10 Oct 2002

Islamski feminizam: šta taj pojam predstavlja?

Objavio: znaci
Napomena: 
Autor: Margot Badran; Prijevod: Samir Beglerović

 

1. Uvod

Šta taj pojam predstavlja? Šta je iza toga pojma? Šta je islamski feminizam? Dozvolite mi ponuditi konciznu definiciju: to je feministički diskurs i prakticiranje artikulirano islamskom paradigmom. Islamski feminizam, koji vlastito razumijevanje i utemeljenje derivira iz Kur'ana, zahtijeva prava i pravdu za žene, i za muškarce, u sveukupnosti njihove egzistencije. Islamski feminizam je mnogo napadan ali istodobno i veoma prihvaćen. Mnoštvo krivoga tumačenja, pogrešnih interpretacija i kvarnosti vezano je za islamski feminizam. Ovaj novi feminizam istovremeno pokrenuo je i nade i strahove. Razmotrit ćemo ko ga je proizveo, gdje, zašto i s kakvim ciljem.

2. Feminizam

Kao što primjetismo, koncept i termini imaju svoju historiju; također, događanja oko koncepata i termina imaju svoju historiju. Termin "feminizam" osmišljen je u Francuskoj, osamdesetih godina XVIII stoljeća, od strane Hubertine Auclert, koja ga poče koristiti u svome žurnalu La Citoyenne, kako bi kritizirala predominantnost (i dominaciju) muškaraca, te kako bi zahtijevala prava ženā i njihovu emancipaciju koju obeća Francuska revolucija. Historičar feminizma, Karen Offen, pokazala je da od vremena svoga prvoga pojavljivanja, terminu bijahu propisana mnoga značenja i definicije; korišten je u različite svrhe i inspirirao je mnoge pokrete.

Do prve decenije XX stoljeća, termin "feminizam" pojavio se u engleskome jeziku, prvo u Britaniji, a zatim u desetim godinama XIX stoljeća u SAD-u; do ranih dvadesetih godina XX stoljeća, korišten je u Egiptu, u svome francuskome obliku ali i u arapskome jeziku kao nisa'iyya. Da, termin je nastao na Zapadu, konkretno u Francuskoj. Ne, feminizam nije zapadni. Američki feminizam nije francuski (što bi jasno potvrdili i Amerikanci i Francuzi). Egipatski feminizam nije francuski, niti je zapadni. On je egipatski, što svjedoče njegovi osnivači i što historija jasno naglašava.

Feminizmi su nastali na naročitim mjestima i izraženi su lokalnim terminima. Tvorci i promicatelji historije žena, koja se izdvojila kao novo polje u šezdesetim godinama XX stoljeća a koja je naročito procvjetala za vrijeme sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljeća, potvrđuju mnoštvo feminizama koji se pojaviše na različitim mjestima.

Knjiga Feminisms and Nationalism, Kumari Jayawardena, učenjaka iz Šri Lanke, objavljena 1986. godine, a koja je označila svojevrsno "probijanje leda", dokumentirala je feminističke pokrete koji se pojaviše u različitim zemljama Azije i Srednjega Istoka i koji bijahu locirani zajedno s lokalnim nacionalnim oslobodilačkim i religijsko-reformističkim pokretima, uključujući i islamske reformističke pokrete. Kao što znamo, Egipat je začetnik iskazivanja feminističkih ideja i organiziranja kolektivnoga feminističkoga aktivizma.

Ipak, usprkos mnogobrojnoj literaturi na mnogobrojnim jezicima koja dokumentira ovaj globalno rasprostranjeni feminizam, mišljenje da je feminizam zapadnjački još uvijek je rašireno kod nepoznavalaca historije, ili, pak, kod onih koji ga svjesno koriste na pogrešan način. Još uvijek neki govore o "zapadnome feminizmu", jednim esencijalističkim, monolitnim i statičnim terminima, ocrtavajaći određeno okcidentalističko usmjerenje, ili, možda, politički projekt koji smjera oprečnosti naravi feminizma.

Kako bilo, feminizam je biljka koja raste isključivo na vlastitoj zemlji (što nipošto ne znači da je svaka ideja ili pokret bilo gdje hermetički izolirana).

3. Islamski feminizam

 Termin "islamski feminizam", očitovan je devedesetih godina XX stoljeća, na raznolikim svjetskim područjima. Upravo iz spisa muslimana saznala sam za taj termin. Iranske naučnice Asfaneh Najmabadeh i Ziba Mir-Hosseini objasnili su nastanak i upotrebu termina islamski feminizam, u Iranu, na osnovu tekstova žena objavljenih u teheranskome žurnalu za žene Zanan, koga je osnovala Shahla Sherkat, 1992. godine.

Naučnica iz Saudijske Arabije, Mai Yamani, upotrijebila je taj pojam u svojoj knjizi objavljenoj 1996. godine - Feminism and Islam. Turske naučnice Yesim Arat i Feride Acar u svojim tekstovima, te Nilufer Gole u svojoj knjizi - The Forbidden Modern (objavljenoj na turskome jeziku 1991., te na engleskome jeziku 1996. godine), upotrebljavale su termin islamski feminizam kroz svoja pisanja u devedesetim godinama XX stoljeća, kako bi opisali novu feminističku paradigmu čije širenje otkriše u Turskoj.

Južnoafrička aktivistkinja Shamima Shaikh, upotrebljavala je termin islamski feminizam u svojim govorima i tekstovima, devedesetih godina XX stoljeća, a također i njeni sestra i brat, također aktivisti. Već sredinom devedesetih godina XX stoljeća, bila je raširena upotreba termina islamski feminizam, kao pojma kojega osmisliše i koristiše muslimani svekolike umme.

Bitno je razlučiti islamski feminizam kao eksplicitno određen projekt, kao analitični projekt, od islamskoga femnizma kao termina identiteta. Neke muslimanke, kao što vidjesmo, opisale su svoj projekt artikuliranja i podržavanja kur'anski zacrtane jednakosti spolova i socijalne pravde, kao islamski feminizam.

Drugi ne nazivaju to islamskim feminizmom, već ga opisuju kao islamski projekt ponovnoga čitanja Kur'ana, čitanjā religijskih tekstova koji govore o ženama, odnosno kao "aktivističku naobrazbu" (scholarship-activism), kako je to učinjeno 2001. godine u knjizi - Windows of Faith, koju je objavila Gisela Webb.

U inicijatore i promicatelje, odnosno korisnike, islamskog feminističkog diskursa spadaju i oni koji mogu ili ne mogu prihvatiti karakteristike islamskoga feminizma ili identiteta. Također, tu spadaju i takozvani muslimanski sekularisti (čije je bīvanje muslimanom u javnosti manje očito), te nemuslimani. Mnogi muslimani upotrebljavaju pridjeve "religiozan" i "sekularan" kako bi okarakterizirali sebe ili jedni druge; drugi muslimani ne prihvataju ove termine. Bitno je historizirati i konceptualizirati upotrebu ovih termina, budući oni uistinu podrazumijevaju različite stvari na različitim mjestima i u različitim vremenima. Također, nužno je naglasiti da termini "religiozan" i "sekularan" nisu hermentički zatvoreni termini; postoje, i uvijek bijahu, veze između ta dva pojma.

Neke osobe, povezane s odmišljavanjem i prakticiranjem islamskoga feminizma, brane islamski feministički identitet od samoga početka. To uključuje suradnike iranskoga žurnala Zanan, južnoafričke egzegete i aktiviste, kao i žene pripadnice pokreta Sisters in Islam, u Maleziji.

Drugi, a tu spadaju mnogi ključni tvorci islamskoga feminističkoga diskursa ili nove interpretacije Kur'ana s obzirom na spol, oni se, dakle, protive identificiranju sebe s islamskim feministima. Ipak, neki promijeniše mišljenje nedavno. U prošlosti, Amina Wadud, afričko-američka muslimanka, teologkinja, i autor knjige objavljene 1991. godine - Qur'an and Woman, snažno se protivila oslovljavanju sebe kao islamske feministkinje. Sada joj to i nije tako bitno; ono što joj je važno jeste da ljudi razumiju njen rad. Ali, Wadud se veoma naljuti kada je nazovu zapadnom feministkinjom.

U predgovoru izdanju svoje knjige, objavljenome 1999. godine od strane Oxford University Press-a, ocijenila je uvredljivim pežorativno korištenje oba termina - i "zapadni" i "feministički". Ova odana muslimanka pita: "Pa, šta je loše u tome biti zapadnjački?" (Ne zaboravimo da je velik i narastajući broj zapadnjačkih muslimana ili muslimana Zapada, kojima pripada i sama Wadud.) O diskreditiranju feminizma oštro uzvraća: "Nijedan obzir definicije feminizma nije motren kao radikalni pojam da su žene ljudska bića."

Američka teologkinja pakistanskoga porijekla Riffat Hassan također je prihvatila oslovljavanje islamskom feministkinjom, najviše želeći, poput Wadud, da njen rad bude shvaćen.

4. Globalni fenomen

 Islamski feminizam je globalni fenomen. Nije produkt niti Istoka niti Zapada. Štaviše, transcendira i Istok i Zapad. Kao što je već nagoviješteno, islamski feminizam osmišljen je na različitim stranama svijeta, od strane žena tih zemalja, bilo da je riječ o zemljama s većinskom muslimanskom populacijom, ili s davno ustanovljenim manjim zajednicama.

Islamski feminizam se također širi diljem muslimanske dijaspore i zajednicā konvertita na Zapadu. Islamski feminizam kruži s pojačavajućom frekvencijom i cyberspaceom, navedimo samo jednu stranicu -www.maryams.com.

          Općenito, engleski jezik najupotrebljavaniji je jezik izražavanja i kruženja islamskoga feminističkoga diskursa. Istodobno, taj diskurs izražen je i mnogim lokalnim jezicima. Radi interpretiranja Kur'ana i temeljnoga čitanja drugih islamskih religijskih tekstova, arapski jezik je esencijalan. Ipak, budući je engleski uobičajen jezik islamskoga feminizma, i terminologija toga jezika također je u upotrebi.

Širenjem islamske feminističke egzegeze, mnoge riječi pozajmljene od arapskoga jezika ulaze u engleski jezik, poput riječi "idžtihad", koja je skoro u svakodnevnoj upotrebi.

          Islamski feminizam transcendira i ništi stare binomizme koji su sagrađeni. To uključuje i polarnosti između "religijski" i "sekularni", te između "Istočni" i "Zapadni". Ovo naglašavam stoga jer ne baš rijetko ima onih koji islamski feminizam, ili prepoznavanja islamskoga feminističkog diskursa, vide kao uspostavljenje ili ponovno podizanje polarizma.

U mojim javnim predavanjima i tekstovima, tvrdila sam da islamski feministički diskurs radi upravo suprotno; zatvara rupe i demonstrira zajednička nastojanja i ciljeve, počevši s osnovnom afirmacijom jednakosti spolova i socijalne pravde. Sugestije ili tvrdnje o navodnom "sukobu" između "sekularnih feminista" i "religijskih feminista" ili su produkt nedostatka spoznaje historije, ili su, a što je čest slučaj, rezultat politički motiviranoga pokušaja sprečavanja izgradnje solidarnosti među ženama.

          Pionirski sekularni feminizam u Egiptu ili u drugim arapskim zemljama, uvijek je ostavljao mjesta i za religiju. Temeljni egipatski feministički diskurs, simultano je usidren u diskurs islamske reforme i sekularnoga nacionalizma.

Sekularni feminizam (često oslovljavan samo kao feminizam) spojio je islamske argumente pri zahtijevanju prava žena na educiranje, rad i politička prava, uz sekularno zahtijevanje nacionalnih i humanističkih (poslije humanih) prava, sa demokratskim argumentima. Kada feministkinje zahtijevaju promjene statusa muslimana u pravilniku, one očito iznose islamske argumente.

          Islamski feminizam promiče prava žena, jednakost spolova i socijalnu pravdu, koristeći islamski diskurs kao svoj najvažniji diskurs, mada ne nužno i jedini. Islamski feministički diskurs u Iranu zasniva se na sekularnome diskursu i metodologiji, kako bi osnažio i proširio svoje zahtjeve.

Wadud u svome feministički orijentiranome tumačenju Kur'ana, kombinira klasičnu islamsku metodologiju sa novim društveno-naučnim instrumentarijem i sekularnim diskursom prava i pravde, istovremeno zadržavajući islamsku misao kao centralno ishodište.

          Za mnoge godine moga predavanja i pisanja, diskutirala sam o tome kako sekularni muslimanski feministički diskurs uvijek uključuje religijski diskurs, a odnedavno, motreći nastanak novoga islamskoga feminizma, naglašava i povezanost religijskoga i sekularnoga feminizma. Ovo sam naglasila u svome nedavno napisanome članku - Locating Feminism: The Collapse of Secular and Religious Discourses in the Mashriq, objavljenome u specijalnome 50. broju žurnala Agenda, kojega publicira African Gender Institute. To rade i Asfaneh Najmabadeh i Ziba Mir-Hosseini, u svojim publikacijama, kao i Miriam Cooke u svojoj novoj knjizi - Women Claim Islam: Creating Islamic Feminism through Literature, te mnogi drugi.

          Neki od specifičnih ciljeva identični su onima koje ranije artikuliraše sekularne feministkinje, poput promjene statusa muslimana u različitim zakonicima. Drugi raniji feministički zahtjevi već su odavno realizirani u mnogim mjestima. Kada sekularne i islamske feministkinje pokušavaju raditi zajedno porad zajedničkih ciljeva, često bivaju spriječene ili razdvojene od strane konkurentskih političkih snaga, kao što se to desilo u Jemenu, nakon uspješnoga koalicionoga rada širokoga spektra ženā koje nastojaše onemogućiti ozakonjenje regresivnoga zakona o ličnome statusu, 1997. godine. 
 

5. Konstitutiranje diskursa

 Kako je konstituiran islamski feministički diskurs? Ovo pitanje uključuje i ono što neki muslimani nazivaju islamska feministička teologija (naprimjer, mlada istraživačica iz Libana, Hosni Abboud, koja se bavi pitanjem Merjeme u Kur'anu, jedine žene spomenute imenom u Svetoj Knjizi).

Osnovni argument islamskoga feminizma jeste da Kur'an afirmira princip jednakosti svih živih bićā, ali da je jednako tretiranje ženā i muškaraca (i drugih kategorija ljudi) u praksi ometano ili potkopavano patrijarhalnim idejama (ideologijom) i življenjem. Islamska jurisprudencija, fikh, konsolidirana u svojoj klasičnoj formi u IX stoljeću, bijaše upotpunosti prožeta patrijarhalnim razmišljanjem i ponašanjem.

Upravo ova patrijarhalno modulirana jurisprudencija oblikovala je raznolike privremene formulacije Šerijata. Hadis, preneseni, ali ne uvijek i autentični, izrijek i radnja poslanika Muhammeda, također je često upotrebljavana u osnaživanju patrijarhalnih ideja i života. Ponekada su hadisi, kao što je rečeno, upitne autentičnosti, a nekada se upotrebljavaju i izvan konteksta. Stoga je prioritet islamskoga feminizma krenuti ravno ka islamskome osnovnome i centralnome svetome Tekstu, Kur'anu, nastojeći ojačati njegove poruke jednakosti. Neke žene fokusirane su isključivo na Kur'an (Amina Wadud, Rifaat Hassan, Fatima Naseef iz Saudijske Arabije); druge primjenjuju svoja "ponovna čitanja" Kur'ana na različite formulacije Šerijata (poput Libanonke Aziza Al-Hibri, i Pakistanke Shaheen Sardar Ali); druge se, opet, orijentiraju na iznovno razumijevanje hadisa (Marokanka Fatima Mernissi, Turkinja Hidayet Tuksal).

          Osnovne metodologije ovih islamskih feministkinja jesu klasične islamske metodologije idžtihada (neovisno istraživanja religijskih Izvora), i tefsira (tumačenja Kur'ana). Zajedno s ovima, koriste se i metode i instrumentarij lingvistike, historije, literarnoga kriticizma, sociologije, antropologije i tako dalje.

         U pristupu Kur'anu, žene pridružuju čitanju vlastita iskustva i pitanja. Ističu da je klasično, a naročito postklasično, tumačenje bazirano na iskustvu muškarca, postavljanju muškarca u centralni položaj i svekolikome utjecaju patrijarhalnih društava u kojima žive. 
 

6. Feministička hermeneutika

 Naglašavanje spola, ili kako bi se moglo nazvati feministička hermeneutika uči (Kur'an) tragajuči za potvrdama u Kur'anu o jednakosti spolova, što je zanemareno od strane muškaraca tumača koji napisaše korpus tefsirā promovirajući doktrinu o muškoj superiornosti koja je reflektirala mentalni sklop dominirajućih patrijarhalnih kultura.

          Postoji veliki broj ajeta u Kur'anu koji naglašavaju jednakost muškarca i žene. Jedni od njih nalaze se u suri Sobe: "O ljudi! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod Allaha najplemenitiji onaj koji se Njega najviše boji! Allah sve zna i obaviješten je."

Esencijalno i ontološki, sva ljudska bića su jednaka, međusobno se razlikuju na osnovu zakonitoga prakticiranja i implementiranja osnovnih kur'anskih principa pravde. Stoga, ne postoji kontradikcija između "biti feministkinja" i "biti musliman", percipiramo li femenizam kao svjesnost o nasilju nad ženom zbog spolne pripadnosti, odbacivanje takvih ograničenja kojima je žena podvrgnuta, i napor ka konstruiranju i implementiranju pravičnijega sistema odnosa među spolovima.

          Feministička hermeneutika razlikuje univerzalne ili izvanvremenske osnovne principe i partikularne ili kontingentne, odnosno efemerne principe. Vezano za posljednje, neke radnje bijahu dopuštene na jedan ograničen i kontroliran način, kao metod suzbijanja prevladavajućega ponašanja u društvu u kojem je spuštena Objava a istodobno ohrabrivanja vjernika njihovim usmjeravanjem na put ka potpunijoj pravdi i jednakosti u međuljudskim odnosima. Feministička hermeneutika ima tri pristupa:

1)     reviziranje ajeta Kur'ana kako bi se korigirale lažne priče koje kruže, kao što je razumijevanje stvaranja i događaja u Raju koji podipuru zagovore o superiornosti muškarca;

2)     citiranje ajeta koji sasvim jasno naglašavaju jednakost žene i muškarca;

3)     razlaganje ajeta koji govore o razlici između muškarca i žene a koji su obično interpretirani na način promicanje dominacije muškarca.

Kao jedan primjer nove interpretacije Kur'ana, možemo pogledati IV suru, 34. ajet. Premda esencijalno jednaki, ljudska bića stvorena su biloški različita, kako bi se vrsta održala. Samo u naročitim kontekstima i uvjetima muškarci i žene imaju različite uloge i funkcije.

Žena može roditi i dojiti, te, stoga, u tome naročitom uvjetu, suprug je zadužen, po Kur'anu, obezbijediti materijalnu potporu, kao što je naglašeno u IV suri, ajet 34.: "Muškarci su zaštitinici (qawwamun) žena, jer Allah je jedne iznad drugih odlikovao (bima faddala), i zato jer muškarci troše svoje imetke!"Wadud-Muhsin, Hassan, Al-Hibri, Naseef i drugi, pokazuju da riječ qawwamun znači "skrbiti se o", te da je taj pojam upotrebljen kao norma kako bi se muškarcu ukazalo na obavezu staranja o ženi za vrijeme trudnoće i podizanja djeteta.  Istodobno, to ne znači nužno da se žena ne može sama o sebi starati za to vrijeme.

Pojam qawwamun nije bezuvjetna potvrda muškarčevoga autoriteta i superiornosti nad ženom u svim vremenima, kako su to tvrdili klasični muški interpretatori. Ženske egzegete, stoga, pokazuju kako su klasični tumači-muškarci preinačili specifično i kontigentno u univerzalno.

Ne želim ući u egzegetsku bitku, sada, ovdje, već samo ukazati na islamske feminističke pravce. Što se tiče argumenta da muškarci imaju vlast nad ženama, razlažući konkretan ajet, kao što je ovaj prethodno citirani, egzegete također skreću pažnju na drugi ajet koji naglašava zajedničku odgovornost, a to je 71. ajet IX sure Kur'ana koji kaže: "A vjernici i vjernice zaštitnici su jedni drugima."

7. Ka kakvome završetku?

 Islamski feminizam služi ljudima u njihovim življenju, a također može biti i snaga za poboljšanje kvaliteta države i društva. Druga generacija muslimanki zajednicā Zapadne dijaspore te muslimanskih manjinskih zajednica, često su "uhvaćene" između prakse i normi autentičnih zavičajnih kultura roditelja koji emigriraše iz država Srednjega Istoka ili Južne Azije, i života u svojim novim zemljama.

Islamski feminizam pomaže tim ženama razdvojiti patrijarharnost od religije; pruža im islamske načine razumijevanja ravnopravnosti spolova, mogućnosti društva i njihovoga vlastitoga potencijala.

          S druge strane, islamski feministički diskurs jednako je važan u zemljama gdje su muslimani većinska populacija. On konstituira različite stavove ljudi i njihovo razumijevanje i vezanost za vlastitu religiju i kulturu, naglašavajući snažnu i islamsku artikulaciju ravnopravnosti spolova.

          Iznova propitivajući Kur'an i hadis, islamske feministkinje polučuju jake argumente da islam ne dopušta obijesno činjenje nasilja nad ženama, promovirajući ideju da je nasilje nad ženama - antiislamsko. Ovo sâmo neće zaustaviti nasilje, ali je jedno od mnogih oružja protiv njega.

Malezijska grupa Sisters in Islam, jedna je od mnogih koja napisa pamflet protiv nasilja nad ženama počinjenoga u ime islama i koja taj spis distribuira širom svijeta. Južnoafrička naučnica Saadiya Shaikh također je završila studiju o ovoj temi, i trenutno razmatra poimanje seksualnosti u islamskim religijskim tekstovima.

          Islamski feminizam, u cjelini, radikalniji je nego što to bijaše muslimanski sekularni feminizam. Islamski feminizam insistira na punoj ravnopravnosti muškarca i žene kako u javnome tako i u privatnome domenu (sekularne feministkinje, historijski gledano, prihvatili su ideju ravnopravnosti u javnome životu, dočim su u privatnoj sferi prihvatili ideju komplementarnosti).

Islamski feminizam tvrdi da žena može biti šef države, predvoditi namaz, biti sudija i muftija. U nekim zemljama sa većinskom muslimanskom populacijom, muslimanke rade kao sudije, neke kao predsjednice Vlade, a jedna je i šef države. Islamski feminizam nastoji koristiti nam svima, muslimanima oba spola, kao i nemuslimanima koji žive zajedno s muslimanima.

          Čini se da je bitno fokusirati se na sadržaj islamskog feminizma i na njegove ciljeve, a ne zaglibiti u rasprave oko toga ko ima pravo misliti/analizirati i govoriti. Ne budimo previše kruti niti polažimo isključivo pravo na islamsku jednakost spolova, na islamski feminizam. Kako ja vidim, islamski feminizam je za sve.

          Islamski feminizam je feministički diskurs artikuliran islamskom paradigmom, ponašanjem i aktivizmom, inspiriran njime i ozakonjen u ime islama. Neki muslimani govoreći o islamskome feminizmu bili su među tvorcima novoga diskursa, ili aktivisti njime inspirirani.

Drugi muslimani, poput učenjaka, pisaca, novinara i intelektualaca, komentirajući islamski feminizam, uđoše u debate i o njemu pisaše, no stojeći izvan manifestiranoga okvira islamskih feministkinja. Marokanski sociolog i spisateljica Fatima Mernissi, poznat je primjer i, štaviše, jedna od osoba koje prve artikuliraše islamski feminizam, no ne govoreći istodobno o islamskome feminističkom identitetu.

          Crpljeno iz historije, te iz suvremenih promatranja Egipta, s njegovim pionirskim feminističkim pokretom, željela bih ponovo naglasiti da feminizam muslimanki jeste feminizam islama, tj. artikulirao se u islamskim okvirima - ali ne samo tim okvirima, budući je feminizam također artikuliran nacionalizmom, humanističkim/humanim pravima i demokratskim raspravama.

          Razlika između (sekularnoga) feminističkoga diskursa i islamskoga feminističkoga diskursa jeste u tome što je posljednji feminizam izražen isključivo islamskom paradigmom (ali je čak i ovo komplicirano). Ne želim sugerirati (ili oformiti) binomizam na osnovu sekularnoga feminističkoga i islamskoga feminističkoga diskursa, već ukazati na pokrenute nesuvisle kategorije. Postoje vezni elementi i sekularnoga i religijskoga u oba diskursa. 

Ocjena: