18 Oct 2002

Ukratko o Noći oprosta (Lejlei-berat)

Objavio: znaci
Kategorija(e) tekstova: 

 Ako Bog da, u mjesecu oktobru, dana 20., 2001. godine, očekuje nas još jedna blagoslovljena noć. Riječ je o Noći oprosta, Lejlei berat.

Po običaju kojega preporuči hazreti Muhammed, alejhisselam, dan nakon ove noći provodi se u postu, a sama noć u povećanome iskazivanju slavljenja Boga dragoga - ibadetu.

Ibn Madždže bilježi Vjerovjesnikovu, alejhisselam, izreku: "Kada nastupi petnaesta noć šabana, bdijete u njoj, a dan koji slijedi postite."

Možemo naslutiti zašto je nužno povećanje ibadeta baš u ovo vrijeme. Nesumnjivo, cilja se na Božiju milost, koja se išće makar izložena djela i ne bila pozitivna ili dostatna. Stoga, čovjek kao čovjek, i pored svih predočenih namjernih propusta od Boga dragoga očekuje spas zbog posta i povećane pokornosti iskazane uoči i u samoj noći blagoslova.

"U petnaestoj noći šabana sva su djela izložena Gospodaru svjetova, zato ja najviše volim da mi djela budu izložena pred Njim dok postim."

Naravno, ovaj vid molbe, koju je zabilježio en-Nesai od Poslanika, alejhisselam, potrebuje ili preduvjet - redovno i revnosno obavljanje svih propisa Šerijata, ili, pak, davanje obećanja - od toga vremena Bogu bit će se pokoran prihvatanjem i slijeđenjem šerijatskih propisa.

Noć oprosta jeste i podsjetnik na sigurno dolazeću smrt. Stoga, ona je i vid duhovne pripreme za nju. "U petnaestoj noći šabana uzvišeni Allah naloži meleku smrti usmrćivanje svih onih bića koja u toj godini treba da umru."

Misli o smrti trebaju biti usmjeravane s dva elementa: spoznajom da se sigurno izbjeći ne može, budući je svakome živome biću smrt propisana: "Svaka duša smrt će okusiti..." (Kur'an, sura Imranova porodica, ajet 185.); te spoznajom neupitnosti hićenja ka Božijemu oprostu, jer sve što treba doći - blizu je: "I hitajte ka oprostu svoga Gospodara..." (Kur'an, sura Imranova porodica, ajet 133.)

O ova dva elementa slušamo u Poslanikovoj, alejhisselam, hutbi (govoru prilikom klanjanja džume namaza, petkom u džamiji), zabilježenoj u zbirci Ebu Davuda, a prenesenoj od Zuhrija:

"Sve što će doći blizu je. Ono što treba doći nije daleko. Allah neće ništa požuriti zato što to neko požuruje, niti će nešto usporiti zato što to neko usporava. Sve se odvija onako kako to Allah hoće, a ne onako kako to ljudi žele. Allah hoće jedno, a ljudi drugo, a biva onako kako to Allah hoće, makar se to ljudima i ne svidjelo.

Ono što Allah približi niko ne može udaljiti, a ono što On udalji niko ne može približiti. Ništa se ne događa bez Allahova dopuštenja."

Ocjena: