13 Dec 2004

Pitanja i odgovori (25): o lingvistici Imena dragoga Boga, Jedinoga: Allah

Objavio: znaci

Jedna naša čitateljka iz Makedonije postavila je dva pitanja:

1)    Zašto se dragi Bog u Kur’anu uglavnom objavljuje preko prvog lica množine (Mi)?

2)    Zašto je Božije Ime Allah muškog roda?

Odgovor: 

1)    Na vaše prvo pitanje dat ću tri odgovora koja jedan drugog ne isključuju:

·        Češča upotreba zamjenice „Mi“ nego „Ja“ jeste znak iskazivanja počasti dragom Bogu. I među nama na ovome svijetu imamo primjer za to. Konkretno, vlastito oslovljavanje engleskih kraljica sve donedavno bilo je sa „mi“ a ne „ja“. Tako je engleska kraljica u svoje vlastito ime govorila „mi“ a ne „ja“.

·        S obzirom da je ogromna većina Kur’ana objavljena preko meleka (anđela) Džibrila (Gabrijela) poslaniku Muhammedu, neka je mir na njega, već taj odnos Bog – Džibril – Poslanik dopušta da se upotrijebi zamjenica „Mi“. Ono što je bitno, ajet (kur'anski stavak) u kojemu stoji to „Mi“, tretira nešto što je uradio melek Džibrili-Emin (Gabrijel) po Božijemu  naređenju.

·        Ovo posljednje tumačenje već zalazi u domen islamske teologije, napose ezoterizma. Samo ukratko ću se osvrnuti i na njega. Naime, prema učenju islama dragi Bog ima 99 Lijepih Imena kroz koja se On objavljuje u ovome svijetu. Svako Ime podrazumijeva poseban obzir Božijeg savršenstva. Tako kad se kaže „Mi“, uvjetno rečeno, može se misliti i na Božija Imena kao Njegove objaviteljske vidove u ovome svijetu.

2)    Prije svega, uzvišeni Allah je iznad svakog spola i spolnosti, tj. niti je muško niti žensko. U Kur'anu se, između ostaloga, kaže: O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jedne duše stvara, a od nje je i drugu njenu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. (4:1)

Arapski jezik ne poznaje srednji rod, već samo muški i ženski. Prema tome, muški rod Božijeg Imena Allah čisto je jezičke naravi.

Nadalje, u arapskom jeziku se za skupinu žena kaže „hunne“ („one“), a ako se među njima nalazi makar jedan muškarac kaže se „hum“ („oni“) a ne „hunne“ („one“), što će reći da je muški rod jezički (lingvistički) jači od ženskog.

Isto je i u bosanskome jeziku. Naprimjer, „One su sjedile na klupi. Kasnije im se pridružio Hasan. Nakon sahat vremena ja sam prolazila pokraj njih a oni su i dalje sjedili“.

Prema tome, stvar je samo u jeziku a ne u biti.

Komentari

Svaka vera ima svoja tumacenja i svaka se trudi da ispostuje Bozije a ipak u svim verama dolazi do krsenja osnovnih pravila bilo da je to biblija ili kuran.Svuda se propoveda ljubav a dosta je mrznje.To meni nije jasno...zasto se sve vere ne pridrzavaju svojih nacela.Bog nam je jedan jedini ma kako ga zvali,nebitno je,vazno je da postujemo njegovu volju,da se ne mrzimo i da pomazemo jedni drugima.Bicu mozda cinicna,izvinavam se...tecicu samo,ah utopija na zalost svih nas.

Na žalost, slažem se s vama, činjenica je da je malo dosljednosti u mnogo čemu, pa i u vjeri, bolje rečeno religioznoj pripadnosti. Preostaje da se trudimo, počev od samog sebe, pa nadalje, da budemo što je moguće više dosljedni, iskreni i istrajni u svim pozitivnim tokovima našeg života.