24 Jun 2004

Govor karanja

Objavio: znaci
Napomena: 
Autor: hazreti 'Ali ibn ebi Talib (priredio Haris Čengić)
Kategorija(e) tekstova: 

 

1. Uvodna riječ priređivača

Kada god bih razmišljao o tome šta je to u nama, u našoj ličnosti i njezinoj nutrini, što nas podstiče na grijeh i griješenje, koje je to plodno tlo u nama koje prokleti Iblis koristi kao njivu svojih zlonamjernih došaptavanja, uglavnom su me, hvala dragom Allahu, misli vodile ka jednom odgovoru: ''JA''!

Da, zaista je naše ''Ja'' temelj svih naših grijeha, i javnih i tajnih. Kada ljudi čine grijehe vezane za haram užitke dunjaluka, ili pak vezane za pretjerivanje u halal užicima (što je takođe slabost i u težim slučajevima čak i grijeh) oni to čine zato što njihovo ''Ja'' želi slatki užitak ovog zamamnog svijeta. Kada iskazuju škrtost i odbijaju naređena davanja njihovo ''Ja'' neće da se odrekne novca koje želi trošiti za vlastito uživanje. Kada odbijaju napor, žrtvu i trud na Allahovom putu njihovo ''Ja'' odbija da bude lišeno bilo čega ili da trpi bilo šta. Kada žude za vlašću i u to ime tlače druge njihovo ''ja'' hoće da ima kontrolu nad drugima i da im određuje pravila i granice.

Ovakvih primjera možemo redati koliko hoćemo, a sve se na kraju svodi na to da naše ''Ja'' svoj odraz ima u jednom veoma opasnom, čak i ubitačno opasnom, svojstvu kibura tj. oholosti, samouzdizanja, samohvale i samodopadljivosti.

Veličina pošasti oholosti najbolje se vidi u tome što je ona čista suprotnost sedždi kao simbolu predanosti dragom Allahu i iskrene poniznosti pred Njegovom apsolutno savršenom veličinom. Naime, lice stvorenja na tlu pred veličinom i božanstvom dragog Allaha, Stvoritelja i Ravnatelja svega postojećeg, odraz je i slika poniznosti i čestitosti. Sa druge strane oholi i uobraženi pogled ka nebu, pun osjećaja veličine i samodovoljnosti, odraz je i slika krajnje drskosti i zločina stvorenja koje time najveći zulum čini upravo samo sebi.

Primjeri sedžde i oholog pogleda naviše ponajbolje se mogu vidjeti na primjeru prokletog Iblisa. Naime, Iblis je prije nego što se uzoholio bio veoma pobožan i čestit. Svojim iskrenim ibadetom i robovanjem dragom Allahu, postigao je tu deredžu da je, mada stvoren kao džin, boravio u društvu meleka i faktički bio jedan od njih (inače o pitanju porijekla prokletog Iblisa postoje mišljenja da je on prije prokletstva bio melek, odnosno da je on džin – s obzirom na ajet časnoga Kur'ana (18:50) u kome se to eksplictno navodi, kao i jasne navode u drugim ajetima da je on stvoren od vatre, lično sam ubijeđen da je on po svome porijeklu džin, ali se, zaista, za njega, prije nego što se uzoholio, može kazati da je, u prenesenom smislu, bio i melek, jer se ponašao poput meleka – znači, tada je bio džin sa pobožnošću meleka i na deredži meleka, a dragi Allah najbolje zna).

Prema tome prokleti Iblis je svojom ranijom sedždom došao u krajnju blizinu dragom Allahu, ali je svojom kasnijom ohološću, smatranjem sebe većim od onoga koga je dragi Allah uzdigao iznad njega i na tom osnovu tvrdoglavim odbijanjem pokornosti dragom Allahu i pokajanja, sam sebe strovalio u najniže džehennemske nizine.

Iz ovog primjera prokletog Iblisa možemo mnogo toga naučiti o pitanjima poniznosti i oholosti, a mene je lično, vezano za ovo, fascinirao jedan predivni govor hazreti Alija ibn Ebi Taliba zabilježen u knjizi ''Staza rječitosti – Nehdžul-belaga'', govor koji me od kada znam za njega oduvijek inspirisao, a naročito sljedeće rečenice:

''... Zato, uzmite pouku iz onoga što je Allah učinio Iblisu. Budući da je bio ohol, Allah je u času jednom poništio dugotrajni rad njegov i napor veliki, iako je robovao Bogu šest tisuća godina, da li po računanju ovoga ili budućeg svijeta nije znano.

Ko sada, poslije Iblisa, može ostati sigu ran od Boga za neposlušnost sličnu? Ne, niko! Allah Uzvišeni neće uvesti u Džennet čovjeka ako učini isto ono za što je On iz njega istjerao meleka...''

Zbog toga sam sebi dao slobodu, poštovani čitaoci, da vam priredim ovaj govor u cjelosti.

2. Iskušavanje Božije i oholost Iblisova

Neka je hvala Bogu, Koji je Sebe zaodjenuo u Čast i Uzvišenost i izabrao ih za Sebe, a ne za stvorove Svoje. On ih je učinio nedostupnim i zabra njenim za druge mimo Sebe i odabrao ih za veličinu Svoju. On je bacio prokletstvo na onog među robovima Svojim koji se s Njim natječe u njima.

A onda je u vezi s tim stavio na kušnju bliske meleke Svoje da bi među njima razlučio ponizne od uznositih. Tako je Uzvišeni, a On zna sve što je skriveno u srcima i sve što je iza nevidljivog, rekao:

"Pazite, stvorit ću čovjeka od ilovače; i kada ga potpuno oblikujem i udahnem u nj od Duha Moga, ničice padnite pred njim!" Potom meleki padoše ničice, svi od njih zajedno, osim Iblisa. (Kur'an, 38:71-74)

 

Oholost se ispriječila pred njim, te se svojim stvaranjem osjećao uzne senim nad Ademom i hvalisao se nad njim podrijetlom svojim. Tako, taj neprijatelj Božiji jest vođa neobzirnih i preteča oholih. On je postavio te melje raskola stranačkog, prepirao se s Bogom o odjeći veličine, na vukao odjeću bahatosti i skinuo veo poniznosti. Zar ne vidite kako ga je Allah unizio za oholost njegovu i ponizio ga za njegovo uznošenje sebe? On ga je prognao na svijet ovaj i osigurao za nj vatru rasplamsalu na svi jetu onome.

Da je Allah htio stvoriti Adema od svjetlosti čija bi blistavost zabliještila oči, čija bi ljepota ushitila umove i čiji bi miomiris zaustavljao dah, On bi to zasigurno učinio. A da je On učinio tako, vratovi bi ostali svinuti u poniznosti pred njim i iskušenje meleka spram njega bilo bi lakše. Ali Allah Uzvišeni iskušava stvorove Svoje onim čemu narav istinsku oni ne znaju da bi razlučio preko kušnje ono što je za njih, odbio od njih uznošenje oholo i udaljio od njih umišljenost.

Zato, uzmite pouku iz onoga što je Allah učinio Iblisu. Budući da je bio ohol, Allah je u času jednom poništio dugotrajni rad njegov i napor veliki, iako je robovao Bogu šest tisuća godina, da li po računanju ovoga ili budućeg svijeta nije znano.

Ko sada, poslije Iblisa, može ostati sigu ran od Boga za neposlušnost sličnu? Ne, niko! Allah Uzvišeni neće uvesti u Džennet čovjeka ako učini isto ono za što je On iz njega istjerao meleka.

Zaista je sud Njegov spram stanovnika neba i stanovnika Zemlje jedan te isti. Nema popustljivosti Božije prema bilo kome od stvorova Njegovih tako da bi učinio dozvoljenim područje koje je On zabranio svjetovima svim.

3. Upozorenje protiv šejtana

Zato, budite oprezni, o robovi Božiji, da vas on ne zarazi bolešću svo jom, zavede zovom i krene na vas konjicom i pješadijom svojom, jer, tako mi života moga, on je spram vas stavio strijelu prijetnje u lûk, snažno zategao, pa vas gađa s položaja bliskog.

(Na to Iblis) reče: "O Gospodaru moj! Budući da si me u zabludi ostavio, učinit ću doista da im se na Zemlji pričinja lijepo i zasigurno ću ih namamiti u zabludu tegobnu." (15:39)

Iako je rekao tako samo nagađajući o budućnosti nepoznatoj i na osnovi pretpostavljanja krivog, ipak sinovi nadutosti, braća pristranosti stranačke i konjanici oholosti i neznanja vjeruju mu toliko da kada se osobe nepokorne između vas poklone pred njim, i pohlepa njegova prema vama učvrsti, i ono što je bilo tajna skrivena pretvori se u činje nicu jasnu, on rasprostre vlast svoju nad vama i s vojskama kreće na vas.

One će vas gurnuti u provalije poniženja, baciti u ponore ubijanja, te vas gaziti ozljeđujući oči vaše udarcima kopalja, režući grkljane vaše, razdirući nosnice vaše, kidajući udove vaše i povlačeći vas u konopcima prisile prema vatri koja je već pripremljena za vas. Na taj način, on postaje štetniji vjeri vašoj i veći potpaljivač vatre u pogledu ovosvjetskih stvari vaših nego neprijatelji kojima se otvoreno suprotstavljate i na koje krećete vojskama svojim.

Zato, okrenite protiv njega svu snagu svoju i usmjerite napore svoje protiv njega, jer se on, Boga mi, hvalisao nad podrijetlom vašim, ponižavao vrijednost vašu i lahkoumno govorio o rodoslovu vašem. On je istupio na vas konjicom svojom i krenuo s pješadijom svojom na put vaš. Oni vas gone s mjesta svakog i oni vas udaraju po prstnom zglobu svakom. Vi niste sposobni obraniti se sredstvom nikakvim, niti ih možete odbiti nastojanjem ikakvim. U poniženju ste najgorem, u okovu tjeskobe, polju smrti i na putu nevolje.

Zato, utrnite vatre pristranosti stranačke i plamene neznanja koji su pritajeni u srcima vašim. Ta oholost može postojati u muslimanu samo uslijed nagovaranja šejtanovih, bahatosti njegove, navođenja na zlo i utvaranja. Izgradite svijesti svoje da biste imali poniznost nad glavama svojim, da biste zgazili uznositost pod nogama svojim i da biste zbacili uobraženost s vratova svojih. Uzmite poniznost svoju kao oružje između vas i neprijatelja vašeg, Iblisa i vojski njegovih. On zasigurno ima u narodu svakom borce, pomagače, pješadiju i konjicu. Ne budite kao onaj koji se oholo uzdiže nad sinom majke svoje bez odlike ikakve date mu od Boga, osim osjećanja zavisti koje je nastalo iz njegova osjećanja veličine i vatre bijesa, što ju je oholost rasplamsala u srcu njegovu. Šejtan mu u nos zapuhuje oholost njegovu, nakon koje mu Allah daje grižnju savjesti i veže za nj grijehe ubica svih do Dana sudnjeg.

4. Upozorenje protiv poslušnosti vođama i starješinama bahatim

Pazite! Pretjerujete u nasilju i remetite red na Zemlji u otvorenom suprotstavljanju Bogu i izazivanju vjernika na borbu. Budite svjesni Boga! I opet, Boga budite svjesni u osjećanju ponosa na oholost vašu i u hvalisanju neznanjem, jer je to korijen neprijateljstva i nakane šejtana čime je on zaveo narode prijašnje i doba prohujala; od toga oni zapadoše u tminu neznanja i ponore zablude svoje, potčinjavajući se vođenju njegovom i prihvaćajući vodstvo njegovo. U tome su srca svih ljudi slična, te su stoljeća prolazila jedna za drugim upravo na način isti; postojala je oholost kojom su grudi stezane.

Budite oprezni! Budite oprezni spram poslušnosti vođama vašim, starješinama vašim koji se ponose postignućima svojim i hvališu rodoslovom svojim. Oni premeću postupak ružan na Gospodara svoga i prepiru se s Bogom o onome što je On učinio s njima, poričući odredbu Njegovu i raspravljajući o blagodatima Njegovim. Zasigurno, oni su osnove temelju raskola stranačkog, najvažniji stupovi smutnje i sablje hvalisanja neznalačkog. Zato, budite svjesni Boga i ne budite protivnici blagodati Njegovih prema vama, niti zavidni na dobroti Njegovoj nad vama. I ne slušajte one koji se pripisuju drugima mimo očeva svojih, čiju vodu prljavu pijete zajedno sa svojom čistom, čiju bolest miješate s zdravljem svojim i čiju krivdu unesoste u pravo svoje.

Oni su osnova razvrata i prostirka nepokornosti. Iblis ih je učinio nosiocima zablude i vojnicima s kojima napada ljude. Oni su jezici pomoću kojih on govori da bi zaveo umove vaše, ušao u oči vaše i huknuo u uši vaše. Na taj način on vas čini ciljem strijela svojih, tlom kojim gaze noge njegove i mjestom dohvata ruku svojih.

Uzmite pouku iz toga kako je on naveo gnjev Božiji, žestinu, ukor i kaznu na one koji su bili oholi među narodima ranijim. Uzmite opomenu iz polaganja njihova na obraze njihove i padanja na strane njihove i tražite zaštitu Božiju o opasnosti oholosti kao što tražite zaštitu Njegovu od nedaća vremena.

5. Poniznost Vjerovjesnikâ Časnih

Jer da je Allah ikome od robova Svojih dopustio uznositost, On bi to dopustio odabranim vjerovjesnicima i prijateljima Svojim. Ali, Uzvišeni im je učinio mrskim uznošenje oholo i zadovoljan je da oni budu ponizni. Zato, oni su polagali obraze svoje na zemlju, spuštali lica svoja u prašinu, skupljali krila svoja vjernicima i bili slabašni. Allah ih je iskušavao glađu, pogađao ih tegobom, provjeravao ih strahom i potresao ih neugodnostima. Ne smatrajte zato imetak i potomstvo u dobu imućnosti i moći znakom zadovoljstva ili srdžbe ne znajući za mjesta kušnje i provjere kako Hvaljeni i Uzvišeni kaže:

Misle li oni kada ih imetkom i sinovima pomažemo da žurimo da im dobra učinimo? Nikako! Ali oni ne opažaju. (23:55-56)

 

Dakako, Allah Uzvišeni iskušava robove Svoje koji su oholi u dušama svojim putem prijatelja Svojih koji su slabašni u očima njihovim.

Kada je Musa, sin Imrana, zajedno s bratom svojim Harunom - mir neka je na njih obojicu! - ušao Faraonu, na njima tada bijahu haljeci vuneni, a u rukama im bijahu štapovi. Obećaše mu da će, ako primi islam, zadržati vlast svoju i stalnost časti svoje. Ali on reče: "Zar se ne čudite ovoj dvojici ljudi koji mi uvjetuju produljenje časti moje i očuvanje vlasti moje, iako vidite siromaštvo njihovo i niskost? Inače, zašto oni ne maju narukvice zlatne na zglavcima svojim?" Time je pokazao koliko se oholi zlatom svojim i gomilanjem njegovim i koliko prezire sukno vu neno i oblačenje njegovo.

Da je Allah Uzvišeni htio vjerovjesnicima Svojim, kada ih je izaslao, otvoriti riznice i rudnike zlata, vrtove zasađene i oko njih sakupiti ptice nebeske i životinje zemaljske, On bi to doista učinio. A da je On tako učinio, onda ne bi bilo iskušavanja nikakva, ni naknade, ni vijesti rados nih. Oni koji su prihvatili ne bi zaslužili naknade iskušavanih, niti bi vjernici zaslužili nagradu dobročinitelja, niti bi imena nužno slijedila značenja svoja. Ali, Allah Uzvišeni učinio je poslanike Svoje čvrstim u odlukama njihovim i dodijelio im slabašnost izgleda kakav se opaža očima, zajedno sa zadovoljstvom koje ispunjava srca i oči neovisnošću i oskudicom koja nanosi bol očima i ušima.

Da su vjerovjesnici imali moć koja ne bi mogla biti napadnuta, ili čast kojoj se ne bi mogla nanijeti šteta, ili vlast prema kojoj bi se okretali vratovi ljudi i usmjeravala sedla konja jahaćih, bilo bi ljudima vrlo lahko uzeti pouku, a sasvim teško osjećati oholost. Oni bi onda zasigurno pri hvatili vjerovanje iz straha koji bi ih tjerao ili iz želje koja bi ih vukla, te bi namjere bile zajedničke a dobra djela razdijeljena. Ali Allah Uzvišeni je odredio da slijeđenje poslanika Njegovih, priznavanje poslanica Nje govih, poniznost pred licem Njegovim, pokoravanje zapovijedi Njego voj, i potpuna predanost Njemu bude ono što je samo Njemu namijenjeno, u čemu ne smije biti ni najmanje čestice bilo čega drugog. I što god su iskušenja i ispitivanja veća - nagrada i nadoknada bivaju obilnije.

6. Kaba Časna

Zar ne vidite da zaista Allah Uzvišeni iskušava prve ljude od Adema blagoslov Božiji neka je na nj! - pa do posljednjih na svijetu ovome kamenjem koje niti šteti, niti koristi i koje niti vidi, niti čuje?

On je to kamenje ugradio u Časni Hram Svoj, kojega je učinio da bude oživljenje za ljude. On ga je postavio u najkrševitijem kamenitom predjelu Zemlje i na tlu brdovitom, s neznatnošću zemlje na njemu, u dolinama tijesnim, među brdima surim, između pjeskovitih prostranstava mehkih, s iz vorima oskudnim i naseljima raspršenim, gdje ni deve, ni konji i njima slični, ni krave, ni ovce ne mogu napredovati.

Onda je On naredio Ademu i sinovima njegovim da usmjere klanjanja svoja prema njemu. Tako je on postao središtem putovanja njihovih i krajnjim stjecištem tovarnih životinja njihovih. Njemu teže plodovi srca iz dalekih pustinja bezvodnih, dubokih dolina širokih i otoka raspršenih u morima, da bi potresli pleća svoja u poniznosti izgovarajući glasno oko njega odzivanje svoje Bogu, da bi mehko koračali prema njemu, kosa raskuštranih i prašnjavi. Oni prebacuju svoje komade platna preko leđa svojih, poružnjuju ljepotu izgleda svojih time što zapuštaju kose. A to je kušnja velika, ispit težak i provjeravanje jasno! Budući da je to iskušavanje ozbiljno, Allah ga je učinio sredstvom za dodjelu milosti Svoje i pristupom Džennetu Svome.

Da je Allah Uzvišeni htio postaviti Časni Hram Svoj i velika sveta znamenja Svoja među vrtovima, rijekama, blagim i ravnim nizinama, mnoštvom drveća, obiljem plodova, kućama gustim, naseljima zbijenim, nasadima zelenim, predjelima plodnim, ravnicama navodnjenim, voćnjacima cvjetnim i putima prepunim, onda bi se zasigurno smanjila vrijednost nagrade srazmjerno lahkoći iskušenja. Da su temelj na kojem je Hram izgrađen i kamenje kojim je izidan bili od dragulja zelenih i crvenih, i tu postojali svjetlost i blistavost, onda bi to slabilo djelovanje sumnje u grudima, odbijalo od srca učinak truda Iblisova i priječilo talasanje slutnji zlih u ljudima. Ali, Allah iskušava robove Svoje teškoćama raznim, određuje im da služe kroz napore raznovrsne i iskušava ih neugodnostima različitim, sve to da bi istjerao oholost iz srca njihovih, da bi nastanio poniznost u duše njihove i da bi sve to učinio kapijama otvorenim za dobrotu Svoju i sredstvima prikladnim oprosta Svoga.

7. Još jedno upozorenja protiv oholosti i uznositosti i uzimanje pouka iz prošlosti

Budite svjesni Boga, i opet - Boga budite svjesni radi skore posljedice pobune i kasnijeg ishoda nasilja teškog, te zlog učinka oholosti, budući da je to velika zamka Iblisa i golema varka njegova koja prodire u srca ljudi kao otrov kobni. Ona nikada nije jalova, niti ikoga izostavlja, ni učenog u znanju njegovom, ni siromašnog u dronjcima njegovim. To je ono od čega je Allah zaštitio robove Svoje koji su vjernici: molitvom, dužnošću pročišćavanja, trpnjom teškoća posta u određene dane, da bi udovima njihovim bila data smirenost, očima njihovim poniznost, dušama njihovim smjernost, srcima njihovim skrušenost i da bi od njih bila otklonjena bahatost. Sve se to postiže pokrivanjem osjetljivih obraza njihovih prašinom u poniznosti, spuštanjem glavnih udova njihovih na zemlju u skrušenosti, uvlačenjem trbuha njihovih tako da dosegnu leđa uslijed posta u pokornosti i, uz sve to, davanjem obaveze očišćenja od plodova zemlje i drugoga potrebitim i siromašnim.

Pogledajte kako ti čini sadrže suzbijanje pojava hvalisavosti i oholosti. Gledao sam i opazio da niko na svijetu, osim vas, ne gaji pristranost prema bilo čemu bez povoda koji obmanjuje neznalice, ili razloga koji obuzima umove lahkoumnih, jer samo ste vi pristrani prema nečemu za što nema razloga nikakva niti povoda.

Što se tiče Iblisa, on se urotio protiv Adema s obzirom na podrijetlo nje govo i vrijeđao ga s obzirom na ono od čega je stvoren, rekavši: "Ja sam od vatre, dok si ti od ilovače!" Na isti način imućni se u zajednicama uspješnim ohole imetkom svojim, govoreći:

"Imućniji smo mi u imetku i djeci, i mi nećemo biti kažnjeni!" (34:35)

 

U slučaju da ne možete izbjeći uznositost, neka uznositost vaša bude svojstvima dobrim, djelima pohvalnim i stvarima cijenjenim kojima su se odlikovali dostojanstveni i plemeniti poglavari porodica i plemena arapskih, kao što su ponašanja privlačna, razmišljanja uzvišena, položaj ugledan i dobra djela. Uznosite se zato navikama pohvalnim, kao što su čuvanje susjedstva, ispunjavanje sporazuma, poslušnost čestitom, suprotstavljanje bahatosti, širenje darežljivosti, uzdržavanje od nasilja, držanje dalekim od prolijevanja krvi, činjenje pravde liudima, savladavanje srdžbe i izbjegavanje narušavanja reda na Zemlji. Čuvajte se kazni koje su pogodile narode prije vas uslijed loših čina njihovih i poslova ružnih. Sjećajte se u dobru i zlu onoga što se njima dogodilo i budite oprezni kako ne biste postali poput njih.

Nakon što ste razmislili o različitosti uvjeta obaju, prihvatite sve ono čime im je podignut ugled, uslijed čega su se neprijatelji udaljili od njih, čime je sigurnost proširena nad njima, čime im je blagodat postala na klonjena, čime je dostojanstvenost povezala sebe s užetom njihovim tako da su izbjegli raskol, ustrajavali na slozi, podsticanju međusobnom na nju i preporučivanju međusobnom nje. Izbjegavajte sve što je slomilo kičmu njihovu i oslabilo moć njihovu, kao što su zloba u srcu, mržnja u grudima, okretanje leđa jednih drugima i uzdržavanje ruke od poma ganja medusobnog.

Razmislite o stanjima vjernika koji su minuli prije vas! Kakvi su bili u vrijeme iskušenja i muka?! Ne bijahu li opterećeni bremenom najtežim? Ne podnosiše li iskušenja najmučnija među ljudima svim? I ne bijahu li u uvjetima najtežim među stanovnicima svim svijeta ovoga? Faraoni su ih držali robljem, pa su ih podvrgavali mukama najgorim i napijali ih gorčinom. Ostali su u tom stanju poniženja razarajućeg i podjarmljenosti surove i nisu nalazili nikakva puta izbavljenja, niti načina zaštite. I kada je Allah vidio ustrajnost njihovu u trpnji tih tegoba iz ljubavi prema Njemu i njihovo podnošenje nevolja u strahu od Njega, On im je osigu ravao izlaz iz tjeskoba iskušenja, poniženje zamjenjivao ugledom, a strah sigurnošću, tako da su postajali vladari, upravitelji i vođe istaknute. Tako je blagodat Božija prema njima dosegla granice koje nisu dosegle ni želje njihove.

Zato, pogledajte kakvi oni bijahu kada skupine njihove postadoše ujedi njene, mišljenja njihova složna, srca njihova usklađena, ruke njihove uzajamno podržavajuće, sablje njihove uzajamno potpomagajuće, po gledi njihovi prodorni i čvrste odluke njihove jedne te iste. Zar ne postadoše upravitelji krajeva Zemlje i vladari nad vratom ljudi svih?

Za tim, pogledajte što im se dogodi pred krajem njihovim, kada je razdor prevladao, jedinstvo se raspalo, a riječ i srca postali različiti. Podijeliše se na skupine razne i raziđoše u stranke. Onda je Allah skinuo s njih odjeću časti Svoje i lišio ih obilja blagodati Svoje. Među vama su ostala samo izviješća o njima radi upute onima koji pouku primaju.

Uzmite pouku iz usuda potomstva Ismaila, djece Ishaka i djece Israila - m ir neka je na njih! Kako li su prilike njihove slične i kako li su srodni primjeri njihovi?! U vezi s pojedinostima raskola njihova i razjedinje nosti razmišljajte o noćima kada su kisre i ćesari postali vladari njihovi. Oni su ih rastjerali s prostranstava plodnih, rijeka Iraka i predjela zelenih u krajeve raslinja trnovita, prolazišta vjetrova i oskudica života. Tako su ih učinili siromasima pukim koji lutaju za pašom. Kuće njihove su najbjednije na svijetu, a mjesta boravka njihova sušom najpogođenija. Nisu mogli pribjeći u okrilje poziva nikakva kojeg bi se držali, niti hladu prijateljstva ikakva na čiju bi se čast mogli osloniti. Stanja njihova bijahu nevolja puna, ruke raspršene, a mnoštvo njihovo razdijeljeno. Bili su u tjeskobi golemoj i pod naslagama neznanja. Zako pavali su žensku djecu živu, služili kipovima, kidali veze rodbinske i bavili se pljačkom.

8. O Resulullahu Muhammedu, alejhisselam, i o bliskosti s njim

A sada, pogledajte na raznovrsne blagodati Božije prema njima, kada im je izaslao Poslanika koji je od njih uzeo jamčenje poslušnosti njihove njemu i koji ih je ujedinio pozivom svojim. Kako je ta blagodat raširila krila dobrote svoje nad njima i dala da im poteku rijeke izobilja njezina, pa se cijela zajednica njihova ogrnula u napredovanje korisno za nju?! Zato oni uranjahu u izobilje njezino i naslađivahu se puninom života njezina. Poslovi njihovi uspostaviše se pod zaštitom vladara moćna i okolnosti im pružiše ugled nadmoćan, pa im sve posta dostupno pod okriljem vlasti postojane. Oni postadoše upravitelji nad ljudima i kraljevi diljem Zemlje. Vladali su nad onima koji su nekad vladali nad njima i promicali su zakone nad onima koji ih nekada promicaše nad njima. Koplja njihova se ne isprobavahu, niti se hridi njihove razbijahu.

Pripazite! Otpustili ste ruke svoje od užeta pokornosti i probili tvrđavu Božiju oko vas slijeđenjem običaja neznanja. Zaista je Allah Uzvišeni učinio dobro Zajednici naroda ovog kada je između njih ispreo uže je dinstva pod čijom sjenkom hode i nalaze zaklon. To je blagodat čiju vri jednost ne poznaje niko od stvorova, jer je veća od cijene svake i uzvišenija od dragocjenosti svake.

Znajte da ste, zaista, poslije Iseljenja, ponovno postali Arapi-lutalice i, poslije ljubavi međusobne, stranke razjedinjene. Nemate ništa od is lama, osim imena njegova, i ne znate ništa od vjerovanja, osim vanjštine njegove. Kažete: "Čuvajte se vatre, a ne sramote!" Time kao da hoćete islam baciti na lice njegovo, kako biste oskrnavili svetost njegovu i raskinuli jamstvo njegovo, koje vam je Allah dao kao dužnost svetu na Zemlji Njegovoj i kao sigurnost među stvorovima Njegovim. Zaista, ako budete tražili zaštitu mimo Njega, nevjernici će se boriti protiv vas. I onda vam neće pomoći ni Džibril, ni Mikail, ni Iseljenici, ni Pomagači, već samo zveket sablji, sve dok Allah ne presudi među vama.

Zasigurno, pred sobom imate primjere gnjeva Božijeg, kazne, dana nevolja i zbivanja. Zato, ne potcjenjujte prijetnju Njegovu zanemarujući kaznu Njegovu, uzimajući olahko gnjev Njegov i ne očekujući žestinu Njegovu, budući da je Allah Uzvišeni kaznio naraštaj raniji samo zato što su napustili naređivanje dobra i spriječavanje zla. Allah je, zapravo, kaznio nerazurnne za činjenje grijeha, a mudre zato jer su napustili od vraćanje drugih od zla. Pripazite! Raskinuli ste vezu islama, prekoračili granice njegove i poništili odredbe njegove.

Znajte! Allah mi je doista zapovjedio da se borim protiv prijestupnika, prekršitelja ugovora i onih koji narušavaju red na Zemlji. Što se tiče prekršitelja ugovora, već sam se borio protiv njih. Što se tiče zastranji­vača od Istine, vodio sam džihad protiv njih. U vezi s onima koji su napustili vjeru, nanio sam im sramotu. Što se tiče šejtana iz jame, od njega sam oslobođen krikom glasnim od koga se ču vrisak srca njegova i potresenost grudi njegovih. Ostao je samo mali broj prijestupnika. Ako mi Allah dopusti priliku još jednu u vezi s njima, uništit ću ih zasigurno, izuzimajući mali broj preostalih koji će pobjeći na sve strane.

Čak u mladosti obarah odrasle snažne među Arapima. Slamao sam visoke rožnate izrasline plemena Rebia i Mudar. Znate doista mjesto moje u Poslanika Božijeg - mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i porodicu nje govu! - s obzirom na srodstvo vrlo blisko i na položaj poseban. Kada bijah dijete, uzeo me je u okrilje svoje. Običavao me je privijati uz grudi svoje i stavljati me pored sebe u postelji svojoj, primicati tijelo svoje blizu moga, te mi omogućavati da mirišem miomiris njegov. Običavao je sažvakati nešto, pa mi onda to davati, zalogaj po zalogaj. Nikada nije našao laž u govorenju mome, niti slabost u bilo kojem postupku mome.

Od vremena njegova - mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na potom stvo njegovo! - odbijanja od sise, Allah je uz njega postavio najvećeg od meleka Svojih da ga vodi i danju i noću putem dobrote i lijepog ponašanja ljudi. A ja sam ga slijedio poput devčeta koje slijedi trag maj ke svoje. Svaki dan mi je pokazivao, u obliku znamenja, neke od osobina svojih i naređivao mi da ih slijedim. Svake godine odlazio je u osamu na Hiru, gdje sam ga gledao, a gdje ga niko drugi gledao nije. Tada islam nije bio prisutan ni u jednoj kući do u kući Poslanika Božijeg - mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! - i Hatidže. Bio sam treći poslije njih dvoje. Gledao sam svjetlost Objave i Poruke i disao sam miris vjerovjesništva.

Kada je objava spuštena njemu - mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! - čuo sam cviljenje šejtanovo. Tada rekoh: "O Poslaniče Božiji, kakvo je to cviljenje?" A on odgovori: "To je šejtan koji je izgubio nadu svaku da će mu se robovati! Ti zaista čuješ što ja čujem, i vidiš što ja vidim, osim što ti uistinu nisi vjerovjesnik, već si doista pomagač, i ti si, zasigurno, u dobru."

Bijah s njim - blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! - kada mu dođoše glavari Kurejša, te mu rekoše: "O Muhammede, iznio si tvrdnju golemu, kakvu niko nije iznio od predaka tvojih i niko iz kuće tvoje! Tražimo od tebe jedno. Daš li nam odgovor na to, i to nam pokažeš, vjerovat ćemo da si uistinu vjerovjesnik i poslanik. Ali, ako ne učiniš to, znat ćemo da si čarobnjak, lažac."

On - blagoslovi Božiji neka su na nj i na potomke njegove! - reče: "Šta tražite?"

Oni rekoše: "Da nam pozoveš drvo ono da se pokrene sa žilama nje govim, pa stane ispred tebe!"

On - blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! - reče: "Allah je, doista, svemoguć. Učini li Allah to radi vas, hoćete li vjerovati i svjedočiti Istinu?"

Oni rekoše: "Hoćemo!"

I on onda reče: "Pokazat ću vam zaista ono što tražite, ali znam da se vi uistinu nećete potčiniti dobru. Među vama su zaista i oni koji će biti bačeni u Jamu i oni koji će stvoriti stranke."

Potom on - blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! - reče: "O drvo, ako vjeruješ u Boga i Dan sudnji i znaš da sam ja zaista Poslanik Božiji, onda se iščupaj sa žilama svojim i stani ispred mene s dopušte­njem Božijim!"

Tako mi Onoga Koji ga je izaslao s Istinom, ono se izvali sa žilama svo jim i pođe uz jeku silnu i uz šum sličan šumu krila ptičijih pa se zaustavi pred Poslanikom Božijim - mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na potomke njegove! Grane mu se svinuše; najveću granu svoju spusti na Poslanika Božijeg - mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na potomke njegove! - a neke grane svoje na rame moje. Bijah desno od njega - mir 'blagoslovi Božiji neka su na nj i na potomke njegove!

Kada to ljudi vidješe, oholeći se i uznoseći, rekoše: "Sada naredi da ti ode polovica njega, a polovica da ostane." I on to naredi. Tada polovica njegova krenu prema njemu na začudan način uz jeku silnu, pa se gotovo savi oko Poslanika Božijeg - mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu!

Potom oni rekoše iz nevjerstva svog i drskosti: "Naredi polovici ovoj da vrati polovici svojoj i neka bude kako je bilo."

I on – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! - naredi pa se ona vrati.

Onda rekoh: "Nema boga osim Boga! Zato sam te zaista prvi priznao, o Poslaniče Božiji, i prvi koji je potvrdio da je drvo po zapovijedi Boga Uzvišenog učinilo ono što je učinilo, potvrđujući tako vjerovjesništvo tvoje i uzvisujući riječ tvoju."

A na to svi ljudi povikaše: "Prije je čarobnjak, lažac! Čudne li čarolije! A on je u njoj vješt. Hoće li ti iko povjerovati u tome, osim nekoga sličnog ovome?" Pri tome pokazaše na mene.

Zaista, pripadam skupini ljudi koji ne mare za prijekore bilo čije kada je riječ o Bogu. Lice njihovo je lice iskrenih, a govor njihov jest govor čes titih. Oni su oni što bdiju noću i svjetionici su danju. Čvrsto se drže za uže Kur'ana, oživljavaju staze Božije i staze Poslanika Njegova. Ne ohole se, niti se uznose, niti varaju, niti red narušavaju. Srca su njihova u Džennetu, a tijela njihova u radu.

Ocjena: