22 Feb 2004

Muharremska predavanja ’04. - drugi dan

Objavio: znaci
Kategorija(e) tekstova: 

 O snu (po učenju imama Nablusija)

 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim!

Elhamdu lillâhi, elhamdu lillâhi, elhamdu lillâhi Rabbil 'Âlemîn!

Allâhumme salli 'alâ Muhammedin ve 'alâ Âli Muhammed

 

 

“Od Njegovih ajetâ (znakova) je san vaš, po noći i danu.”

(Kur’an, sura Rûm, ajet 23.)

 

        Ovim ajetom rečeno je da spavamo danju i noću. Kod nas je uobičajeno spavati samo noću. Moguća su dva razumijevanja.

        Prvo, po sunnetu Muhammeda, alejhisselam, preporučeno je imati i podnevni odmor. Ovo ne znači samo “pauzu” već potpuni smiraj, kao po noći, uz odlaganje odjeće.

        Drugo, san može značiti nesvjesnoga čovjeka. Također, zbilje, bîti, stvarnosti svih stvarî ne mogu biti viđene na Ovome svijetu. Zato svaka stvar ima svoj ovozemaljski oblik (sûra). I stari kod nas kažu: “DošaoDžibrili Emîn u insanskom (ljudskom) suretu” jer ne možemo vidjeti kako melek stvarno izgleda pa mu dragi Allah dadne određenu sûru (oblik). Tako je preneseno da je jedne prilike hazreti Džibril, alejhisselam, došaoMuhammedu, alejhisselam, u liku crnookoga mladića, nevjerovatno lijepog.

        Imajući ovo u vidu, može se reći da ljudi spavaju živeći ovaj život. Ne komuniciraju (osim rijetkih) sa zbiljama (svarnostima) stvarî koje ih okružuju (sa ljudima, životinjama, biljakam, sa sobom) već sa posuđenim oblicima. Muhammed, alejhisselam, kaže:

“Ljudi spavaju, a kada umru probude se.”

 

        Kada nešto sanjamo to je u snu san; a može se desiti da sanjamo kako sanjamo pa je to trostruko utonuće u san.

        Uslijed raznih isparavanja u tijelu, para se penje do mozga i polahko ga savladava. Ubrzo mozak šalje signale udovima i živcima koji slabe, klonu. Tako čovjek ulazi u san. Sposobnost spoznavanja fizičkim osjetilima, koju mozak ima, gubi se, jer su i mozak i udovi i živci “umorni” te čovjek više nije u stanju misliti, ništa oko sebe primjećivati.

        S druge strane, pošto spomenute komponente u čovjeku slabe, Duh se rasplamsava pa kako se instrumenti spoznaje ne mogu koncentrirati u mozgu odlaze u srce. Sva duhovna snaga za vrijeme sna prelazi u srce.

        Ispunjeno takvom moći srce se okreće višemu svijetu. Sada je u stanju primiti neuporedivo više stvari izPloče pomno čuvane (Levh mahfûz) na kojoj je Gospodar zapisao sve, što je bilo i što će biti.

        Pošto srce saznanja iz višega svijeta prenosi mozgu koji ove informacije “automatski” pothranjuje, kako bismo ih se mogli sjetiti nakon buđenja, viđene stvarnosti mozak pretvara u njima pripadajuče oblike (sûre), baš kao što radi računar. Tako je moguće vidjeti npr. znanje ali u obliku mlijeka, godine u obliku krave i slično.

        Neke stvari imaju svoj stalan oblik. Neke nemaju već mijenjaju sûreta, pa otuda isti san, odnosno stvari viđene u snu, mogu imati različito značenje mada smo ih prije već vidjeli.

        S druge strane, kada je čovjek budan, duhovna snaga mu je slabija. Ono što bi trebalo pojačati jesu instrumenti spoznaje. No, kako je to, kod većine, slabo, čovjek stvarnosti s kojima komunicira vidi u određenome sûretu, dakle posuđenome obliku.

        Tako neki vide neku osobu kao lijepu a drugi je smatraju ružnom. Neki ocjenjuju neki zvuk kao lijep a drugi kao ružan. Slično je i sa mirisom. Kovaču je miris legurâ fin a osoba koja prodaje mirise izbjegava i otići do kovača.

        Iz ovih razloga pohvalno je učiti kako tumačiti snove, tj. kako vanjska vidljiva značenja vidjeti u njihovome stvarnome izgledu tj. pretvoriti ih sebi u unutarnje zbilje. Drugačije ne bismo primili poruku. Kako bismo naprimjer znali da izmet predstavlja harâm mâl (imetak stječen na nedozvoljen način), a sablja, naprimjer, predstavlja novorođenče?!

        Kada na ovome svijetu sretnemo nekoga fizičkim očima gledamo njegovu sûru a ne njegovu stvarnost; ne vidimo i ne znamo kako ta osoba stvarnoo izgleda. Da bismo je vidjeli u pravome svjetlu moramo naučiti i postati spremni primiti jedno svjetlo koje sve stvari obasjava – Božije svjetlo.

        Sve informacije koje o nekome imamo na osnovu upotrebe fizičkih čulâ: kako neka osoba izgleda, miriše, kako se kreće, kako postupa prema drugim i sl., sve to su samo primjeri koji nam se navode kako bismo ih složili, stavili pod lupu stvarnoga Svjetla i tako saznali ono što se iza primjera krije. U Kur’anu se kaže:

“A to su primjeri koje ljudima navodimo. A razumijevaju ih samo učeni.”

(Kur’an, sura Pauk, ajet 43.)

        Koliko god je čovjek duhovno jak san mu treba. Hazreti pîr Abdul Kâdir Gejlani preporučuje osam sati sna dnevno.

        Neke osobe i pored silne želje ne mogu spavati, Kažemo da ih muči nesanica. Kada je hazreti Zejda ibn Sâbita zadesila nesanica, požalio se hazreti Muhammedu, alejhisselam. Na to mu Muhammed, alejhisselam, reče da prouči:

“Allahumme, gâretin-nudžûmu, ve hede’etil ‘ujûnu, ve Ente Hajjun Kajjûmun, jâ Hajju jâ Kajjûmu – enim ‘ajnî ve’hdî lejlî!”

 

(Allahu moj, prosule se zvijezde a oči pozatvarale, a Ti si Živi, Podržavataelj. O Živi, o Podržavatelju, uspavaj moje oči, i prostri mi noć)

Nakon ovoga hazreti Zejd reče da ga je nesanica prošla.

        Neki ne žele mnogo spavati. Na silu bi da se odupru snu. Samo uz stalan duhovni trening moguće je dostići stanja kada je čovjeku neophodno samo minimum sna. Do tada, treba spavati umjerneo (ne previše). San je jedna od Allahovih milosti jer nam je Muhammed, alejhisselam, prenijeo da se u tri slučaja čovjeku ne pišu grijesi: maloumniku, mentano poremećenoj osobi i osobi koja spava dok se ne probudi.

        Samo Muhammed, alejhisselam, nije imao potrebu za spavanjem. Ustvari, i njegovo tijelo trebalo je san. Ali njegovo, alejhisselam, spavanje nije značilo i zatvaranje svih čulâ. Buharija je zabilježio da je Muhammed, alejhisselam, rekao:

“Moje oči spavaju, ali mi ne spava srce.”

 

        Čovjek koji se orijentira isključivo po materijalnome ne doseže zbilje, prave sliek stvarî i Ovoga svijeta. Oslanja se na nešto što je varka, prevara. Kur’an veli:

“A šta je Ovaj svijet doli naslada varljiva?!”

(Kur’an, sura Porodica Imranova, ajet 185.)

 

        Osoba nemarna prema višemu svijetu i Božanskim tajnama ima ledeno srce, hladnokrvna je, i smirenu, uljuljanu, dušu. A kada umre bîva obrnuto. Diže joj se koprena (zastor), sve zbilje, stvarne izglede, vidi.

“I od Allaha će joj doći ono što ni slutila nije.”

(Kur’an, sura Skupovi, ajet 47.)

 

“Allah je iz temelja zgrade njihove porušio, i krov se na njih srušio – kazna im je došla kakvu nisu osjetili.”

(Kur’an, sura Pčele, ajet 26.)

 

        Varka je, dakle, jedno od staništa, postajâ, pokrivenosti od stvarnosti (kufr). Kâfir, nevjernik osoba zakrivena od Zbilje, neće se smiriti sve dok se ne preda Jedinome (islâm) ili dok joj ne dođe smrt (mevt).

        Stanjâ zakrivenosti od Istine ima dvije vrste: ovozemaljska i Onoga svijeta. Ako Bog da o tome ćemo nešto više reći sutra.

Ocjena: