waqt (vakt)

tesavvuf: vrijeme, ili tren (u jednome izvanvremenskome smislu); "u kojemu čovjek postaje neovisan o prošlosti i budućnosti" (Hujwiri, str. 367.); "sadašnjost, sredina između prošlosti i budućnosti" (Suhrawardi, str. 48.); smiraj svih duhovnih stanjâ. Pojmovi waqt i hāl (v. hāl) nekada se upotrebljavaju naizmjenično uslijed bliske veze među njima. "Ĥāl potječe od vremena (waqt) i krasi ga, kao što duh krasi tijelo. Waqt je u potrebi za ĥāl-om, budući ga ĥāl krasi i održava." (Hujwiri, str. 369.) Budući je narav stanjâ (aĥwāl) promjenljiva, waqt je u ovome djelu nazvan kameleonom. (N. Pourjavady)