4 Nov 2004

Ramazanska druženja 2004. (dvadeset i prvi dan)

Objavio: znaci
Napomena: 
Priredio: S.B.
Kategorija(e) tekstova: 

Kaže hazreti Mevlana, Dželaluddin Rumi:

Dar Belkise bio je četrdeset devâ, svaka davaše mlijeko od zlata.

 

Pa kada stigoše do pustinje Sulejmanove, vidješe da je sva prostra čistim zlatom.

 

Nastaviše putovati prođivši četrdeset nastambi na zlatnoj zemlji, dok im to zlato vid nije zamutilo.

 

Pa rekoše, i to nekoliko puta: “Da vratimo zlato u njegovu haznu (trezor). Kakva je ovo samo bruka, i djelo beskorisno.

 

Mahana je nositi zlato u kraj čija je zemlja zlato suho.”

 

Hej ti, koji razum Allahu kao dar nudiš, razum je tu manji od zemlje na putu.

 

Kada shvatiše propast njihova dara, stid ih poče vući natrag.

 

Potom rekoše: “Ako nam dar propadne ili bude uspješan, šta ćemo – mi smo robovi kojima je naređeno.

 

Ako imamo zadatak nositi zlato ili nositi zemlju, obaveza nam je dužnost ispuniti.” Shvati!

 

Ako im se naredi da se vrate i povrate dar – šta možemo nego pokoriti se naredbi?!

 

“Mesnevija” hazreti Mevlane veoma je poučno ali i djelo teško za shvatiti. Stoga je adet (običaj) uz čitanje “Mesnevije” čitati i komentar koji su napisali pobožni i iskreni ljubitelji hazreti Mevlane. Oni koji su dokučili tajnu “Mesnevije”. Jedan od njih je rahmetli Ibrahim Šeta Dusuki.

Kazivanje o daru koji Belkisa sprema hazreti Sulejman-pejgamberu kazivanje je o daru vladara iskrenome Božijemu robu, istinskome duhovnome učitelju (šejhu).

Ono što čovjek blizak dragome Bogu ima bolje je i trajnije. Hazreti Belkisa željela je svoga učitelja potkupiti ali prije nego li je njen dar prošao pustinju, shvatila je stvarnu vrijednost dara koji je poslala.

Često se okrenemo od Božije ljubavi, od nježnosti roditelja, sestara i braće. Nekako, kada razmišljamo čini nam se da se sve vrti oko nas. Uvijek smo mi ti koji procjenjuju, koji odlučuju. Ali ono što je kod ljudi koji vole, kod ljudi očito bliskih dragome Bogu, uvijek je vrednije od onoga što mislimo da mi imamo za njih.

Iskreni ljubav i briga prema nekome uvijek su bolji i vredniji od dara kojime nekoga darujemo “šablonski”, po nahođenju. Kako kaže Uzvišeni:

O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, -

Pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite.

 

(Kur’an, Trpeza, 54.)

 

Ljubav je Božije svojstvo, a od Božijega svojstva nema ništa vrednije, postojanije i bolje.

Sve što možemo shvatiti, u potpunosti razumijeti, samo je dio sveopće spoznaje. Pa ipak, iako to znamo, o uzvišenome Gospodaru procjenjujemo na osnovu našega djelimičnoga znanja. Želimo Njega u potpunosti pojmiti.

Ipak, zaduženi smo raditi shodno znanju kojega posjedujemo. Makar ono bilo i malo, neznatno, upravo je to ono čime nas Jedini duži, ono za šta ćemo na Drugome svijetu odgovorati. Stoga nema povratka, Jedini naređuje:

I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.

 

(Kur’an, Plijen, 46.)

 

Hazreti Mevlana dalje kaže:

Kada ih vidje Sulejman, alejhisselam, spopade ga smijeh. Reče im: “Kad’ to ja od vas poparu zatražih!?

 

Nisam vam rekao da mi dar pošaljete, već vam rekoh: ‘Dostojni budite plemenitoga dara!’

 

Preda mnom su fantastični darovi gajba (skrivenosti), čovjek se ni ne usuđuje tražiti ih.

 

Vi obožavate zvijezdu koja je napravila zlato, idite dalje i okrenite se Tvorcu te zvijezde!

 

Vi obožavate Sunce ovoga neba, a potcjenjujete Ruh (Duh) visoke vrijednosti!

 

Sunce je spravljeno naredbom Istinitoga, ludost je reći da je ono božanstvo.

 

A šta radite kada pomrčina zadesi Sunce vaše? Kako skidate to crnilo s njega?

 

Zar nisi u pomoć zvao Božije razmijevanje, vičući: ‘Otkloni crnilo (moj Allahu) a daj sjaj’?

 

I ako te neko ubiti želi usred noći, gdje je tad Sunce da ga pozoveš jadikovanjem, ili pomoć od njega da tražiš?

 

Većina stvari događa se noću, a u tome vremenu onaj koga ti obožavaš odsutan je.

 

Stoga se iskreno pokloni pred Allahom, da se očistiš od robovanja Zvijezdi, i da postaneš od onih kojima je dopušteno (tajne).

 

Pa kada postaneš od onih kojima je dopušteno, razgovarat ću s tobom, sve dok ne ugledaš Sunce usred noći.”

 

Hazreti Sulejman-pejgamber smije se i čudi daru koji mu Belkisa šalje. On nije zatražio od nje nikakav dar, već je samo tražio da bude dostojna dara koji je on njoj uputio. Dara koji je, ustvari, haber (vijest) od dragoga Boga.

Zar je i moguće da neko kome redovno stižu vijesti iz alemul-gajba (Svijeta skrivenoga), fantastična isijavanja (fejd) za koja niko čuo nije, zar je moguće da se takva osoba obraduje, da bude kupljena za neko ovozemaljsko bogatstvo?

Takvi su iskreni vjernici. Kao i svi ljudi, i oni su na iskušenjima, kroz gubitak zdravlja, života najmilijih i imetka. Ali su uvijek Bogu dragome zahvalni. Štagod da se desi, nakon izvjesnoga vremena, ponovno će Allahu iskazivati pokornost.

Tako je hazreti Pejgamber, alejhisselam, rekao:

Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija, a takvo stanje nije ni sa kim drugim nego samo sa vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost, zahvaljuje Allahu što mu donosi korist, a ako ga, opet, pogode kakvo zlo i šteta, strpi se i postojano drži, pa mu i to donosi nagradu kod Allaha.

 

(hadis bilježi Muslim)

 

Pa se zato ne treba klanjati Suncu koje je proizvelo zlato. Ne treba trčati za ugledom u društvu ili firmi kroz koje nam stiže ovozemna nafaka (opskrba). Valja nam trčati za Onim ko je stvorio Sunce, Onim koji daje da su društvo i uspjeh firme takvi kakvi jesu.

I Sunce i firma i društvo, služe nam da preživimo, pa zar im se zbog toga treba klanjati? Treba im zahvalan biti, nastojati i njima, ako to možemo, pomoći, zaštiti ih, prema njima biti odgovoran. Ali to ne znači da ih treba obožavati.

Pa kada dođe do pomračenja Sunca, kada društvo trune, kada propada firma, kada nas voljena osoba napusti, zar ne bježimo Božijemu okrilju u njemu spas tražeći? Molimo za makar tračak svjetla u našemu životu.

I ako legneš zaspati pa ti melek smrti, hazreti Azrail, dođe, mogu li te spasiti rodbina, prijatelji, bilo ko od stvorenja koga voliš?

Zato se valja dragome Bogu pokoriti. Taj čin će dovesti do toga da nam mnoge tajne, skrivene stvari, dostupne budu. Vidjet ćemo mnoge ljepote kakve ni ne slutimo da postoje, i na Ovome a pogotovu na Drugome svijetu.

Gledat ćemo i u mraku, u svemu ćemo vidjeti tračak Božije blizine, milosti i ljubavi. I u mraku vidjet ćemo Sunce, ali on pravo, sunce Božijega objavljivanja i Božije ljepote.

Ocjena: