4 Dec 2002

O bajramima

Objavio: znaci
Napomena: 
Riječ je o jednome poglavlju iz knjige Muhameda Seida Serdarevića
Kategorija(e) tekstova: 

 

1. Općenito o bajram-namazu

Namaz dvaju bajrama je vadžib (obaveza) čovjeku koji je dužan klanjati džumu. Za valjanost ovih namaza uvjeti su isti kao i za džumu osim hutbe koja je ovdje sunnet. Zato se bajram-namaz može obaviti i bez hutbe, iako je ne valja izostaviti kao i proučiti je prije bajram-namaza. 
 

2. Stvari koje je pohvalno (mendub) uraditi pri Ramazanskome baramu

 Pri Ramazanskom bajramu je mendub (pohvalno):

 1)   poslije zore a prije namaza štogod pojesti

2)   da to po mogućnosti bude hurma

3)   da broj pojedenih hurmi bude neparan

4)   okupati se

5)   zube istrljati misvakom ili četkicom

6)   namirisati se

7)   obući se u najljepše odijelo

8)   sadekai-fitr, ako je dužan i ako je nije podijelio, treba podijeliti prije nego uđe u džamiju

9)   držati se veselo

10) po mogućnosti podijeliti što više sadake

11) podraniti i rano otići u džamiju

12) klajatio sabah u svojoj mahalskoj džamiji

13) ići u džamiju pješke učeći usput tekbire u sebi i prestati učiti kada dođe u džamiju

14) vratiti se iz džamije po mogućnosti drugim putem

 I pri Kurban-bajramu je sve ovo mendub (pohvalno) osim jedenja pred bajram-namaz; ovdje je baš mendub ne jesti ništa sve dok se ne sklanja namaz.

Mekruh je klanjati kakvu nafilu dok se ne klanja bajram namaz, kao i poslije njega na onom istom mjestu gdje se on klanjao (u džamiji). Vrijeme bajramskog namaza počinje otkad Sunce odskoči koliko za koplje ili dva, tj. otprilike 45 minuta po izlasku Sunca i traje do zevala. 
 

3. Način klanjanja bajram-namaza

 Bajram-namaz se klanja ovako:

Naumi se klanjati određeni bajramski namaz, zatim se donese tehrime (početni tekbir s dizanjem ruku pritom dodirujući palcima ušnu resicu), prouči “subhaneke”, donesu tri bajramska tekbira i pri svakom se ruke dižu kao pri tehrimi. Zatim će imam proučiti “e‘uzu” i “bismilu” usebi, a naglas “Elham” (Fatihu) i sure (mendub je proučiti suru “Sebbihisme rabbike-eala”) pa će poći na ruku i sedžde. Na drugom će rekatu proučiti “bismilu” usebi, zatim Fatihu i suru (mendub je “Hel etake hadisul-gašije”), onda tri bajramska tekbira dižući svaki put ruke kao i na prvom rekatu, a onda s rukuskim tekbirom otići na ruku‘, sedždu i tešehhud pa selam predati.

            Mogli bi se i na drugom rekatu tekbiri obaviti kada i na prvom, tj. prije kiraeta (učenja Fatihe i sure), ali je bolje poslije.

Koga bi jedan rekat mašio, kada bude naklanjavao, najprije će obaviti kiraet pa onda donijeti tekbire.

Ko zateče imama na ruku‘u, tehrimu će izreći stojeći, a i bajramske tekbire isto tako ako vidi da ga ruku‘ s imamom neće mašiti, inače će tekbire donijeti na ruku‘ pognut, ne dižući ruku.

Ako bi se imam digao prije nego je on mogao izreći sve tekbire, on će poći s imamom, a ostatak tekbira spada s njega (neće ih ni izgovoriti).

Ako bi, pak, imama stigao u času kad se digao s ruku‘a, neće tekbira izricati jer će ih izricati kad bude naklanjavao dotični rekat.

Poslije namaza će imam obaviti dvije hutbe u kojim će poučiti prisutne o sadekai-fitru, odnosno o kurbanu i tekbiri-tešriku.

Bajram namaz se ne može “kada” učiniti po sebi (naklanjati). Ako seslučajno nije obavio pvi dan obavit će se drugi, a Kurban bajram i treći dan. Kasnije od toga ne može ni jedan. 
 

4. O tekbiri-tešriku

            Tekbiri tešrik glasi: Allahu ekber, Allahu ekber, La ilahe illallahu vallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil-hamd.

            Taj tekbir se uči, za vrijueme Bajrama poslije farza. Vadžib (obaveza) ga je učiti o Ebu Hanifi od sabaha Dana Arefata (9. zilhidžeta) do ikindije prvog dana Kurban bajrama, i to odmah iza farza koji se obavi u “pohvalu džematu” (dakle ne u džematu samih žena). To je vadžib za imama koji je mukim (prisutan, nije musafir-putnik) u gradu kao i muktediji pa ko on bio.

            Prema Ebu Jusufu i Muhammedu, ovaj tekbir je vadžib od sabaha Dana Arefata do ikindije četvrtog dana Bajrama, odmah iza farza, i to za svakoga ko ga klanja, mušku ili žensku, građaninu ili seljaku, mukimu ili musafiru. Ovo je mišljenje prihvaćeno, pa se po tome ljudi ravnaju i donose se fetve na temelju toga. 

Ocjena: