30 Apr 2004

Ruža u nama

Objavio: znaci
Napomena: 
Priredio: S.B.
Kategorija(e) tekstova: 

“ ‘Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti’, odgovori on, ‘jer On prašta i On je milostiv.’ ”

(Kur’an, sura Jusuf, ajet 98.)

* * *

 

        Posadio jedan čovjek ružu. Zalio ju je vodom i prije nego je procvala odluči je pobliže ispitati.

        Vidjeo je pupoljak koji uskoro treba procvjetati, ali vidje i da je pupoljak sav okružen bodljama. Pomisli:

        “Kako jedan tako divan cvijet može doći iz biljke prekrivene tolikim bodljama?”

        Tuga ga savlada te zaboravi i dalje zaljevati cvijeće. I malo prije nego će procvasti… ruža uginu.

        Tako je i s većinom ljudî. Svaka duša ima svoju ružu. Najljepši Božanski kvaliteti usađeni u nas rođenjem rastu usred bodlji naših loših djelâ i potupaka. Veći nas gleda sebe i vidi samo bodlje, mahane.

        Očajavamo, smatramo da ništa dobro ne može od nas doći. Zaboravljamo “zaljevati” ono dobro u nama, i to dobro, na kraju, ugine. Skoro nikada ne uvidimo mogućnosti koje imamo.

        Neki ljudi ne vide ružu u sebi, neko im treba pokazati.

        Jedan od najvećih darova koje osoba ima jeste ne zadržati se na bodljima drugih već pronaći ružu u njima.

        Ovo je jedna od osobina ljubavi. Gledati u drugu osobu, znati njene stvarne grješke i takvu je prihvatiti u životu. Ali istodobno prepoznati i plemenitost koja čuči u njoj. Pomoći drugima da shvate da mogu prevazići svoje mahane.

        Pokažemo li im ružu u njima pobijedit će svoje bodlje. Samo tako cvat će uvijek iznova.

* * *

 

Jedan čovjek reče hazreti Pejgamberu, alejhisselam:

“Volio bih da mi se Gospodar moj smiluje!”

Muhammed, alejhisselam, odgovori:

“Smiluj se sâmome sebi, i smiluj se Božijim stvorenjima, smilovat će ti se Allah.”

(ovo je dio podužega hadisa, govora Muhammeda, alejhisselam, kojega bilježi es-Sujûtî, prenoseći ga od hazreti Halida ibn Velîda)

Ocjena: