18 Sep 2007

O sirama Božijega poslanika Muhammeda, alejhisselam, objavljenim na našem jeziku, kroz prikaz knjige Sejjida Huseina Nasra: „Muhammed – Čovjek Božiji“

Objavio: znaci
Napomena: 
Autor: Dr. Zuhdija Hasanović
Kategorija(e) tekstova: 

 بسم الله الرحمن الرحيم

الحمد لله رب العالمين و الصلاة و السلام  على سيدنا و نبينا محمد و على آله و صحبه أجمعين

 

PROMOCIJA DJELA

MUHAMMED – ČOVJEK BOŽIJI Sejjida Huseina Nasra

 

Dragi gosti, dame i gospodo, braćo i sestre

Es-Selamu alejkum!

Zadovoljstvo mi je da sam večeras u prilici da uz ostale cijenjene profesore putem ove promocije i sam kažem nešto o djelu Sejjida Huseina Nasra MUHAMMED – ČOVJEK BOŽIJI. Da vam pokušam predočiti razloge zbog kojih bi svaki čovjek trebao naći vremena i iščitati ovu knjigu. Posebno mislim na one koji žive na Zapadu i prate medije i literaturu u kojima se često govori o islamu i Muhammedu, a.s., na tendenciozan način. Čak i kada se o islamu i Muhammedu, a.s., govori dobronamjerno govori se iz sasvim druge perspektive, taj govor je izraz drukčijeg svjetonazora, poimanja i rezonovanja zbog čega ta slika biva vrlo često neautentična,  iskrivljena, pa i nakaradna. Zbog toga treba čitati ovu knjigu.

Prvenstveno bih želio ukazati na osobenosti ovoga djela u odnosu na mnoga druga koja su napisana o životu i djelu posljednjeg Božijeg Poslanika, s.a.v.s., tzv. djela o siri (životopisu) Muhammeda, a.s.

DJELA O ŽIVOTU I DJELU BOŽIJEG POSLANIKA, S.A.V.S.

Arapski pojam sira mn. sijer  potječe od glagola sare – jesiru  koji u osnovi znači putovati, biti na putu. Sira neke osobe označava njezin put kroz život. To je kazivanje o rođenju, odrastanju, životnim prilikama i neprilikama, životnim izazovima i okončanju ovozemnog života jedne osobe. U siri se govori o ponašanju i osobenostima konkretne osobe.  Iako i danas ima šire značenje, vremenom je sira, posebno u islamskoj literaturi dobila posebno značenje. Ona se odnosi na izučavanje života posljednjeg Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i svega što je u vezi s tim.

Prvi životopisi Muhammeda, a.s., kakav je recimo, Ibn Hišamov, imaju za cilj rekonstruirati značajne događaje iz života Muhammeda, s.a.v.s., ali se jasno uočava naglašavanje bitki koje je Poslanik, s.a.v.s., vodio, čime podsjećaju na biografe   predislamske Arabije koji slave ratna junaštva svojih vođa. Ta su kazivanja na određen način nastavak i dalji razvoj književnosti ejjamul-Areb (kazivanja o značajnim događajima iz povijesti Arapa).

Da su bitke u prvom planu najbolje potvrđuju naslovi tih prvih životopisa. Djela Vehba ibn Munebbiha, Urve ibn ez-Zubejra i Ebana ibn Osmana poznata su kao Kitabul-megazi (Knjiga o vojnim pohodima).

Ashabi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., svjesni uzoritosti i paradigmatičnosti života Muhammeda, a.s., nastojali su taj život Alejhiselamov, kojeg su i sami nastojali što više i dublje živjeti, održati u živoj uspomeni i stalnoj praksi kasnijih generacija zbog čega su veoma istrajno radili na upoznavanju mlađih sa životom i djelom Muhammeda, a.s. Tako Ali ibn Husejn ibn Ali kaže: "Učili smo megazi Allahovog Poslanika, kao što se uče sure iz Kur'ana."[1]

Muhammed ibn Ishak (704. – 767. ili 768.) je prvi smjestio islam i njegovog Poslanika, s.a.v.s.,  u okvir opće povijesti. Dolazak islama je, po njemu, nastavak židovske i kršćanske "svete povijesti", dok je Muhammed, a.s.,  najsjajniji predstavnik arabizma, koji treba da započne  eru arapske  vladavine u svijetu. Sira Ibn Ishaka koja je danas dostupna javnosti, jeste zapravo poznata Ibn Hišamova (u. 218/833) verzija. Izbor iz ovog djela za gimnazije na ovim našim prostorima priredio je 1913. god. Šukrija Alagić, a na bosanski jezik ju je preveo mr. Mustafa Prljača.

Ibn Ishak uglavnom nastoji navesti porijeklo obavijesti, naročito ako ih je dobio iz židovskih  i kršćanskih vrela. On za razliku od svojih prethodnika ne odbacuje pjesništvo kao vrelo, a kazivanje o Poslanikovom, a.s., životu započeo je obilnim genealoškim i arheološkim podacima. To objašnjava golemi uspjeh djela tokom stoljeća koji je zasjenio skoro sva druga i zbog čega je imalo odlučan utjecaj na kasniji razvoj sire.

Jedino ugled koji je postigao Muhammed ibn Omer el-Vakidi (797-874) sa svojim djelima o Muhammedu, a.s., na određen način može se mjeriti sa ugledom Ibn Ishaka. El-Vakidijevo djelo ima, uglavnom, oblik zbirke odvojenih monografija, od kojih su najznačajnije  one koje su posvećene Muhammedovom, a.s., javnom životu, njegovim pohodima, prepisci i izaslanstvima koja je primao i slao. Ono pokazuje veliko zanimanje za hronologiju, pa od njega počinje njezino sistematsko obrađivanje.

Među kasnijim sirama poznate su: Ujunul-asar  Ibn Sejjidinnasa (1273-1334), el-Mevahib el-ledunijja  el-Kastalanija (1448-1517), es-Sira eš-Šamija Šemsuddina eš-Šamija (u. 1536) i es-Sira el-Halebijja Nuruddina el-Halebija (1567-1635).[2]

 ***

U prošlom stoljeću kao posljedica velikih previranja u muslimanskom svijetu prije svega na političkom, a zatim i na ekonomskom, kulturnom, intelektualnom, kao i na drugim poljima ljudskog djelovanja došlo je do ponovnog ozbiljnijeg interesiranja za život Božijeg Poslanika, s.a.v.s.

U tim novijim pisanjima biografija Božijeg Poslanika, s.a.v.s., razaznajemo nekoliko različitih pristupa koji su određeni ciljem zbog kojih nastaju i činjenicom kojoj čitateljskoj publici se autori obraćaju: 

a) pojedini autori nastoje koristeći se, između ostalog, i izvorima koji su ranije bili nedostupni ispisati iscrpnu biografiju Božijeg Poslanika primjenjujući savremenu metodologiju naučnog rada i istraživanja, ali bez detaljnijeg ukazivanja na uzoritost Poslanikovih, a..s, djela i  insistiranja na njihovom primjenjivanju u našoj praksi. Takvo je dvotomno djelo Muhammeda Hamidullaha Muhammed, a.s., - život i djelo, koje je na naš jezik preveo Nerkez Smailagić 1977. godine; Zapečaćeni džennetski napitak Safijjurrahmana el-Mubarekfurija, na bosanski jezik prevela Subhija Hadžimejlić ili pak dati vrlo kratak, koncizan pregled događaja iz Resulullahova života, koje bi musliman neminovno morao poznavati, kao što je to učinio rahm. Mehmed Handžić sa djelomMuhammed, alejhiselam, - život i rad u najkraćim crtama;

b) nastojeći potaknuti buđenje muslimanskih masa, posebno omladine iz letargije, pasivnosti i učmalosti u kojoj je stoljećima živjela muslimanski autori pišu o životu i djelu Muhammeda, a.s., a naglasak daju na pouke i poruke koje se mogu crpiti iz tih postupaka i na koji način ih mi danas trebamo razumijevati i u kojoj mjeri ih prakticirati. Tako nastaju djela: Siretu hatemin-nebijjin Ebul-Hasana en-Nedvija. Tu su djela Muhammeda el-Gazalija i Muhammeda Seida Ramadana el-Butija pod istim naslovom Fikhus-sire, te djela  Sejjida Have, Mustafe es-Sibaija, i dr. Jedan od tih autora es-Sibai, autor djela es-Sira en-nebevijja, durus ve iber kaže:

"Cilj mi je, prije svega, studentima i studenticama omiliti proučavanje  životopisa njihovog Poslanika, a.s., kako bi postali nosiocima njegovih ideja i poruka što će ih učiniti primjerom drugima u ustrajnosti, čistoti življenja i ljepoti pozivanja boljemu, dok se lik Poslanika, s.a.v.s., ne vrati među muslimane kao svjetlost koja će rastjerati tminu u njihovom životu, uliti žar i toplinu u njihova srca, njihove umove i ponašanje, a islamskom društvu podariti njegovu uzoritost i čistotu koja će ga iznova učiniti  sposobnim da povede narode. Bit će to drugo ostvarenje Allahovih, dž.š., riječi o nama:

"Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio; tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate i u Allaha vjerujete." (Alu Imran, 110.)

c) dok su muslimani u Muhammedovom, a.s., životu vidjeli ideal za vlastito lično i društveno življenje, dotle su drugi, sa respektom ili bez njega, u njegovom životu i radu vidjeli više opasnost i rivalstvo, a manje uzora u vjerskom, političkom i kulturnom životu svoje sredine. Tako se kod muslimana pored unutarnjeg  poticaja za izučavanje života Muhammeda, a.s., javio i vanjski izazov, a on je odbijanje napada i neistina vezanih  za Allahova Poslanika, kao i pokušaj da se nemuslimanima da realnija slika Muhammeda, a.s.[3]  Hajatu Muhammed Muhammed Husejn Hejkela (prevedena na bosanski jezik od grupe autora), upravo je ispisana s tim ciljem.

Na našem jeziku, s ovim ciljem, iz jednog modernističkog ugla, nastalo je djelo Muhammed, a.s., i Kur'anOsmana Nuri Hadžića.

S obzirom da o svim značajnijim događajima iz života Muhammeda, a.s., govori na 80 strana A5 formata, vrlo koncizno, da iz konkretnih postupaka Božijeg Poslanika, s.a.v.s., uglavnom, ne nastoji izvući pouke i poruke čime bi današnje muslimane više angažirao, nego se, ustvari, obraća raciju, intelektu nastojeći pojasniti, posebno Zapadnom čitaocu, mnoga "sporna" mjesta u životopisu Muhammeda, a.s., možemo reći da djelo Sejjid Huseina Nasra Muhammed – čovjek Božiji pripada upravo ovoj kategoriji.

d) četvrti pristup životu i djelu Muhammeda, a.s., čine radovi i istraživanja onog dijela akademske orijentalistike i islamistike na Zapadu koja je svoju naučnu metodologiju i rezultate stavila u službu objektivne istine i kroz nju pokušala sagledati život i djelo Muhammeda, a.s., kao što su to npr. učinili: William Montgomery Watt (Muhammad at Mecca, Muhammad at Medina), T. W. Arnold, Karen Armstrong  (Muhammad: A Prophet for Our Time). Neki od njih su djela pisali puni najdubljih i najljepših emocija prema islamu, kao što su: Annemarie Schimmel, Muhammed alejhi´s-selam kao divan uzor (prijevod: Muhamed Baščelić), Ebu Bekr Siradžuddin (Martin Lings) Muhammed: život vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, dva puta prevedena na bosanski jezik, Rusmir Mahmutćehajić i Amra Sulejmanović-Hajdarević i dr.

  e) peti pristup čine tendenciozna pisanja nemuslimanskih autora koji imaju za cilj prikazati Muhammeda, a.s., kao silnika, teroristu, ili kao bolesnog i zabludjelog pjesnika, ili pak kao pedofila i osobu naglašenih seksualnih poriva, a muslimane kao necivilizirane osobe čime bi se, između ostalog, i opravdale aspiracije i intervencije zapadnih zemalja u muslimanskom svijetu, kao što su radovi Roberta Spencera (The Truth About Muhammad: Founder of the World's Most Intolerant Religion/Istina o Muhamedu: utemeljitelju najnetolerantnije religije na svijetu) i dr.

 ***

Sasvim je očito i samim letimičnim iščitavanjem sadržaja djela Sejjid Husein Nasra Muhammed – čovjek Božijida osnovni cilj autora nije bio upoznati čitaoca sa historijskim činjenicama iz života Božijeg Poslanika, s.a.v.s., nego prvenstveno ponuditi valjane odgovore na mnoga "sporna" pitanja u biografiji posljednjeg  poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., koja često nailaze na nerazumijevanja javnosti, čak i kod dobronamjernih nemuslimana, pa i samih muslimana.

Tako prof. Nasr za miradž kaže da "danas ne postoji ništa nelogično ili 'neznanstveno'  u vezi s noćnim uznesenjem na nebo ukoliko se ljudi  samo prisjete ograničenja sa kojima je započela prirodna znanost. Ova poteškoća je u tome što se ta ograničenja obično zaboravljaju kao i uvjeti koje sebi prirodna znanost nameće u svom istraživanju fizičke stvarnosti, te i u tome što su ta ograničenja i uvjeti pogrešni za samu tu stvarnost."[4]

Sejjid Husein Nasr ističe, također, da je fatalizam često bezrazložno pripisivan islamu i muslimanima. Nasr kaže: "Da je islam bio fatalistički, on ne bi bio kadar pokoriti polovinu poznatog svijeta za sedamdeset godina. Zacijelo je apsurdno  nazvati fatalističkom jednu od najkrepkijih, najpatrijarhalnijih i najenergičnijih civilizacija koju je svijet upoznao.[5]

Svo djelo Sejjid Husein Nasra prožeto je govorom o ljudskoj dimenziji Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Međutim i ta ljudskost Božijeg Poslanika, s.a.v.s., često se pogrešno razumijeva:

"Činjenica da je blagoslovljeni Poslanik, a.s., bio ljudsko biće ne znači  da je on bio svakidašnje, kao bilo koje drugo ljudsko biće, već da njegovo ljudsko stanje posjeduje mogućnost izuzetnosti i punine očitovanih snagom njegove osobnosti i karaktera." [6]

"Vjerovjesnici i duhovnjaci  pokazuju ljudskome rodu cjelovitu mogućnost  egzistencije. Oni su ti koji uzdižu značenje "ljudskog bića" do njegove najuzvišenije mjere, i nema veće medvjeđe usluge koja može biti učinjena ljudskim bićima doli ograničavati poslanike na neznatne i često priproste  standarde  modernog čovjeka umjesto ih smatrati stalno živućim idealima i uzorima koji mogu pomoći ljudskim bićima da do određene mjere barem spoznaju cjelovitost i puninu naravi  ljudskog stanja."[7]

***

I na kraju želio bih naglasiti još jedan momenat. Profesor Nasr odrasta u šiijskoj duhovnosti i na šiijskoj literaturi. I u ovoj knjizi u nekoliko momenata primjećujemo isticanje h. Alije. Spominje ga kada govori o Bitki na Hajberu kao esedullaha, spominje ga kako ruši Hubela[8] kod oslobađanja Mekke, spominje i Gadir Hom, ali ne s ciljem da polemizira sa sunijskim znanstvenicima. Profesor Nasr ne ispisuje ovu Poslanikovu, s.a.v.s., siruiz ugla šiijske duhovnosti. On nadilazi te podjele i on nas, u stvari, podsjeća da bez obzira, na mogli bismo reći, često prisustvo h. Alije i u sunijskoj literaturi ipak on u njoj nekada biva neopravdano prešućen.

Profesor Nasr nadilazi ove međumuslimanske podjele i kaže:

"Nijedna religija kojoj je suđeno da obuhvati mnoge narode i narodnosti ne može biti ograničena samo jednim tumačenjem, jer jednoumnost ne označava jedinstvo nego njegovu antitezu."[9]

"Ono što je danas važno jest to da se stvori bolje razumijevanje između sunija i šiija na osnovama po vijesnih činjenica kako su one tradicionalno shvaćane, ali uz osvježena tumačenja u pravcu postizanja sklada medu svim školama islamskoga mišljenja i uz ukaziva nje na samog blagoslovljenog Poslanika, a.s., u čijem biću, mislima i djelima su se srela sva izvorna očitova nja islama u jednom jedinstvu koje bi trebalo posluži ti kao polazište i obrazac za sva pokoljenja muslima na i, posebice, za one današnje muslimane kojima je tako silno potrebno jedinstvo."[10]

Na kraju još jedno veliko hvala profesoru Nasru, što nam je podario svoju knjigu o Muhammedu, a.s., profesoru Hafizoviću na prijevodu i pogovoru koji smiruje dušu i angažira um, izdavaču Naučnoistraživačkom institutu "Ibn Sina" na odabiru i publiciranju djela, kao i svima onima koji su uložili svoj napor da ona ovako lijepo sadržajno i tehnički izgleda.

Hvala i vama za pažnju!



[1] Rahm. Nijaz Šukrić, "Aktuelnost izučavanja sire, života i djela Muhammeda, a.s.", Glasnik VIS-a u SFRJ,1983., br. 6, str. 784.

[2] Nerkez Smailagić, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 546-547.

[3] Rahm. Nijaz Šukrić, "Aktuelnost izučavanja sire, života i djela Muhammeda, a.s.", Glasnik VIS-a u SFRJ,1983., br. 6, str. 779.

[4] Seyyed Hossein Nasr, Muhammed – čovjek Božiji, (s engleskog preveo Rešid Hafizović), Ibn Sina, Sarajevo, 2007., str. 42.

[5] Seyyed Hossein Nasr, nav. djelo, str. 126.

[6] Isto, str. 89.

[7] Seyyed Hossein Nasr, nav. djelo, str. 89.

[8] Isto, str. 65.

[9] Isto, str. 76.

[10] Isto, str. 86.

Ocjena: