21 Jun 2006

Ugasio se jedan kandilj Goričke džamije

Objavio: znaci
Napomena: 
Napisano u novembru 2002.
Kategorija(e) tekstova: 

 U četvrtak, 14. XI 2002., devetoga dana mjeseca ramazana preselio je na Ahiret Kavazović Bajro, neobično i rijetko viđen pobožan čovjek, džematlija džamijâ Dajanli hadži Ibrahima na Gorici i šejh Magribijine na Marindvoru. Dženaza mu je klanjana u petak, a pokopan je na mezaristanu u Vlakovu.

Rahmetli Bajro rođen je 28. 1. 1933. u Sarajevu. Život mu nije nimalo bio lahak. Zajedno sa svojom vrijednom i pobožnom hanumom Bademom, rahmetli Bajro dijelio je doslovno zadnju koricu hljeba. Poznavajući, valjda, duhovnu snagu Svoga roba, Allah uzvišeni podario mu je različite kušnje na Ovome svijetu.

Svi se sjećaju kako je rahmetli Bajro, nakon izlaska iz bolnice, boravka koji je plaćen posuđenim novcem, došao u džamiju na Gorici i čuo razgovor nekoliko džematlija o donacijama za džamiju. Dok je radio, rahmetli Bajro je uvijek davao prilog za džamiju. Sada, kao penzioner, on i žena jedva sastavljaše kraj s krajem. Razgovor džematlija u njemu probudi sjetu. Kada je došao kući, otišao je do jednoga mjesta koje služi ljudima za odlaganje kabastoga otpada, pronašao presvlaku za sjedišta auta, donijeo je kući, od nje odvojio drvene bobice, ofarbao ih u plavo i nanizao na silk – svaki komad silka nosio je trideset i tri bobice. Sutradan ih odnese u džamiju. Moguće da neki nisu prepoznali ovu neobičnu i sjetnu Bajrinu žrtvu ali većina je sigurno u sebi zaplakala.

Kako je vrijeme odmicalo, rahmetli Bajro je više i više poboljevao. Više nije mogao izlaziti iz kuće. Ipak, čim bi osjetio snagu koja bi mu na jedan čudnovat način dolazila uoči petka, stisnuo bi zube sutradan i uputio se na džumu-namaz. Ali, više nije mogao obilaziti obje džamije, džamija na Gorici imala je znatno veći uspon. Tako je Bajro posljednjih mjeseci odlazio isključivo u džamiju šejh Magribije, radujući se svakoga puta kada na putu susretne i nekoga džematliju džamije Dajanli hadži Ibrahima.

Spuštajući na ljude Svoj rahmet (milost), Uzvišeni je u novembru 2002. godine okitio sve ljude još jednim mjesecom ramazana. U mjesecu ramazanu, kakav je adet (običaj) u Bosni i Hercegovini, ogrtač noćî probijaju svijetleći kandilji. Oni su znak dolaska Allahova rahmeta za svo čovječanstvo a uvijek naročit dio Božijega rahmeta bîva određen samo za odabrane pojedince. I ovoramazansko vrijeme sobom donese Allahov rahmet. I ovaj put su Gorički kandilji svijetlili od Allahovoga rahmeta. Ali jedan se ugasio. Pregorjeo je ljubeći Allaha. Gorička džamija ostala je dijelom u mraku. No taj mrak sada nekako svijetli jače. Kazuje nam o iskrenoj ljubavi. Neka ti je vječni rahmet Bajro! A Badema hanumi Allah da podari smiraj duše! Ali, kako je to moguće?

Ocjena: