18 Feb 2005

Muharremska predavanja 2005. godine (Deveti dan)

Objavio: znaci
Kategorija(e) tekstova: 

 Bismillahir-Rahmanir-Rahim!

 

Elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillahi Rabbil-‘ālemin!

Allahumme salli ‘alā Muhammedin ve ‘alā Āli Muhammed!

Jedinome vječna hvala, evo nas u devetome danu mjeseca muharrema, nove 1426. hidžretske godine. S Božijom pomoći završili smo čitanje sure Tūr i nešto malo rekli o njoj, njenima ajetima i nekim porukama koje nam se nude.

Kako smo jučer rekli, danas ćemo, ako Bog da, nešto reći o hazreti Ehli-Bejtu, porodici hazreti Muhammeda, alejhisselam, jer tako nalaže tradicija muharremskih predavanja koju je ustanovio rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić.

Većina zna da je obaveza u namazu, na drugome i posljednjemu sjedenju, proučiti salavat na hazreti Muhammeda i njegov Ehli-Bejt, alejhimusselam, i na hazreti Ibrahima (Abrahama) i njegov Ehli-Bejt, alejhimusselam. Za taj salavat, hazreti Pejgamber, alejhisselam, rekao je da je najvredniji:

Allāhhumme salli ‘alā Muhammedin ve ‘alā Āli Muhammed, kemā sallejte ‘alā Ibrāhīme ve ‘alā Āli Ibrāhīme, inneke Hamīdun Medžīd.

Allāhumme bārik ‘alā Muhammedin ve ‘alā Āli Muhammed, kemā bārekte ‘alā Ibrāhīme ve ‘alā Āli Ibrāhīme, inneke Hamīdun Medžīd.

 

(Allahu moj, oprosti Muhammedu i Porodici Muhammedovoj, kao što si oprostio Ibrahimu i Porodici Ibrahimovoj, uistinu si Ti Slavljen i Velik.

Allahu moj, blagoslovi Muhameda i Porodicu Muhammedovu, kao što si blagoslovio Ibrahima i Porodicu Ibrahimovu, uistinu si Ti Slavljen i Velik.)

 

Samo ovo, dovoljno je ljudima koji razmišljaju da shvate o velikoj, iznimno važnoj ulozi ljubavi muslimana prema porodici hazreti Pejgamberovoj, alejhisselam – prema Ehli-Bejtu ili Ālu Muhammed ili Ālu Abā, što su sve sinonimi. Kako kaže hazreti imam Gazali: A pametnom je dovoljan i išaret.

U Kur’anu, uzvišeni Allah kaže o hazreti Ehli-Bejtu:

Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova (Ehlul-bejt), grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.

(el-Ahzāb, 33.)

 

Kako kaže hazreti Šejhul-Ekber, kao i Svome Poslaniku, alejhisselam, Uzvišeni je sve grijehe oprostio i njegovoj porodici, što pokazuje prethodno navedeni ajet. Hazreti Ehli-Bejt očišćen je izravnom Allahovom naredbom, tako da svaki eventualno počinjen grijeh nekoga od pripadnika Ehli-Bejta, ustvari je izvedeni grijeh, grijeh koji je izvršilo tijelo u kojoj se nalazi duša, a nije stvarni, duhovni, grijeh, koji prlja samu dušu, kao što je slučaj s nama, običnim ljudima. Jer uzvišeni Allah jasno je rekao: Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.

Ovo je i razlog zašto se prije u svim zemljama, pa i u našoj, naročita pažnja posvećivala potomcima hazreti Muhammeda, alejhisselam. Mnogi su bili na njih ljubomorni, i danas su. No, ta ljubomora niti je bila u pozitivnome smislu, da su se kao braća i sestre muslimani radovali nečijemu tako visokome položaju kod Allaha, niti je ta ljubomora ostala u grudima ljubomornih. Danas, institucije za ustanovljivanje i vođenje brige oko potomstva hazreti Pejgamberovoga, alejhisselam, znatno su smanjenje, a u mnogim zemljama, pa i kod nas, uopće ne postoje.

Pored toga, nažalost, mnogi jedva čekaju da vide nekoga ko tvrdi da je sejjid ili šerīf (potomci hazreti Pejgamberovih, alejhisselam, unuka – hazreti Hasana i hazreti Husejina) da konzumira alkohol ili neko drugo šerijatski nedozvoljeno sredstvo, pa da “na sva zvona” to razglasi.

Također, uslijed, nažalost, smišljenoga uništavanja institucija za praćenje i vođenje brige o Poslanikovim, alejhisselam, potomcima, mnogi državnici tvrde da su sejjidi ili šerīfi, pa je, i s obzirom na njihov veliki uticaj u državi, nemoguće to i provjeriti.

Ustanovljenje pripadnosti Ehli-Bejtu svuda, pa i kod nas, odvijalo se na dva načina. Prvi je da osoba koja tvrdi da je pripadnica Ehli-Bejta, donese genealogiju svoje porodice a stručnjaci bi to njeno porodično stablo provjerili.

Drugi način je da dva provjerena sejjida ili šerīfa, muškarca, potvrde, da posvjedoče, za nekoga da je pripadnik Ehli-Bejta. Nakon procesa provjeravanja, jednoga ili drugoga, osoba za koju bi se dokazalo da je pripadnica Ehli-Bejta dobivala bi posebnu idžazet-namu (svjedočanstvo).

Shodno posebnome šerijatskome postupku prema pripadnicima Ehli-Bejta, koji je naveo i hazreti šejhul-ekber Ibn Arebi, potomci Ehli-Bejta bili bi, u državi u kojoj žive, oslobođeni od bilo kakvoga poreza. Također, pripadala bi im i petina godišnjega prihoda, koji bi im isplačivala država.

Ova institucija brige o Ehli-Bejtu naročito je bila razvijena u osmanlijskoj Turskoj, a, koliko je barem meni poznato, danas se najviše njeguje u Islamskoj republici Iran.

Hazreti Ibn Arebi skreće ljudima pažnju da se svako opisuje po onome što voli, po onome što slijedi, po onome na šta sliči.

Tako neka osoba voli vjeru pa se naziva vjernik; vjernici koji slijede Šerijat i potpuno se predaju uzvišenome Gospodaru (islām) nazivaju se muslimanima. Hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, potpuno je u svojim grudima baštinio svojstvo Božijega Imena “Rahmān” (Svemilosni), pa je za njega Uzvišeni rekao u Kur’anu:

a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

(el-Enbijā’, 107.)

 

Postoje ajeti u kojemu se hazreti Pejgamber, alejhisselam, naziva i drugim “pojmovima”, shodno baštinjenju nekoga drugoga Božijega Imena, npr.

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.

(et-Tevba, 128.)

 

Naravno, ovdje je riječ o Poslanikovome, alejhisselam, baštinjenju svojstva Božijega Imena “Rahīm” (Samilosni), Imena koje se manifestira isključivo vjernicima. No, gornji ajet pokazuje Poslanikovu, alejhisselam, ulogu na Ovome svijetu – on, alejhisselam, nije milost samo vjernicima, on, alejhisselam, nije milost samo muslimanima, on, alejhisselma, nije samo milost svom čovječanstvu, on, alejhisselam, milost jesvjetovima.

Nadalje, trebalo bi se osvrnuti i dobro razmisliti o slijedećim riječima hazreti Šejhul-Ekbera. Ono što je hazreti Pejgamber, alejhisselam, za svo čovječanstvo, odnosno za sve svjetove, to je njegov, alejhisselam, hazreti Ehli-Bejt za muslimane. Pa nam valja dobro paziti šta radimo, šta govorimo čak i šta mislimo o hazreti Ehli-Bejtu, alejhimusselam.

Hazreti Muhammed, alejhisselam, izrekao je dva hadisa, po iskazu malo različita a po smislu potpuno istovjetna.

U prvome, koji bilježe Tirmizi i Hakim, rekao je:

Ostavljam vam dvoje, ako ih se budete pridržavali nećete zalutati: Allahovu Knjigu (Kur’an) i moj Sunnet.

U drugome hadisu, koji bilježi Muslim, hazreti Muhammed, alejhisselam, rekao je:

 

Ostavljam vam dvije teške stvari: prva je Allahova Knjiga u kojoj je uputa i svjetlo, pa uzmite je i čvrsto se za nju držite, i ostavljam vam svoj Ehli-Bejt. Radi Allaha se prisjetite moje porodice!

Kako znamo, najčasniji ljudi su oni koji paze na Kur’an. Sunneta se iskreno pridržava onaj ko neizmjerno ljubi našega hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam. A ako se držiš njegovoga, alejhisselam, Sunneta onda se od tebe očekuje da paziš na hazreti Ehli-Bejt.

Čovjek koji se iskreno okrenuo uzvišenome Allahu, i koji neizmjerno voli hazreti Pejgambera, alejhisselam, može biti opisan svojstvima hazreti Ehli-Bejta, makar i ne bio izravno krvno vezan za hazreti Muhammeda, alejhisselam.

Jedan od načina jeste staranje o hazreti Ehli-Bejtu, pažnja prema njima, čuvanje od ružnih i glupavih misli o njima, i svojih a i od nekoga ko je nešto ružno o njima rekao. Valja paziti da se ne uvrijedi hazreti Pejgamber, alejhisselam; naravno, ko ga voli neće to uraditi.

Uzvišeni veli u Kur’anu:

O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene!

(el-Ahzāb, 32.)

 

Uzvišeni pohvaljuje Poslanikove, alejhisselam, supruge, naše majke, jer paze, kako se prenosi, djecu njegovoga hazreti Ehli-Bejta, hazreti Hasana, hazreti Husejina, i kasnije njihovu djecu. Hizmet prema Ehli-Bejtu omogućava im da ih Jedini dovodi u kontekst sa Ehli-Bejtom. Kako smo već nekoliko puta spomenuli, ono s čime je čovjek blizak s time se i opisuje.

Drugi način je povećati ibadet, pobožnost, pokoravanje uzvišenome Gospodaru. U hadisu koji bilježi hazreti Šejhul-Ekber, hazreti Muhammed, alejhisselam, kaže:

Svaki vjesnik ima svoju porodicu (Ālu) i svoje pomagače (‘udda), a moja porodica i moj pomagač je vjernik (mu‘min).

 

A jedno od Božijih lijepih Imena jeste “el-Mu’min” (Vjerni). Poznat nam je i primjer, kojega bilježe mnogi sakupljači Muhammedovih, alejhisselam, hadisa, čovjeka koji nije bio izravno krvno vezan za hazreti Pejgambera, alejhisselam, a lično naš hazreti Muhammed, alejhisselam, posvjedočio je da pripada njegovome hazreti Ehli-Bejtu:

Selman je od nas, od Ehli-Bejta.

 

Hazreti Selman Fārisī ne samo da nije bio Poslanikov, alejhisselam, krvni rod već nije bio ni Arap, bio je Perzijanac. A dostigao je tako visoku deredžu (položaj). Kako drugačije nego velikim pokoravanjem uzvišenome Allahu, neizmjernom ljubavlju prema Njegovome Poslaniku, alejhisselam, i brigom prema hazreti Ehli-Bejtu.

Kroz dvije stvari se taj hazreti Selmanov trud najviše ogleda. Prvo, kako veli hazreti šejhul-ekber Ibn Arebi et-Tā’ī, jeste hazreti Selmanovo priznavanje postojanja duhovno iznimno snažne osobe, uzvišenome Allahu veoma bliske, slušanje njegovih savjeta i pažnja, u svakome pogledu, prema njegovoj porodici. Naravno, riječ je o hazreti pejgamberu Muhammedu, alejhisselam.

Nakon preseljenja hazreti Pejgambera, alejhisselam, na ahiret, na Zemlji ostaju njegovi iskreni duhovni nasljednici (vārisi). To su, kako kaže hazreti Ibn Arebi, kutbovi (duhovni stožeri) toga mekāma (stupnja) koji mogu čovjeka, po Božijomu naređenju, “gurnuti” na stupanj pripadanja hazreti Ehli-Bejtu, alejhimusselam.

Pored toga, hazreti Selman se veoma trudio shvatiti duh vjere, razumjeti vjeru (fikhud-dīn), svoju dušu odgojiti na Kur’anu i Poslanikovome, alejhisselam, Sunnetu, i svoje srce očistiti kako bi se na njemu odrazile sve ljepote manifestiranja Božijih lijepih Imena. Hazreti pejgamber, Muhammed, alejhisselam, veli:

Kada bi se vjera (iman) nalazila na Vlašiću (es-Surejā) dosegao bi je čovjek iz Perzije.

 

Nakon toga, kako bilježi hazreti Šejhul-Ekber, hazreti Muhammed, alejhisselam, pokazao je na hazreti Selmana. Hazreti Selman shvatio je poruku, išaret, šta hazreti Pejgamber, alejhisselam, kruna svih stvorenja, želi reći.

Vlašić (Plejade) skupina je jednoga broja zvijezda. Među njima najveće su, najvidljivije, njih šest, a oni dobroga vida, poput, kako se također prenosi, hazreti Muhammeda, alejhisselam, vide i sedmu među njima.

Šest je i općih stupnjeva napredovanja čovjeka odgajanjem duše (terbijjetun-nefs) i čišćenjem srca (tasfijjetul-kalb), od one najniže (en-nefs el-emmāra) do najodgojenije (merdijja).

Ako Jedini tako propiše, a čovjek se dodatno potrudi, hazreti Pejgamber, alejhisselam, osobu može lično dovesti i na najviši od općih mekama – sedmi, rezerviran samo za njega. Duša te osobe naziva se “potpuna” ili “čista” (kāmila, sāfijja).

Tako se dostiže iman “na Vlašiću”.

Inšallah, sutra ćemo se još malo zadržati na hazreti Ehli-Bejtu, na jednoj osobi Ehli-Bejta koju ljudi veoma rijetko spominju a sâm hazreti Muhammed, alejhisselam, potvrdio je da ne zna šta bi bilo da ju Allah uzvišeni nije njemu, alejhisselam, poslao.

Ocjena: