11 Mar 2003

Muharremska predavanja 2003. (Osmi dan)

Objavio: znaci
Kategorija(e) tekstova: 

 oznato je da je Muhammed, alejhisselam, upozorio ljude da ne sjede i po mogućnosti da ne ulazi i bez potrebe se zadržavaju među ruševinama jer je to prebivalište džina.

           Džina ima, kako Kur’an kaže, muslimana i nemuslimana:

“Ima nas muslimana a i drugih.”

(72:14)

 

            Poslanikovo, alejhisselam, upozorenje prvenstveno se tiče zaštite od džina nemuslimana. Međutim, budući džini živi drugačijim životom nego ljudi, spomenutu preporuku možemo protumačiti i kao zaštitu od neželjenoga (i neočekivanoga) susreta sa džinima uopće.

            Hazreti Abdul Kadir Gejlani, kako smo već u prošlome predavanju spomenuli, bio je poznati učenjak, islamski pravnik (fekih) svoga vremena. Nesumnjivo, znao je za gore navedenu preporuku hazreti Muhammeda, alejhisselam. Stoga se može postaviti pitanje: Zašto je, i pored jasnoga upozorenja, hazreti Pîr sjedio među ruševinama?

            Trebamo se prisjetiti da je hazreti Abdul Kadir napomenuo da u to vrijeme nije imao gdje stanovati u Bagdadu, tako mu je to bio jedini izbor. U svojoj biografiji, hazreti Pîr navodi i jednu predaju u kojoj opisuje svoj susret sa hazreti Hidrom, alejhisselam.

            Poznato je da susret sa hazreti Hidrom, alejhisselam, a što vidimo na primjeru hazreti Musâa, alejhisselam, u Kur’anu otkriva čovjekovo strpljenje. Tako on kaže hazreti Musâu, alejhisselam, nakon što je pristao da mu Musa, alejhisselam, bude saputnik:

“Nećeš biti u mogućnosti strpjeti se sa mnom.”

(18:67)

 

Svrha susreta sa hazreti Hidrom, alejhisselam, nije vidjeti “ko je bolji”, već primanje konkretne poruke za svaku osobu. U slučaju hazreti Abdul Kadira, prenosi se da je situacija bila obrnuta, tj. da je Uzvišeni podario hazreti Pîru takvu duhovnu snagu i strpljenje da je na kraju hazreti Hidr, alejhisselam, morao napustiti njega!

Na osnovu onoga što rekosmo, svrha ovoga susreta sa hazreti Hidrom, barem za nas, bila je, između ostaloga, otkrivanje naročitoga Allahovoga dara - velike duhovne moći, položenoga u Abdul Kadira. Također, budući je znao da će se susresti sa hazreti Hidrom, jasno nam je da od samoga početka duhovni razvoj hazreti Pîra bijaše “pod budnim okom” Boga dragoga. Tako je vjerovatno da, pored razloga kojega smo prvo naveli, hazreti Pîru bijaše naređeno baš da sjedi među ruševinama kako bi doživjeo to što se desilo.

Prvo na šta nas hazreti Abdul Kadir upozorava jeste snaga formule “Lā Havle ve lā kuvvete illā billāhil Alijjil Azīm (Nema preinake niti snage osim s Allahom, Uzvišenim, Velikim)”. Kako se prenosi, hazreti Muhammed, alejhisselam, rekao je za ove riječi:

“Želite li da vas naučim jednoj rečenici koja je ispod Arša (Božijega Prijestolja), iz džennetske (rajske) riznice? Recite: ‘Lā Havle ve lā kuvvete illā billāhil Alijjil Azīm’. Allah, dž.š., kaže: ‘Siguran je Moj rob, kad se Meni prepustio.’ ”

(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, prenosi Ebu Hurejre, a bilježi Hakim)

 

            Zato uopće nije čudo što su sile zla od njega pobjegle jer je i njih stvorio Uzvišeni i podario im svu moć koju imaju. Te sile nisu “samostvorene”, nisu “neprijatelj Boga”, kako se negdje prikazuju. To su Božija stvorenja, poslana na Ovaj svijet radi kušnje ljudi i učvršćivanja imana (vjerovanja). Glupost je reči da su oni “suparnici Boga” jer, kako kaže Uzvišeni:

“A nikome nisu naudili izuzev s Allahovim dopuštenjem...”

(2:102)

 

“A robovi Moji, nad njima nemaš moć...”

(15:42)

 

“A kada naredba bude provedena, šejtan (đavo) reći će: ‘Allah vam istinito obećanje dade, a ja vam obećah i iznevjerih vas; a nisam nad vama nikakvu vlast imao, osim da vas pozivam i da mi vi odgovorite. Pa ne krivite mene, već krivite sebe.’ ”

(14:22)

 

“ ‘A robovi Moji, nad njima nemaš moć.’ A Gospodar tvoj dovoljan ti je zaštitnik.”

(17:65)

 

            S obzirom na to da hazreti Pîr nije rekao ko je osoba “pokrivena velom”, koja dojaha na kobili, ne bismo voljeli nagađati. Ono što je bitno, Svojim iskrenim robovima Allah je obećao:

“Allahovu pomoć i skoru pobjedu.”

(61:13)

 

            Kazivanje hazreti Abdul Kadira skreće nam pažnju na Allahove Riječi:

“A šta je život na dunjaluku (Ovome svijetu) nego varljivo uživanje?!”

(3:185)

 

“Ljudima je ukrašena ljubav prema pohotama za ženama, sinovima, gomilama zlata i srebra, divnim konjima, stokom i usjevima. To je uživanje na dunjaluku. A kod Allaha je najljepši povratak.”

(3:14)

 

            Kakvagod da je naslada na Ovome svijetu, smrt dolazi sigurno. Upravo zaborav na smrt pomaže Iblisu (Satani) da ljude usmjeri ka ljepoti Ovoga svijeta, dunjaluka. Kako vidimo i u slučaju hazreti Pîra, kakogod da je čovjek jak, šejtan (đavo) nikada mu ne prestaje prilaziti i nastojati odvući ga od sjećanja na Allaha i Sudnji dan, na vrijeme svačijega polaganja računa pred uzvišenim Gospodarom.

            Kako smo čuli, jedina kapija oko koje se ljudi nisu tiskali jeste kapija siromaštva (fakr). Riječ je o čovjekovoj svijesti d sve što ima i uopće sve što postoji pripada Allahu. Počevši od naših duše i tijela, čovjek, niti bilo koje stvorenje, hama baš ništa ne posjeduje. Sve pripada Allahu. Stoga ta svijest o čovjekovom stvarnom siromaštvu u odnosu na apsolutnoga Gospodara jeste najviši stupanj čovjekove spoznaje.

            Prolazak kroz tu kapiju ne isključuje već upravo podrazumijeva i prolazak kroz kapije koje hazreti Pîr prethodno spomenu: oslanjanje na Allaha (tevekkul)zahvalnost Allahu (šukr)obilje uz Allaha (ginā)bliskost Allahu (kurb)izravno svjedočenje (mušāheda) te potčinjavanje svoje volje (irāda) i, shodno tome, izborâ (ihtijārāt) Allahovoj volji.

            Nakon toga čovjek ponovno doživljava ljubavnu zanesenost (vedžd) ali koja sada ne dolazi uslijed privlačnosti Allahove ljepote (džemāl), već uslijed izravnoga motrenje i stasanja u njoj.

Da nam dragi Allah podari izravno svjedočenje Njegova Bića! Amin!

Ocjena: