17 May 2002

Hikaja o orlu koji uze Poslanikove, alejhisselam, čarape

Objavio: znaci
Napomena: 
Priređeno usmeno predanje Autor: Samir Beglerović
Kategorija(e) tekstova: 

“Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo prinošenje žrtve

da bi spominjali Allahovo ime

na onom što ih je On od domaćih životinja opskrbio!

A vaš Bog je jedan Bog, Njemu predani budite!

A ti obraduj poslušne,

one čija srca zatrepere kad se ime Allahovo spomene,

i one strpljive na sve što ih zadesi, i one koji namaz klanjaju

i iz onoga čime smo ih Mi opskrbili dijele!”

(Kur’an, sura Hadž, ajet 34-35.)

Jednom je Poslanik, alejhisselam, pošao obući čarape nakon što uze abdest. Tada doletje orao, zgrabi ustima jednu od njegovih čarapa i odletje. Resulullah, alejhisselam, bijaše malo zatečen.

Nakon nekog vremena, orao se vrati, okrenu čarapu nadolje i iz nje ispade crna zmija. Tada orao preda čarapu Poslaniku, alejhisselam, i reče:

“Allahov Poslaniče, razlog moga letenja sa čarapom u ustima jeste zmija koja u čarapi bijaše sakrivena. Zato sam postupio neučtivo. Allah mi naredi da te zaštitim. Nemam razloga ne poštivati te i ne biti pokoran tebi.”

Alejhisselam iskaza zahvalu Allahu uzvišenome i reče:

“Događaj koji smatrah lošim bio je ustvari iskaz odanosti i milosti. Orle, odnijeo si mi čarapu te bijah nezadovoljan. Rastužio si me te smatrah to činom boli.”

Orao odgovori:

“Voljeni, ovo je za tebe opomena od Allaha, kako bi ubuduće bio uvijek zadovoljan s Allahovom odlukom i uvijek Njegovu odluku smatrao činom dobrote, te kako bi uvijek sa zadovoljstvom prihvatao nešto što je Allah propisao a što je u suprotnosti s tvojim željama. Za sve ono za šta misliš da ti šteti budi ubijeđen da je za tvoju korist i dobro. Desi li se kakva nesreća, ne budi tužan, i ne budi ophrvan bolju ako se dogodi nešto loše. Jer, kakva god te nesreća zadesila ona je samo brana većemu zlu.”

Orao nastavi:

“Dok sam letio, vidjeh zmiju u tvojoj čarapi. Nije to do mene. Nikako! To je odraz tvoga vlastitoga svjetla i blagoslova. A Allah u Svojoj mudrosti držaše zmiju od tebe sakrivenu kako bi ti dao posebnu pouku.”

Čovjek ne smije postati nestrpljiv i pretjerano zabrinut kada ga kakva nesreća zadesi. Umjesto toga, treba o tome misliti kao o brani od većih nedaća. Drugim riječima, čovjek uvijek mora Boga dragoga moliti za sigurnost i u tome smjeru graditi planove za budućnost ali istodobno i biti strpljiv s onim što mu od Allaha uzvišenoga dođe. Misao da ono što nekoga zadesi nije ništa drugo do brana od većih nedaća, utjeha je i olakšanje boli i patnje.

Ispuniš li srce samo žalom za “jučer”

o onome “sutra” briga ako ti ne prestaje;

vremena, vjeruj, imati više nećeš

zahvaliti za “danas”, za ono što ti Allah sada daje.

Ocjena: