26 Jan 2007

Pitanja i odgovori (65): Neposlušnost djece

Objavio: znaci
Na pitanje odgovara: 
Kenan Čemo

Selam alejkum!

Molim Vas da mi date mišljenje po ovom pitanju. Današnjoj djeci se čini da mogu da žive sama. Ne žele nikakav savjet od roditelja. Blate roditelje i čestitu rodbinu. Treba li prihvatiti takvo ponašanje? Mnogi su mišljenja da je to njegovo dijete i da treba preko svega preći. Ja mislim da je to loš primjer ostaloj djeci. Hvala Bogu nijesu sva takva. Lijepo ih pozivaš i ako neće da se odazovu, šta da radiš? Govore da ako nije po njihovom željkovat ćes ih. Nijesi ih tako vaspitavao. Roditelji to ne zaslužuju od djece. Što je najtužnije, ne osjećaju nikakvu odgovornost. Unaprijed zahvalna!

Crna Gora

Odgovor: 

Ve alejkumusselam!

To o čemu govorite očita je pojava našeg društva, i nažalost, kako vrijeme odmiče, sve je izraženija. Izgleda da je to jedan globalni problem suvremenog društva, manje-više svugdje u svijetu. Te opće vrijednosti porodice, pa tako i odnosa djece prema roditeljima, koje ne bi trebale biti svojstvene samo muslimanima, sve se više gube a mi sve više postajemo nemoćniji ma koliko se trudili. Uzroci takvog pada posebno su pitanje, ali je, izgleda, još kompleksnije ponudi rješenja i „recepte“ izlaska iz tog problema, što je najvažnije, u svojoj vlastitoj porodici. Ono što je sigurno jeste da se te stvari uglavnom ne rješavaju preko noći. Naše je da budemo saburli i pružimo maksimum za poboljšanje situacije. Bitno je samo ništa ne činiti naglo i moliti dragog Allaha da uputi na pravi put kako našu djecu tako i nas same, a On, Jedini, upućuje koga On hoće. Često mislimo kako je nešto loše za nas a to je ustvari dobro, i obratno.

Veliki je problem što su današnja djeca non-stop izložena lažnim vrijednostima, stvarima koje su na prvi pogled lijepe i privlačne, a ustvari su vrlo štetne, na ulici, u školi, itd. Ma koliko se mi trudili da ih udaljimo od tih stvari, oni im nađu put. Ostaje jedino da ih na fin način savjetujemo, iako često te savjete oni omalovažavaju, da učimo za njih dovu, lagahno ih upućujemo na hajirli stvari, prema hajirli društvu, itd., ali sve na indirektan način kako bi oni sami to, ako Bog da, istinski prihvatili i prepoznali smisao svog života. Konkretno u vašem slučaju trebaju znati da je, kako kaže Alejhisselam, „Džennet pod majčinim nogama,“ ma koliko majka možda bila „staromodna“ i slično.

I ja sâm dio sam generacije koja je bila izložena tim lažnim vrijednostima, što će reći da prema svojim roditeljima ni ja nisam bio sasvim onakav kakav sam trebao biti. Sjećam se kako sam kao dijete gledao jedan film u kojem se babo vraća s nekog posla a sin ustaje na noge da ga poljubi u ruku. Tada to nisam u potpunosti shvatao, čak mi je bilo malo i smiješno, ali sam ipak u dubini duše osjetio da to ima smisla.

Na hajr, ako Bog da!

Halalite što je ovaj odgovor više konstatacija negoli rješenje problema!