puta mnoge od njih, tako da oni prema kjerametima zauzimaju negativan nevjernički stav ili osjećaju neodlučnu sumnju ili to smatraju nečim nemogućim i čudnim, sve to kao posljedicu ima slabljenje njihovog vjerovanja u Allaha i Njegove moći, tako da oni poriču i Allahove evlije i Njegove voljene osobe, prijatelje. Zato nam ne preostaje ništa drugo nego da tu temu opišemo istinito, i time pomognemo Šerijat Allaha Uzvišenoga.”[8]

a) Priča o Ğurayğu

Riječ je o priči o Ğurayğu, pobožnome muslimanu kome je dijete govorilo iz bešike. Hadis prenosi hazreti Abū Hurayre, a bilježe Buhārī i Muslim.[9]

b) Priča o djetetu koje je govorilo u bešici.[10]

c) Priča o troje ljudi koji su ušli u špilju

Radi se o poznatom hadisu koji izvještava o događaju u kojem troje ljudi biva zatrpano u pećinu. Velika stijena na ulazu bit će otklonjena ukoliko se svaki do njih sjeti i ispriča vlastiti doživljaj prilikom kojega je uradio neko dobro, Bogu dragome ugodno, djelo.[11]

d) Priča o kravi koja je progovorila svome vlasniku

“Priča o kravi koja je govorila svome vlasniku. To je poznat vjerodostojni hadis.”[12]

Nastavit će se, ako dragi Allah da ...


[1] Abdul-Kadir ‘Isa, Istine o tesavvufu, Odbor Islamske zajednice Tuzla, Tuzla, 1998., str. 253.

[2] Al-Kahf, 9.

[3] Ovaj paragraf je u cijelosti ubačen od strane priređivača, budući da je riječ o značajnom i poznatom primjeru pokazivanja kerameta a koji je nehotice izostavljen.

[4] Maryam, 25.

[5] Ālu ‘Imrān, 37.

[6] An-Naml, 40.

[7] Abdul-Kadir ‘Isa, Istine o tesavvufu, str. 253.

[8] Abdul-Kadir ‘Isa, Istine o tesavvufu, str. 252.

[9] Abdul-Kadir ‘Isa, Istine o tesavvufu, str. 253.

[10] Abdul-Kadir ‘Isa, Istine o tesavvufu, str. 254.

[11] Hadis prenosi hazreti Abū Hurayre, a bilježe Buhārī i Muslim. Vidi: Abdul-Kadir ‘Isa, Istine o tesavvufu, str. 254.

[12] Abdul-Kadir ‘Isa, Istine o tesavvufu, str. 254.

Ocjena: