10 Mar 2003

Muharremska predavanja 2003. (Sedmi dan)

Objavio: znaci
Kategorija(e) tekstova: 

 S Božijom pomoći, u ovome i narednome predavanju pokušat ćemo  nešto progooriti o borbi protiv silâ zla, koje se kriju u Svijetu nevidljivoga, u drugim dimenzijama ali i u nama samima. O ovome ćemo govoriti učeći na izravnome iskustvu jednoga od velikana čovječanstva, osnivača derviških redova uopće, najvećega evlije svoga vremena (kutbuz-zemān), pripadnika Ehl Bejta (potomaka Muhammeda, alejhisselam), najpoznatijega fekiha (islamskoga pravnika) svoga vremena, hazreti Abdul Kadira Gejlanija.

            Ako Bog da, u ovome predavanju poslušat ćemo njegovo iskustvo u borbi sa silama zla, a potom ćemo, inšallah, sutradan to malo prokomentirati.

Ovo kazivanje prenijeo je šejh Osman es-Sirafini, a može se pročitati u hazreti Abdul Kadirovoj knjizi “Kalāidul Dževāhir”.

* * *

 

Sjedio bih u ruševinama danju i noću, ne imah stan u Bagdadu. Džini nemuslimani (demoni) i šejtani (đavli) dolazili bi mi u redovima, u liku ljudi koji nose raznoliko oružje i koji uzimaju zastrašujuće izglede i oblike.

            Natjerali bi me na borbu, gađajući me vatrom. Ipak, i u samome jeku užasnih napada pronašao bih u svome srcu neopisiv osjećaj smirenosti. Čuo bih glas kako govori negdje iz dubine: “Ustani i napadni ih, Abdul Kadire, jer ti povratismo snagu i dođosmo ti upomoć, donesosmo ti našu nesavladivu podršku!”

            Ubrzo, krenuo bih u odlučujući napad a oni bi pobjegli lijevo i desno, vračajući se odakle su i došli.

            Tada mi je prišao jedan od šejtana, bijaše sâm, i reče mi:

“Odlazi odavdje ili ću ti učiniti to i to!” Upozoravao me na užasne posljedice ali ga udarih rukom i on pobježe. Rekao bih: “Nema preinake niti snage osim s Allahom, Uzvišenim, Velikim (Lā havle ve lā kuvvete illā billāhil Alijjil Azīm)!”, a njega bi pogodila vatra i ja bih gledao kako gori.

            Jedne prilike, prišao mi je neko odvratnoga izgleda, šireći oko sebe strahovit zadah. “Ja sam Iblis (Satana)”, reče, “došao sam da ti budem sluga jer si uništio sve moje napore kao i nastojanja mojih sljedbenika.”

            Rekoh mu: “Odlazi, ne vjerujem ti!”¨Baš tada, jedna ruka dođe odozgor i tresnu ga u glavu takvom snagom da se doslovno zabio u zemlju.

            Onda mi je došao po drugi put, držeći u ruci vatru kojom me napade. Baš tada, čovjek koji bijaše prekriven velom dojaha na kobili i predade mi sablju. Iblis automatski pobježe.

            Kada sam ga vidjeo treći put, sjeđaše malo udaljen od mene, lijaše suze i posipaše prašinu po sebi govoreći: “Potpuno sam se u tebe razočarao Abdul Kadire!” Odgovorih mu: “Odlazi, prokletniče, nikada neću prestati biti na oprezu od tebe!” On reče: “Ovo je gore od metalnih kukâ za mučenje u Džehennemu (Paklu).”

* * *

 

            Nakon toga bijah svjedok manifestiranja (pojavljivanja) mnogih stupicâ, zamkî, i opsjena, pa rekoh: “Šta je ovo?” Bî mi odgovoreno: “To su stupice Ovoga svijeta koje Iblis (Satana) postavi kako bi uhvatio ljude poput tebe.” Potjerah ga riječima ljutine i on pobježe.

            Kompletnu godinu posvetio sam istražujući probleme koje spomeute stupice izazivaju sve dok, naposlijetku, ne pronađoh rješenje.

            Potom bijah svjedok manifestiranja mnogih utjecaja koji dolaziše iz različitih pravaca, pa upitah: “Šta je ovo?” Bî mi rečeno: “Ovo su utjecaji koje tvoja stvorenja projeciraše (preniješe) na tebe, ti si pod njihovim utjecajem.” Stoga posvetih narednu godinu dana baveći se tim problemima koje spomenuti utjecaji prouzročiše, sve dok ne pronađoh rješenje i oslobodih se od njih.

            Potom bijah svjedok manifestiranja moje nutrine (bātin) i vidjeh da je moje srce ovisno od mnogo čega. “Šta je ovo?”, upitah. Bî mi rečeno: “To su tvoja volja (irāda) i lični izbori (ihtijārāt).” Stoga posvetih narednu godinu istražujući te probleme koje spomenuti utjecaji prouzročiše, sve dok ne pronađoh odgovor na njih i moje srce posta slobodno.

            Potom bijah svjedok drugoga manifestiranja koje se odnosilo na moje nisko “ja” (nefs). Vidjeh da njegova bolest i dalje napreduje, pohote još uvijek bijahu žive a njegov šejtan (đavo) i dalje se buniše, pa posvetih još jednu godinu baveći se time.

            Bolest niskoga “ja” bijaše izliječena, pohota umrije, šejtan se predade, i sve se prepusti Njemu, uzvišen je. Bijah ostavljen u izolaciji (halvet), prethodno “bacivši” svu egzistenciju iza sebe ali još uvijek ne dosegoh cilj.

            Potom me privuče kapija potpunoga oslanjanja na Gospodara (tevekkul), kojom mogah postići svoj cilj. Čim se približih kapiji, vidjeh mnoštvo ljudi kako mîle oko nje pa je stoga prođoh, odoh dalje.

            Bijah privučen kapijom zahvalnosti (šukr), kojom mogah postići svoj cilj. I kod ove kapije, također, vidjeh velik broj ljudi kako se oko nje tiska, te je ostavih, pođoh dalje.

            Onda me privuče kapija obilja (ginā), kojom mogah postići svoj cilj. I oko nje vidjeh mnogo ljudi kako mîle te je prođoh i krenuh dalje.

            Privuče me kapija bliskosti (kurb), kojom mogah postići svoj cilj. I tu vidjeh veliki broj ljudi kako se tiska pa i nju prođoh i krenuh dalje.

            Kapija izravnoga svjedočenja (mušāheda) tada me privuče, njome mogah ostvariti svoj cilj. Ali i tu, kao i ranije, vidjeh gomilu kako se tiska, te je prođoh i krenuh dalje.

            Slijedeće što me privuklo bila je kapija siromaštva (fakr), ali gle čuda, bijaše potpuno prazna. Kada kroz nju prođoh, ponovno otkrih sve što ostavih iza sebe.

Najveće bogatstvo ležalo je predamnom i otkrih najveće krasote, vječno zdravlje i čistu slobodu. Svi tragovi prošlosti bijahu uništeni, sva prethodna svojstva anulirana, te doživjeh drugu zanesenost u ljubavi (vedžd).

Ocjena: