21 Nov 2008

Ezelska (Bezmi elest) sofra (Hadis-i šerif o Muhammedovoj, alejhisselam, poniznosti pri jelu i sjedenju)

Objavio: znaci
Napomena: 
Priredio S.B.
Kategorija(e) tekstova: 

 Imami Ibn Sa'd, Ebu Ja'la i Ibn Hibban bilježe od hazreti Seida a on prenosi od hazreti Aiše, hadis-i šerif u kojemu je jedne prilike hazreti Pejgamber, alejhisselam, rekao hazreti Aiši:

يَا عائشة، لَوْ شِئْتُ لَسَارَتْ مَعِيَ جِبَالُ الذَّهَب. جَاءَنِي مَلَكٌ، إِنْ حَجَزْتُهُ لَتُسَاوَي الْكَعْبَةَ، فَقَالَ: "إِنَّ رَبَّكَ يُقْرِأُ عَلَيْكَ السَّلاَم، وَيَقُولُ لَكَ: - إِنْ شِئْتَ نَبِيًّا عَبْدًا، وَإِنْ شِئْتَ نَبِيًّا مَلِكًا –" قَالَ: فَنَظَرْتُ إِلىَ جِبْرِيلَ، قَالَ، فَأَشَارَ إِليَ أَنْ ضَعْ نَفْسَكَ، قَالَ، فَقُلْتُ: نَبِيًّا عَبْدًا.

قَالَ: فَكَانَ رَسُولُ اللهِ، صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ، بَعْدَ ذَلِكَ لاَ يَأْكُلُ مُتَّكِئًا يَقُولُ:

"آكُلُ كَمَا يَأْكُلُ الْعَبْدُ وَأَجْلِسُ كَمَا يَجْلِسُ الْعَبْدُ."

Aiša, ako to hoću, planine od zlata kretat će se uz mene. Došao mi je melek, da sam ga mogao izmjeriti ispalo bi da je veličine Kabe, i rekao mi:

„Tvoj Gospodar šalje ti selam, i nudi ti – ako hoćeš budi vjerovjesnik rob, a ako hoćeš budi vjerovjesnik kralj.“

Pogledao sam u Džibril-i Emina a on mi dade znak: „Budi ponizan!“, pa rekoh:

„Vjerovjesnik rob.“

(Hazreti Seid) kaže:

„Od tada hazreti Pejgamber, alejhisselam, nije jeo zavaljen (mutteki'en), već bi govorio:

'Jedem kao što i rob jede, i sjedim kao što rob sjedi.'“

Premda je većina ljudi dovela sebe u takav položaj pa čovjek modernoga doba zavisi od mnogo čega: od režima banaka, od pravovremene plaće kako bi mogao vratiti ratu kredita, od ljudi koji ga okružuju kako bi stekao priznanje i kuraž, od tržišne ponude hrane, pića, turističkih aranžmana i zabave, kako bi mogao udovoljiti svojim prohtjevima i strastima, ipak, rijetko ko voli da bude oslovljen kao „rob“.

S druge strane, iskreni vjernik ponosno, ali i uz bojazan jer nije siguran da svojim svakodnevnim životom to i zaslužuje, sebe ponosno oslovljava Božijim robom. S obzirom da je dragi Bog sve stvorio i doslovno sve od Njega zavisi, vjernik koji se svjesno nalazi na stepenu robovanja dragome Bogu, postaje potreban svemu drugome što postoji. Uslijed njegove blizine s jedinim Gospodarom, Uzvišeni mu svaku molbu prihvaća pa bi, stoga, svako htio da je u blizini takve osobe, ne bi li od nje bio nadahnut, ne bi li mu ona otkrila put dolaska do tako visokoga položaja.

Prva trpeza, prvo jelo, kojoj je svaka duša prisustvovala je Trpeza „Nisam li vaš Gospodar“ (Bezmi elest). Domaćin te trpeze bio je sâm uzvišeni Allah, poziv na trpezu bile su riječi „Nisam li Ja Gospodar vaš?!“ a gost je bila duša baš svakoga čovjeka, od prvih ljudi na Zemlji, hazreti Adem-pejgambera, alejhisselam, i hazreti Have, pa do posljednjega čovjeka koji će doživjeti događanje Sudnjega dana. Jelo i piće te sofre bila je ljubav (ašk) izražena riječima: Allah će dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole (5:54), a duše su svoje zadovoljstvo iskazale riječima: „Jesi, mi svjedočimo!“ (7:172)

Svaki objed trebao bi biti iznova događanje Bezmi elest sofre, samo uslijed zamagljenosti čovjekova srca i mutnoće duše, prilikom jela pred većinom ljudi je koprena, perda, pa čovjek to ne vidi.

Svaki detalj Poslanikovog, alejhisselam, načina objedovanja a koji osoba usvoji, pomoć je u podizanju perde pred viđenjem punoga smisla prisustvovanja trpezi. Počinjanje zazivanjem Božijega Imena, jedenje u zajednici, skrušeno sjedenje a potom završetak uz zahvalu uzvišenome Gospodaru, odraz su događanja te izvanvremenske Ezelske sofre. Eto, i to je vid ibadeta koji ne zahtijeva mnogo a kojim se mnogo dobiva.

Ocjena: