10 Aug 2006

Pitanja i odgovori (51): O kamati

Objavio: znaci
Na pitanje odgovara: 
Kenan Čemo

Interesuje me šerijatski propis o uzimanju kompjutera na „bezkamatne“, višemjesečne rate. Naime, možda vam je i poznato da neke firme, u ovom slučaju firma IT COMPUTERS, nude kompjutere na višemjesečne, beskamatne rate. Šta vi mislite o uzimanju komjutera pod ovakvim uslovima?

Odgovor: 

Prije svega halalite što ste nešto duže čekali na odgovor. Razlog su konsultacije s našim prijateljima ing. Mirzom Nikšićem i Velidom Hatićem koji izravno rade s računarima, te njihove daljnje konsultacije sa svojim kolegama. Po tome odgovor je više baziran na poznavanju stanja na informatičkom tržištu.

U kontaktu sa kolegom nekada zaposlenim u firmi koje se bavi trgovinom kompjuterske opreme, saznali smo da se u većini slučajeva ipak radi o kamatnom poslovanju. Naime, banka daje kredit s kamatnom stopom, s kojom trgovac formira konačnu cijenu proizvoda. Zatim se ta cijena podijeli na 12, 24 ili više jednakih dijelova (mjesečnih rata) u koje je najčešće već uračunata kamata, ali nije prikazana.

Međutim to nije uvijek slučaj. Zvali smo firmu koju navodiš u pitanju i gospođa angažovana na finansijskim poslovima detaljno nam je objasnila njihov posutpak:

Kredit do 18 mjeseci je, kako kaže, zaista bez kamate. Kupac popuni obrasce Raiffeisen banke, snosi troškove obrade kredita od 1,5 do 2%  od ukupnog iznosa, te plaća mjenicu od 5 KM. U ugovoru sa bankom stoji da je kamata 0%. Ukoliko se želi uzeti kredit na period od 24 mjeseca ili veći, postoji kamata čiju jednu polovinu snosi firma, a drugu kupac.

Treba uočiti da su cijene opreme koja se može uzeti na kredit u navedenoj firmi veće za 7% od istih ukoliko se plaća gotovinom, jer na gotovinu, kako kaže gospođa, ide popust.

Pojašnjenje ugovora čiji smo primjerak uzeli od navedene firme, zatražili smo od osobe koja je angažovana na bankovnom poslovanju u BiH. Zanimalo nas je zašto se u ugovoru konstantno spominje kamata. Rečeno nam je da se radi o tome da banke imaju „urneke“ ugovora koje ne mijenjaju, i tamo gdje je inače definisana kamata, u ovom slučaju je upisana 0. Tako da se time zanemaruje sve što se odnosi na kamatu dalje u ugovoru. Jedino se može primjenjivati zatezna kamata koja se plaća u slučaju da klijent zakasni sa uplatom rate, ali to je nešto drugo. Možda je samo problematično to što je ostavljena mogućnost da banka promijeni kamatnu stopu. I to je standardni dio ugovora o kreditu kojim se banka osigurava da ukoliko dođe do promjene uslova na tržištu, banka može povećati kamatnu stopu. Kako nam dalje objašnjava konsultant, postoji teoretska mogućnost da banka ovo uradi, ali s obzirom na to da je kredit već beskamatni, naš konsultant ne misli da će se tako nešto desiti.

Mislimo da bi se s tim ugovorom u kojem je eksplicitno navedeno da je kamata 0%, odgovornost skinula sa kupca, a prešla bi na kompjutersku firmu, odnosno banku koja izjavljuje da je kredit beskamatni.

Postoje i druge firme koje nude beskamatni kredit i zajedničko im je da su u tom slučaju komponente nešto skuplje, jer za pretpostaviti je da, ako nema kamate, mora postojati neka provizija ili sličan način zarade za banku.

Upitali smo kolegu zaposlenog u firmi DNC koja i sama daje beskamatne kredite na računarsku opremu i evo šta on kaže:

Vezano za prodaju računara na kredit kod nas, u tim slučajevima kupac plaća punu cijenu komponente i nema nikakvoga popusta (za razliku od popusta od 10% kojeg ima ako plaća gotovinom) tako da ta je ta cijena uistinu veća, jer mi smo obavezni banci platiti „proviziju“ za obradu kredita tako da kupac ne bi morao plaćati kamatu, zatim procente i slično. Bilo kako bilo, banka si ne dopušta rizik u bilo kojem smislu, pa su tako za osobe koje ne žele plaćati kamatu ponudili ovaj način po kojem banka opet zaradi približan ili čak isti iznos koji bi zaradili i u slučaju da se uzima s kamatama Međutim, ovo je po meni ipak bolje jer se kupcu ne zaračunavaju neki procenti, zatezne kamate i slično. Osim toga, to i jeste ta neka alternativa kada neko hoće nešto da kupuje na kredit a neće kamate, onda to banka kupi za njega i proda njemu po višoj cijeni na više jednakih rata.

Umjesto zaključka:

Potpuno shvatiti sistem kamatnog poslavanja danas u svijetu i suobraziti ga s šerijatskim normama je jedno izuzetno kompleksno pitanje, pogotovo za vjernike koji se žele čuvati kamate u svakom obliku. Ustvari, najveći problem je izgleda u šubhi, tj. sumnji da u nečemu ima kamate. Danas kad uđete u granap da kupite hljeb i mlijeko niste sigurni da li na neki način učestvujete u kamati. To sve, ustvari, nije doli rezultat prljavog novca, odnosno pretjerane ljubavi prema njemu.

U suštini, postoji mišljenje da svako (kako banka, tako i prodavac) posluju sa jednim ciljem a to je zarada kroz razliku u cijeni. Banka u procesu kreditiranja naplaćuje kamatu i vjeruje se da se niti jednoj banci ne isplati ulaziti u aranžmane u kojoj je kamata 0%, osim ako joj taj projekat nije u interesu zbog neke promocije ili sl.

Moj lični stav je da se treba kloniti poslovanja u kojem ima jasne i nedvosmislene kamate, kao npr. podizanja kredita od banke, a u drugim slučajevima, poput vaše namjere da kupite računar, uzimati onu opciju koja je najbezbolnija i u kojoj vi bar izravno ne učestvujete u kamati.