4 Mar 2003

Muharremska predavanja 2003. (Prvi dan)

Objavio: znaci
Kategorija(e) tekstova: 

 Danas, možda češće nego ikad, svaka osoba konstantno se sučeljava s nevoljama, depresijom i nesigurnošću. Nekada ova stanja nestanu i jedno vrijeme se ne pojavljuju; nekada ih je teško trpjeti ali čovjek opet izdržava; sve su češći slučajevi obraćanja drugima za pomoć.

Ovo posljednje zna biti uspješno i neuspješno, ovisno od toga kome se obraćamo. Nažalost, danas neiskrenih prijatelja i pomagača ima "na svakome ćošku", pa čovjek često nije pametan - kome se obratiti za pomoć, za liječenje od duševnih poremećaja.

Kako kaže poslanik Muhammed, alejhisselam:

"Svako dijete rođeno je s fitrom, sve dok se lično ne izjasni; roditelji njegovi učine ga jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom." (hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, prenosi Esved ibn Seri', a bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Taberani i Bejheki)

Često se pojam "fitre" identificira s pojmom "islam" (doduše, postoji hadis u kojemu Muhammed, alejhisselam, kaže: "Svako dijete, bilo da je rođeno od nevjernika ili muslimana, rođeno je s fitrom, u islamu, baš svako, ali im dolaze šejtani i odvraćaju ih od vjere, čine ih jevrejima, kršćanima i poklonicima vatre; naređuju im da Allahu pridružuju druge, da čine ono što Allah nije objavio."; prenosi Enes a bilježi el-Hakim)

U Kur'anu se veli:

"Usmjeri lice svoje istinitoj vjeri; od Allaha urođenome svojstvu (Fitretullah) po kojemu je ljude stvorio. Allahovo stvaranje nema promjene. Ovo je vjera prava ali većina ljudi ne zna." (30:30)

Dakle, fitra je od Allaha dragoga svim ljudima darovano svojstvo. To svojstvo se ogleda u sklonosti ka tevhidu(vjerovanju da postoji samo jedan Bog), čednosti i ka činjenju dobrih djelâ. S druge strane, "islam" označava vjeru sa sasvim konkretno definiranim obvezama i pravima. Tako pojam "islam" u drugome hadisu možemo smatrati sinonimom (riječju drugačijega oblika a istoga značenja) riječi "fitra", a ne obratno.

Ne samo izjašnjavanjem kao jevrej, kršćanin ili vatropoklonik, već udaljavanjem od služenja Allahu i od pokoravanja Njegovim propisima, čovjek fitru zakriva, pokriva Allahov dar po kojemu je stvoren. Budući fitračini obrazac po kojemu je stvorena duša, pokrivanjem toga obrazca duša umire:

"A kada ubiste dušu, i počeste se o njoj sporiti; a Allah izvodi na vidjelo ono što krijete." (2:72)

Upravo "ubijanje duše uzrok je stalnome nemiru, napetosti i nesigurnosti svake osobe. Premda toga nije svjestan, čovjek nepokoran uzvišenome Bogu lično je uzrok vlastitoga nemira i nesreće.

Dragi Allah, kada je stvarao, naredi sâm Sebi:

"Moja milost (rahmet) nadvladavat će Moju srdžbu (gadab)." (hadisi kudsi prenosi Ebu Hurejre a bilježe Buharija i Muslim)

Stoga Uzvišeni, i pored (samo)ubistva kojega čovjek počini, svakome pomaže kroz cijeli život. Pošto dragi Bog čovjeku želi samo dobro, nužno je da mu ponovno podari rađanje duše. Prvi put (čin rađanja), Allah mu je to podario. Sada, nakon što je počinio ubistvo, preduvjet oprostu jeste trpljenje kazne. A u Kur'anu se veli:

"A ko hotimice (namjerno) ubije vjernika, mora osloboditi roba-vjernika i krvarinu isporučiti porodici ubijenoga..." (4:92)

           Drugim riječima, želi li čovjek da mu duša ponovno oživi, dužan je dušu, u čijem temelju se vjerovanje nalazi, fitra, osloboditi stegâ nepokornosti Bogu dragome a svu štetu (patnju, pretrpljenu bol, žal za propuštenim) isporučiti onome kome je duša podarena, tj. sebi. Tako Allah dragi daje čovjeku zakrivene fitrepatnju, nepriliku, nesigurnost, depresiju i slično, a zauzvrat mu oživljuje dušu. U jednome hadisu kaže Muhammed, alejhisselam:

"Kada se umnože grijesi roba, a od dobrih djelâ ništa ne preostane što bi mu grijehe otkupilo, Allah ga stavi na belaj (nevolju) tugom, kako bi mu grijesi bili poništeni." (hadis prenosi hazreti Aiša, a bilježi Ahmed ibn Hanbel)

            Dragi Bog, po Svojoj mudrosti, jedan oblik čovjekova siledžijskog odnosa prema duši vraća toj osobi. Jedan oblik, jednu vrstu čovjekovih grijeha koje ovaj istrese na svoju dušu, Allah sada istresa na čovjeka:

"I rekosmo: 'Udarite ga jednim njenim dijelom!' Tako Allah mrtve oživljava i vama znakove Svoje pokazuje nebiste li se opametili." (2:73)

            Tako čovjekova duša ponovno postaje živa. Tek sada se može reći da je osoba prihvatila islam. A samo prihvaćanje islama, ustvari, predstavlja početak borbe na Allahovome Putu, borbe protiv sebe (zla nakupljenoga u sebi), protiv prokletoga šejtana (đavla) i njegovih vojski koje čine šejtani, te nevjernici od džina i ljudi. Tek sada čovjek bîva spreman krenuti jednim od Allahovih puteva:

"A onima koji se zbog Nas bore, darovat ćemo puteve Naše. A Allah je, bez dvojbe, sa dobročiniteljima." (29:69)

            Najjasniji pokazatelj čovjekove daljnje iskrenosti u borbi na Allahovome Putu jeste njegovo srce. Allah dragi svakoj osobi, nakon što je izloži nevoljama, oživi dušu. Međutim, malen broj ljudi ostaje dosljedan slijeđenju Allahovih propisa, pa, kako Kur'an kaže, iako proživljene duše, sada im srca postanu kruta, tvrdokorna:

"Nakon toga srca otvrdnuše pa postaše poput kamena, ili još okorjelija." (2:74)

Kao što je zaboravio izgovorenu potvrdu da priznaje Allaha za svoga Gospodara, kao što je zaboravio na fitru u sebi položenu, čovjek opet zaboravlja da mu Allah ponovno dušu oživje. Ovo je prilično čest slučaj pa u Kur'anu saznajemo da srca ljudi koji se ponovno Allahu "vrate", nakon, dakle, trećega zaborava, mogu poprimiti jedan od tri oblika.

Prvi oblik je svojevrsna zbunjenost (el-hajra) mnoštvom puteva koji vode do Allaha uzvišenoga. Naravno, nije riječ o svim putevima koje čovjek može zamisliti već o mnoštvu puteva koje Šerijat odredi. Tako se u Kur'anu kaže:

"A neka od kamenjâ razdvajaju se i iz njih izlaze rijeke;" (2:74)

            Osoba na ovome stupnju bîva čas oduševljena, čas nesigurna velikim brojem mogućnosti koje se pred njom otvaraju: da li slijediti ovo ili ono, da li vjerovati ovome ili onome? Čovjek u ovakvome stanju nesiguran je, i ne može biti vodič drugoj osobi jer ni sa sobom nije sve riješio: kojoj grupaciji muslimana da se pridružim, s kim da kontaktiram, koga da pitam za savjet...

            U Kur'anu piše:

"I znajte, Allah se, stvarno, upliće između čovjeka i njegovoga srca, i pred Njim ćete se svi skupiti."(8:24)

Muhammed, alejhisselam, često bi učio slijedeću dovu:

"O Ti, Koji srca prevrćeš, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri! (Ja Muqallibel qulubi, sebbit qalbi 'ala dinike)"

Jednom prilikom, hazreti Aiše na ovo reče: "Božiji Poslaniče, (zašto) učiš ovu dovu?" Muhammed, alejhisselam, odgovori:

"Aiša, zar ne znaš da se srce Ademova potomka (čovjeka) nalazi između Allahovih prstiju, pa ako hoće, On ga okrene prema Uputi, a ako hoće okrene ga prema zabludi." (hadis prenosi hazreti Aiša, a bilježi Ibn Ebi Šejbe)

            Spomenuta dova najbolji je lijek za ovo stanje. Osoba u ovome položaju smatra se osobom zikra - njenome stanju najbolji je lijek činjenje zikra (spominjanje Allaha zazivanjem), ne često i dugo učenje Kur'ana.

            Reče jednom neki čovjek: "Allahov Poslaniče, Šerijat islama ima mnogo propisa, pa mi reci šta da čvrsto prihvatim!" Poslanik, alejhisselam, odgovori:

"Neka vam se jezik nikada ne osuši od činjenja zikra." (hadis prenosi Abdullah ibn Busr, a bilježi Tirmizi)

Ne radi se o tome da je ovaj čovjek oslobođen šerijatskih propisa, već je u pitanju njegovo obitavanje na stupnju koje zahtijeva kraći, lakši, jednostavniji i brzodjelujući lijek, kako bi se osoba smirila i mogla dalje napredovati ka Allahu uzvišenome. Poslanik, alejhisselam, veli:

"Primjer one osobe koja zikir čini svome Gospodaru i one osobe koja ne čini zikr svome Gospodaru, jeste poput žive osobe i mrtvaca." (hadis prenosi Ebu Musa, a bilježe Buharija i Muslim)

            Drugi oblik koji može poprimiti srce koje se vraća Allahu nakon trećega zaborava jeste prilično čisto srce, srce koje koristi i drugim ljudima. Ono je svakome podsjetnik na život, Allahovim dopuštenjem, ono može uticati na druga srca i time ih, bîvši Allahovim sredstvom, oživiti. Ono je poput vode. U Kur'anu se kaže:

"a neka se raspolučuju i iz njih voda izlazi;" (2:74)

            U našemu narodu postoji tradicija da je za kontrolu kiše, za ublažavanje kišnoga izljeva, lijepo učiti suru "Pero" (el-Kalem). U toj suri se kaže:

"Nûn; tako Mi Pera i redaka koje oni napisaše" (68:1);

riječ je o melecima koji na Ovome svijetu djeluju kao sredstva ostvarenja Allahovih naredbi zapisanih Perom na Ploči pomno čuvanoj (Levhi mahfuz). Kaže Poslanik, alejhisselam:

"Prvo što je Allah stvorio jeste Pero, pa mu bî rečeno: 'Piši!' On otpoče, sve od početka pa do vječnosti." (hadis prenosi Ubade ibn Samit, a bilježi Tirmizi)

Zabilježeno je da je jedne godine za vrijeme hadža poplava bila tako velika da je bilo skoro nemoguće tavafiti Kabu (kružiti oko nje).

            Voda koja izbija iz ovoga srca vođena je Allahovom rukom; osoba može pogriješiti i za to će odgovarati ali, dok je u ovome stanju, sâm njen postupak porodit će korist. Tako čovjek može upasti u zamku i pomisliti da mu je sve dozvoljeno. Za svaki šerijatski prekršaj bit će kažnjen, izgubit će i ovo mjesto, ali njegovo djelo porodit će plod. Muhammed, alejhisselam, kaže:

"Ako bi voda od koje treba nastati dijete bila izljevena u pustinju, Allah uzvišeni izveo bi od nje dijete. Allah, dž.š., bez sumnje, stvorio bi dušu, On je njen Gospodar." (hadis prenosi Enes, a bilježi Ahmed ibn Hanbel)

Osobe na ovome stupnju jesu osobe sure. Naime, lijek za njih kao i način daljnjega duhovnoga putovanja (Sejrus-suluk) krije se u pojedinim kur'anskim surama.

Kod nas je rašireno djelo koje sastavi hafiz Hulusi, nekadašnji muderis i imam džamije Sultan Bajezid u Istanbulu. U tome djelu, hafiz Hulusi iskazuje koje su to konkretne koristi od neke proučene sure. Također, u hadiskim djelima poznate su Poslanikove, alejhisselam, predaje u kojima Muhammed, alejhisselam, govori o konkretim koristima pojedinih kur'anskih sûra.

Upravo zbog realne mogućnosti činjenja grješki, ovaj oblik srca nije najpotpuniji. Najpotpuniji je treći oblik.

Za treći oblik Kur'an kaže:

"a neka se raspadaju iz strahopoštovanja prema Allahu. A Allah nije nemaran prema onome što radite." (2:74)

            Osobe na ovome stupnju stalno osluškuju Allahove naredbe, pažnju poklanjaju svemu što je Uzvišeni stvorio, u svemu traže Njegov znak. Ništa ne čine dok ne prepoznaju, ili dok izravno ne dobiju, Allahov savjet.

Strahopoštovanjem čovjek sve više liči središtu Božijega stvaranja, sukusu sveg stvaranja. Sliči i drugim stvorenjima jer i druga stvorenja imaju strahopoštovanje prema Allahu. Abdullah ibn Amr el-As veli:

"Tako mi Allaha, ovaj Mjesec plače strahujući od uzvišenoga i blagosiljajućega Allaha." (predaju bilježi Ibn Asakir)

            U jednome hadisu se kaže:

"Strahopoštovanje prema Allahu vrhunac je svake mudrosti, a samodricanje plemić je svakoga djela." (hadis prenosi Enes, a bilježi el-Kadai)

            Osoba ovoga stanja jeste osoba Kur'ana, dakle njen lijek jeste što češće i što više učenje Kur'ana. Upravo breme Kur'ana, a iz strahopoštovanja prema Gospodaru, ni brdo nije moglo ponijeti:

"Da smo ovaj Kur'an brdu spustili, vidjeo bi ga prestrašenog i raspadnutog iz strahopoštovanja prema Allahu." (59:21)

Eto, takav je slučaj ljudi ovoga oblika srca.

            Bez obzira na razlike, za čovjeka je najbitnije da bude od onih koji su se ponovno Allahu vratili. Poznavanje razlika među srcima i potrebama ljudi važno je radi mogućnosti liječenja duše i izlaska iz duhovne krize. Svaka osoba koja se ponovno Allahu vrati uspjela je. U jednome hadisu, Muhammed, alejhisselam, kaže:

"Tri vrste ljudi čisti su od zla Iblisa i njegovih vojskî: oni koji mnogo čine zikr Allahu, noću i danju; oni koji oprost pred svanuće traže; i oni koji plaču iz strahopoštovanja prema Allahu." (hadis prenosi Ibn Abbas, a bilježi Ebuš-Šejh)

Da nam dragi Allah podari da budemo od onih koji su se Njemu vratili! Amin!

Ocjena: