3 Feb 2003

Prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta

Objavio: znaci
Napomena: 
Autor: Musa Šahin Lašin; Prijevod: Samir Beglerović
Kategorija(e) tekstova: 

1. Tekst hadisa

Ibn 'Abbās, radijallahu anhu, prenosi da je Vjeronavjestitelj, alejhisselam, rekao:

"Učinjeno djelo u danima nije vrednije od onih u ovih deset." (Ashabi, prijatelji Muhammeda, alejhisselam) rekoše: "Čak ni džihad?" Muhammed, alejhisselam, odgovori: "Čak ni džihad, izuzev čovjeka koji iziđe rizikujući svoj život i imetak i ne vrati se ni sa čim."

(Hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježe Buharija i Muslim)

2. Opće značenje predmetnoga hadisa

U trajanju danâ, Allah uzvišeni podario je mnoštvo darova, a u svim vremenima položio je mnoštvo dobra i korisnosti, baš kao što je za neka mjesta vezao više dobra i nagrade nego za druga, iz poštovanja i dobrote, kako bi osoba koja je propustila nešto u dugome vremenskome periodu sada to nadoknadila u kratkome vremenskome periodu, te kako bi se oni koji se žele takmičiti takmičili u skupljanju i po nekoliko puta uveće koristi (sevapa), kao što se takmiče u činjenju dobrih djela u drugim danima.

Tako je Uzvišeni odlikovao Mesdžidul-haram (Kabu u Mekki) nad džamijom Allahovoga Poslanika, alejhisselam, u Medini i nad Mesdžidul-aksaom (džamijom u Jerusalemu), pa je dao da namaz obavljen u Mesdžidul-haramu vrijedi koliko stotinu hiljada namaza obavljenih u nekoj drugoj džamiji, namaz u (Poslanikovoj, alejhisselam) džamiji u Medini vrijedi koliko hiljadu namaza u nekoj drugoj džamiji, a namaz obavljen u Mesdžidul-aksâu pet stotina puta nego u nekoj drugoj džamiji, kako se kaže u nekim hadisima.

Uzvišeni odlikovao je određene vremenske periode jedne nad drugima, pa je dao da Noć sudbine (Lejletul-kadr) vrijedi više od hiljadu mjeseci. Odlikovao je mjesec ramazana i džumu, te prvih deset danâ mjeseca zul-hidždžeta, što hadis jasno pokazuje. Učinjeno dobro djelo u ovih deset danâ vrijedi više negoli to isto djelo učinjeno u nekome drugome danu.

Na ovo, ashabi koji slušaše citirane Poslanikove, alejhisselam, riječi, upitaše - zar je džihad na Allahovome Putu u ovome vremenu zbog kojega se propušta hadž vredniji od džihada u drugim danima kada hadž neće biti propušten. Poslanik, alejhisselam, im potvrdi - da, džihad u ovim danima je vredniji od džihada u drugim danima, makar znači i propuštanje obavljanja hadža. Ali, čovjek koji pođe u džihad na Allahovome Putu i postane šehid (pogine) te niti se vrati kući niti, pak, donese dio ratnoga plijena koji mu pripada (Ġanīma), ne potpada pod gornju usporedbu jer takvoj osobi naknadu dariva sâm Allah (na Sudnjemu danu). Sevap te osobe određuje samo On, a On je najplemenitiji od svih plemenitih.

3. Jezičko tumačenje predmetnoga hadisa

- "Učinjeno djelo", pojam "djelo" obuhvata različite vrste bogoslužjâ (ibadetâ), kao što su namaz (klanjanje), post, zikr (sjećanje na Allaha uzvišenoga), razmišljanje o Allahu i slično.

- "u danima", veže se za "djelo", a misli se na sve dane u godini.

- "onih", pokazna zamjenica,odnosi se na "djelo" u značenju množine "djela".

- "u ovih deset", misli se na prvih deset dana mjeseca zul-hidždže.

- "izuzev čovjeka", želi se reći "izuzev džihada čovjeka", kao bi se naglasilo izdvajanje. Upotrebljen je (u originalnome tekstu) indikativ (pokazni glagolski način) u svojstvu apozicije (zamjene subjekta) pa je izdvajanje uključeno. neki smatraju da je izdvajanje odvojeno, pa da prijevod treba glasiti "Ali, džihad čovjeka koji iziđe rizikujući svoj život..."

- "rizikujući svoj život", tj. koji se bori i žrtvuje. Ovo je priloška (načinska) rečenica koja se odnosi na vršioca radnje "izići".

- "i ne vrati se ni sa čim", jezički je moguće značenje "ne vrati se sa imetkom makar se on sâm vratio"; ili "ne vrati se ni on sâm a i izgubi svoj imetak, postane šehid na Allahovome Putu." Ovo posjednje značenje je najprihvatljivije jer negacija "ni sa čim" upotrebljena je u smislu (općega) negiranja pa se i odnosi na sve. Pored toga, ovaj posljednji stav slaže se i sa (porukama) drugih predajâ, koje kažu: "osim onoga koji uništi svoga konja i prolije svoju krv"; "osim onoga koji niti se vrati niti donese svoj imetak"; i "osim onoga koji licem padne na zemlju".

4. Razumijevanje predmetnoga hadisa

Razlog isticanja vrijednosti iskazivanja pobožnosti u deset dana mjeseca zul-hidždžeta u odnosu na druge dane jeste što se tada mogu činiti svi ibadeti - namaz, post, davanje sadake (zekata), obavljanje haždža i stajanje na Arefatu. Upravo ovo daje naročitu vrijednost ovim deset dana i noći. U hadisu se spominju samo dani (ne i noći) jer kada se upotrijebi pojam "dan" on automatski podrazumijeva i noć koja ga slijedi, tako se Allah kune: "Tako mi zore, i deset noći" (sura Zora, ajeti 1,2)

           U predaji koju prenosi Kurejma od el-Kešmīhenī kaže se: "Nijedno djelo učinjeno u deset dana (mjeseca zul-hidždžeta) nije vrednije od djela u ovim danima", upotrebom pokazne zamjenice za množinu "ovim" prouzročena je nejasnoća u pogledu tačnoga određenja danâ na koje se misli. Neki, uzimajući u obzir da je ovaj hadis Buharija stavio u poglavlje pod naslovom "o vrijednostima djelâ učinjenih u danima tešrika (Bajrama)", smatraju da dane koji nisu jasno preczirani gornjim hadisom Buharija tumači kao dane tešrika a djelo koje se pri tome spominje tumači kao izgovaranje tekbirâ (Allahu ekber). Tako, citirani hadis bi značio da je djelo učinjeno u danima tešrika vrednije od djela učinjenoga u prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta.

Štaviše, neki dane tešrika smatraju danima čovjekova gafleta (nemara, jer se čovjek za vrijeme blagdana treba maksimalno opustiti, jedino ne smije ostaviti obavljanje propisa, farzova), pa djelo učinjeno u vrijeme gafleta vrednije je od djela učinjenoga izvan toga vremena, kao klanjanje noćnoga namaza dok drugi ljudi spavaju (njima se ne piše grijeh, jer je noć vrijeme čovjekova odmora od svega, a osoba koja klanja noćni namaz žrtvuje čak i to vrijeme).

Također, u vrijeme tešrika, Halil (Ibrahim, alejhisselam) kušan je svojim sinom, alejhisselam, a sve se završilo otkupom (fidja).

            Ipak, ovakvo tumačenje nije ispravno jer je gornja predaja šaz (suprotna je predaji koju prenosi pouzdaniji prenosilac), Kurejma se izdvojio svojom predajom od drugih predajâ Buharije i drugih hafiza. Zaključak koji je donesen, suprotan je poruci koja kaže da je djelo učinjeno u prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta vrednije od djela učinjenih u drugim danima godine, izuzev rečenoga djela (postajanje šehidom na Allahovome Putu). Ako je djelo u nekim danima vrednije od drugih djelâ, onda su nužno i ti dani vredniji od drugih danâ, a dan džume u tim danimâ vredniji je nego inače jer sadrži dvije vrijednosti.

El-Bezzār i drugi prenose merfu predaju (vezanu za Muhammeda, alejhisselam) od Džabira: "Najvredniji dani na dunjaluku (Ovome svijetu) jesu prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta." U hadisu koji prenosi Ibn Omer kaže se: "Ne postoji za Allaha dan vredniji od dana džume izuzev deset prvih dana mjeseca zul-hidždžeta."

            Neki smatraju da su posljednjih deset noći mjeseca ramazana vrednije od deset dana mjeseca zul-hidždžeta budući se u njima nalazi Noć sudbine (Lejletul-kadr). Hafiz Ibn Redžeb kaže: "Ovo uopće nije tačno." Drugi kažu da su deset prvih danâ mjeseca zul-hidždžeta vredniji ako se uzme u obzir predaja koju prenosi Ebu Hurejre a bilježi et-Tirmizī: "Bdijenje svake noći u njima ima vrijednosti Noći sudbine (Lejletul-kadra)." Jer mjesec ramazana odlikovan je jednom noći a prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta obuhvataju deset tih istih noći.

Tako neki suvremeni mislioci smatraju da je ono što obuhvataju deset prvih dana zu-hidždžeta vrednije od posljednjih deset dana mjeseca ramazana, s tim da nema sumnje da je post mjeseca ramazana korisniji od posta prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta jer je on farz (obaveza) a farz je vredniji od nafile (dobrovoljnoga, neobaveznoga, čina), bez dvojbe. Tako, svaki farz obavljen u prvih deset danâ mjeseca zul-hidždžeta vredniji je od farza obavljenoga u nekome drugome vremenu, a isto je i sa nafilama.

            Ashabi (prijatelji Muhammeda, alejhisselam) koji čuše riječi iskazane u predmetnome hadisu (hadisu na osnovu koga ovaj tekst i nastaje), rekoše: "Čak ni džihad?" Jer smatraše nevjerovatnim da džihad u tome vremenu može biti korisniji od džihada u nekome drugome periodu, pošto džihad u prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta za sobom povlači nemogućnost obavljanja hadža. Tada im Vjeronavjestitelj, alejhisselam, objasni da je čak i džihad u tome vremenu vredniji. Ali, Poslanik, alejhisselam, napravio je izuzetak. A to je džihad onoga čovjeka koji ode u borbu zalažući i svoj život i imetak i ništa od toga dvoga ne vrati.

            Ostaje nam još objasniti, šta je s onom osobom koja pođe u džihad i svojim životom i imetkom i ništa od toga dvoga ne vrati a sve to se odigra u prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta. Zar nije ovo djelo vrednije od istoga tog djela ali urađenoga u drugome periodu? Odgovor je - da! Tako zaključujemo da je svrha hadisa: objašnjenje najvrednijih djelâ i najvrednijih vremenâ.

Ono prvo (najvrednije djelo), označeno je rečenicom: "Čak ni džihad?", budući ashabi smatraše da je džihad koji je dobrovoljan (nafila) vredniji od bilo kojega dobrovoljnoga čina, a onaj koji je farz vredniji je od bilo kojega farza. Pitanjem su htjeli reći: "Zar ni džihad u nekome drugom vremenu nije vredniji od dobrovoljnih djela (nafilâ) u prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta?" Odgovor Poslanikov, alejhisselam, bio je: "Čak ni džihad u nekome drugome vremenu nije vredniji od nafilâ u prvih deset danâ mjeseca zul-hidždžeta, izuzev čovjeka koji pođe u džihad riskirajući svoj život i imetak i ne vrati se niti s jednim od toga. To je vrednije od bilo kojega djela u prvih deset dana mjeseca zul-hidždže."

5. Šta se zaključuje iz predmetnoga hadisa

1) Neko ne baš toliko vrijedno djelo učinjeno u naročito odabranome vremenu, jednako je vrednijemu djelu, učinjenome u nekome drugome vremenu, jer se u naročito odabranome vremenu povećava sevap i naknada.

2) Neko vremena vrednija su od drugih, kao što su neka mjesta vrednija od drugih.

3) Naročito su vrijedni prvih deset dana mjeseca zul-hidždže.

4) Pokazana je vrijednost džihada i različitost njegovih stupnjeva, te da je njegov krajnji cilj žrtvovanje u ime uzvišenoga Allaha.

5) Neki na osnovu ovoga hadisa zaključuju da je izuzetno korisno postiti prvih deset danâ mjeseca zul-hidždžeta, te ne shvataju zabranu postenja na dan Bajrama. Moj odgovor je da je zabrana posta na dan Bajrama opća, dakle obuhvata i Kurban-bajram.

6) Potvrđena je vrijednost džihada nad drugim djelima.

Ocjena: