21 May 2005

Pitanja i odgovori (29): o sedždi u namazu i putovanju

Objavio: znaci
Na pitanje odgovara: 
Kenan Čemo

SELAM ALEJKUM.  

1.DA LI SE, PRILIKOM PADANJA NA SEDZDU, NA ZEMLJU PRVO SPUSTAJU RUKE?  

2.DA LI SE, DOK SMO NA SEDZDI, MOZE UCITI KURAN, NA PRIMJER KURANSKA DOVA?  

3.AKO ODSUSTVUJEM IZ MJESTA BORAVKA 15 DANA, DA LI SE TRETIRAM KAO PUTNIK?   NEKA VAS ALLAH DZ. S. NAGRADI.

Odgovor: 

Odgovori:  

1. Prema hanefijskoj pravnoj školi preporučljivije je da se prvo spuštaju koljena pa onda ruke.  

2. Načelno, na sedždi je dozvoljeno učiti kur’anske aejte koji su u formi dove, posebno ako je riječ o nafila (dobrovoljnim) namazima. Ipak je poželjnije držati se naše tradicije u kojoj prema hanefijskoj pravnoj školi na sedždi se uči SUBHANE RABBIJEL A’LA 3x, 5x, 7x, 9x ili maksimalno 11x.  

3. Da, sve dok vrijeme odsustva, tj. boravka na jednome mjestu van mjesta iz kojeg se pošlo, ne pređe 15 dana. Kad bi čovjek doputovao u neko mjesto s nijetom (nakanom) da u njemu ostane manje od 15 dana, ali mu se boravak oduži, no išekujući da napusti to mjesto svakog časa (npr. čekajući da mu se „sredi“ viza), takva osoba opet će se tretirati kao putnik makar boravak u tome mjestu prešao 15 dana.

Napomena:   S obzirom da je šerijatsko pravo jedna izuzetno široka oblast, pa i vrhunske kadije (šerijatske sudije) skoro da ne mogu bez literature na koju će se stalno navraćati, tako i mi, obični ljudi koji trudimo se držati se onih osnovnih stvari u našoj vjeri, uvijek uz sebe imamo neko manje, ali ipak obuhvatno, fikhsko djelo koje nam daje osnovne smjernice u svakodnevnom životu.   Iz polja ibadata to je Fikhul-ibadat od rahmetli Seida Serdarevića, koju posebno ističem jer je manjeg obima a ipak prilično iscrpna. Za one koji žele znati i više, najedakvatnija knjiga po pitanjima šerijatskog prava na našem jeziku jeste Hanefijski fikh čijih prvih nekoliko tomova je već izašlo iz štampe. Svaki musliman kojem su ovi južnoslavenski jezici maternji, a kojem njegove finansijske mogućnosti to dozvoljavaju, trebao bi imati bar onu prvu knjigu. I sam se na nju često „navratim“, tim više što se usput i još nešto novo nauči, ili podsjeti. Druga stvar koju bih istakao jeste da mi često, pošavši od sebe, izgubimo osjećaj za prioritete. Počenemo se baviti nekim sporednim, manje važnim, pitanjima, a krupne stvari nam izmiču. Navest ću, primjerice, opterećenost pojedinih ljudi formom abdesta, koja je bez sumnje vrlo važna, ali koja se često prenaglašava. Tako imamo ljude koji se izuzetno dugo abdeste, koji pokušavaju „otkloniti svaku šubhu“ da neki dio tijela nije ostao suh, pa još kad uzmu abdest pomisle da neki dio tijela nisu dovoljno oprali, pa se još i vrate da sve to utvrde, i tako im uzimanje abdesta često potraje 15 minuta ili više. Toga među nama ima. A konkretno na to upozorio je i hazreti Pejgamber, a.s., koji je čak rekao da postoji i šejtan koji je zadužen samo za to da čovjeku ubacuje sumnje dok se on abdesti. Tih primjera je mnogo. Ovo sve naglašavam i zbog toga što danas čovjek dobiva različite informacije s različitih mjesta, pa se u svemu tome lahko izgubi. Danas skoro svako voli vaziti i prezentirati „pravu istinu“. Upravo zbog toga vrlo je važno naučiti temelje svoje vjere, one osnovne stvari koje se tiču našeg svakodnevnog života. Zbog toga, te zbog „mora“ različite literature koja tretira ta osnovna pitanja, naglašavam gore spomenute dvije knjige, tim više što je njihov sadržaj najviše primjeren našemu čovjeku na ovim prostorima.

Da nas dragi Allah sviju uputi na pravi put!