19 Oct 2004

Ramazanska druženja 2004. (peti dan)

Objavio: znaci
Napomena: 
Priredio S.B.
Kategorija(e) tekstova: 

 Najdraži mjesec, mjesec ummeta, zajednice, Muhammedove, alejhisselam, polahko razvija svoja krila. Sve više i više obgrljuje duše žedne Allahove milosti, oprosta i spasa. Sve više i više duše se napajaju na izvorima ramazanskih blagoslova.

Do sada smo tretirali sjetni dio koji duša ćuti u mjesecu ramazanu. Nekima bi to moglo odveć teško pasti pa kazivanje o suzama, tugi i usamljenicima ostavljamo za neku drugu priliku, ako Bog da.

Hazreti pir Abdul Kadir Gejlani mnogo je govorio, tumačio, pisao, savjetovao i trudio se na Božijemu putu. Neka njegova predavanja vezana su i za mjesec ramazan pa ne bi bilo loše da se malo podsjetimo.

Riječ “ramazan” na arapskome jeziku sastavljena je iz pet slova: “r”, “m”, “d”, “elif” i “n”. Svako slovo ima svoju vrijednost, i svako slovo ima svoje stvarno ali i simbolično značenje.

Slovo “r”, slovo kojim počinje ta mubarek (blagoslovljena) riječ, također je i početno slovo riječi “ridā” što znači “zadovoljstvo”, “saglasnost”.

Kao da nam se početnim slovom riječi “ramazan” poručuje da je došla još veća i još bolja prilika za stjecanje Božije milosti i Božijega zadovoljstva.

Za Sebe, dragi Bog kaže:

A on je s vama, gdje god vi bili. I Allah dobro zna šta vi radite.

 

(Kur’an, Željezo, 4.)

 

Pogrešno je reći da je nastupom mjeseca ramazana data čovjeku prilika za dobivanje oprosta dragoga Gospodara i veće blizine. Mjesec ramazana samo je najbolja prilika za to jer je dragi Allah uvijek uz čovjeka, uvijek spreman prihvatiti čovjekovo pokajanje, ma kakav god grijeh osoba počinila.

Dragi Allah uvijek je tu, uvijek je spreman, uvijek ima vremena za nas, samo trebamo taj oprost zaiskati i, ako Bog da, dobit ćemo novu priliku za ulazak u Džennet (Raj).

Ono što je bitno, s pokajanjem (tevbom) i iskanjem oprosta (istigfar) treba što više požuriti jer ne znamo kada će nam doći edžel (smrtni čas) niti znamo do kada ćemo biti zdravi, pri pameti i svijesti pa da mognemo tevbu i istigfar činiti.

Poslanik, alejhisselam, jedan duži hadis (govor) o mjesecu ramazanu završava ovako:

Četiri svojstva, dva raduju Allaha a druga dva nikada vam nije dovoljno.

Dva svojstva kojima je Allah zadovoljan jeste izgovaranje šehadeta (očitovanje) “Lā ilāhe illallāh” (nema božanstva, samo Allah jeste) i traženje oprosta (istigfara, “estagrirullah”).

Dva svojstva kojih vam nikada nije dovoljno jeste stalno moljenje Allaha za Džennet (Raj), i stalno utjecanje uzvišenome Allahu od Džehennema (Pakla).

 

(hadis prenosi Selman, a bilježi Bejheki)

 

Dakle, mjesec ramazan idealna je prilika za često izgovaranje “Lā ilāhe illallāh” i često traženje oprosta, izgovaranjem “estagfirullāh” (od Allaha oprost iščem).

Drugo slovo riječi “ramazan” koje dolazi nakon početnoga slova jeste slovo “m”. S istim slovom počinje i riječ “mubāhāt” a što znači “pristranost”, “protekcija”.

Shodno dobro poznatome hadisu u kome se kaže da kada nastupi mjesec ramazan, šejtani (đavli) se okivaju, vrata paklena se zatvaraju a rajska širom otvaraju, tu “protekciju” jasno vidimo.

U Kur’anu Allah, džellešanuhu, između ostaloga kaže:

Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti –

Naći će da Allah prašta i da je milostiv.

 

(Kur’an, Žene, 110.)

 

Allah uzvišeni uvijek iskazuje Svoju milost, naše je samo da je prihvatimo jasno Mu iskazujući priznanje da smo grijeh počinili i iskreno mu i ponizno upućujući molbu za oprost. Tako se može reći da Božija “protekcija” za čovjeka uvijek postoji, i u mjesecu ramazanu i van njega. Samo, kako smo već vidjeli, u mjesecu ramazanu ta Božija “pristranost” prema čovjeku znatno je izraženija.

Ipak, i pored opće Allahove “pristranosti”, i među ljudima postoje osobe prema kojima je dragi Bog još “pristraniji”. To su griješnici.

Allah dragi će, shodno obećanju koje je dao, vjerne uzdići na još više džennetske deredže ali umjesto da, kako mi postupamo na ovome svijetu, griješnike koji su Mu i priznali svoj grijeh kazni istim načinom kako vjerne uzdiže, Gospodar im, naročito u mjesecu ramazanu, grijehe briše a same te grješnike na visoke stepene uzdiže. A samo zato što su dragome Bogu priznali svoje grijehe i iskreno Mu se pokajali.

Čovjek učini grijeh pa zamoli: “Gospodaru moj, oprosti mi grijeh!” Uzvišeni Allah odgovori: “Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava.”

Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: “Gospodaru moj, oprosti mi grijeh!”

Uzvišeni Allah odgovori: “Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava.”

Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: “Gospodaru moj, oprosti mi grijeh!”

Uzvišeni Allah odgovori: “Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čini šta hoćeš, već sam ti oprostio!”

 

(hadisi-kudsi, Allahov Govor ali koji nije dio Kur’ana, bilježi Muslim)

 

U našemu životu, nažalost, često se mogu čuti riječi “Ma pusti ga, on će u Džehennem”, ili “Najbolje ga je ubiti, taj ne zaslužuje milost”. To nije put islama, niti su to riječi učenoga i pobožnog muslimana. A kako jedan učen i iskren vjernik tako nešto i može reći kada je Uzvišeni poručio:

Jedan čovjek se zaklinjao: “Tako mi Allaha, Allah neće oprostiti tom i tom čovjeku!”, pa mu je Allah Uzvišeni odgovorio:

“Ko je taj što se Mojim imenom zaklinje da neće biti oprošteno? Njemu sam već oprostio, a tebi djela poništio!”

 

(hadisi-kudsi bilježi Muslim)

 

Naravno da na Drugome svijetu postoje nagrada za duše koje su se pokazale dobre i vjerne na Ovome svijetu, te kazna za duše koje su bile ohole, zle i zadovoljne grijehom na Ovome svijetu. Ali konačnu presudu daje samo dragi Allah, nikako čovjek.

Presudu o konkretnim pojedincima mogli su, pored Uzvišenoga, donijeti samo Božiji poslanici, alejhimusselam, ali tek ako bi im baš dragi Allah to objavio. Ni oni, kao ni hazreti Pejgamber, alejhisselam, nisu ništa radili po vlastitome nahođenju:

A on ne govori po svome hiru.

 

(Kur’an, sura Zvijezda, 3.)

 

Jednostavno, ako čovjek želi oprost od jedinoga Gospodara, i dobit će oprost. Samo treba zaiskati.

Ocjena: