17 Nov 2002

Opijenost božanskim "fejzovima"

Objavio: znaci
Napomena: 
Autor: Muhjiddin ibn 'Arebi; Prijevod s arapskoga jezika: Kenan Čemo
Kategorija(e) tekstova: 

 Kaže Uzvišeni, Allah: ''I vidiš ljude pijane a oni nisu pijani'' (El-Hadždž, 2.). To znači da se u Allahovom okrilju nalaze ljude čiji je razum zakriven od svjesnosti radnji koje čine a koje su im stavljene u dužnost Objavom. (...)

Ova kategorija ljudi se oslovljava kao '' 'uqala'u-l-medžanin'' (razumni od ludih). To znači da sebeb (uzrok) njihova ''ludila'' nije neka poremećenost njihove psihofizičke konstitucije čemu može biti uzrok pretjerana glad i sl.

Uzrok njihova ''ludila'' je iznenadno (fedž'e) izlijevanje božanskih fejzova, tedžellijjata (epifanija, nurova i sl.) na njihova srca čime njihovi umovi padaju u opijenost božanskim Hadretom (Prisutnošću). U takvom stanju za njih možemo reći da su razumni bez razuma (ashabu-l-'uqul bila 'uqul). (...)

          Znamo kako je i sam Allahov Poslanik, s.a.v.s., primivši iznenada prvu Objavu pun straha i tresući se došao Hatidži govoreći: ''Pokrijte me, pokrijte me!'' Svemu tome je uzrok bio pojavljivanje (et-tedželli) meleka Džibrila, a.s., a šta se tek može očekivati od direktnih Allahovih tedžellijjata. Kaže Uzvišeni: ''Kada se Gospodar njegov planini razotkrio (tedžella) sravni je sa zemljom a Musa se onesviješćen strovali'' (El-A'raf, 143.).

Sam Pejgamber, s.a.v.s., kada bi mu melek Džibril na srce s Objavom silazio, potpuno bi se svojim osjećajima isključio od vanjskoga svijeta i počeo bi stenjati poput kamile sve dok melek ne bi otišao a on bi sve vjerno zapamtio ono s čim mu je melek došao prenoseći to potom prisutnima. (...)

Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je za božanske tedžellijjate bio spreman i pripravljen pa ipak u tim trenucima ''nije znao za sebe''. Da od poslanika nije traženo da dostave Objavu i vode svoj ummet (zajednicu) svima njima bi razum bio uklonjen od žestine onoga što im se otkriva, no Allah, Moćni i Čvrsti (El-Qawijju-l-Metin), dao im je kuveta (snage) kojim će moći podnijeti sve što im se dostavlja od Haqqa te prenijeti to ljudima i raditi po tome.

          Znaj da se ljudi ovog meqama (stupnja) dijele na tri vrste:

-         Prvi su oni kojima je božanski warid (epifanija, očitovanje, kešf) jači od njihova kuveta koji bi to mogao primiti te takvoga božanski warid u cjelosti poklapa i njime u potpunosti vlada hal (stanje) koji iz toga nastaje. Sve dok taj hal traje takvi nisu u stanju da sami sebe kontrolišu. Ukoliko taj hal u kontinuitetu traje sve do kraja života takvo stanje se u sufizmu naziva ''el-džunun'' (ludilo). Primjer za ovu kategoriju ljudi je bio Ebu 'Uqal El-Magribi kojem je taj hal trajao četiri godine (u Mekki) tokom kojih je odbijao hranu i piće sve dok nije umro. On je u potpunosti bio isključen od vanjskoga svijeta. Ima i onih kojima taj hal tj. žestina božanskogwarida traje samo određeno vrijeme nakon čega se vraćaju u svjesno stanje. (...)

-         U drugu kategoriju spadaju oni kojima je žestina božanskog fejza na njihova srca jednaka sa vlastitom snagom koja to prima. No, da bi primio te tedžellijjate i osjetio njihov učinak on u tom stanju mora biti u potpunosti okrenut njima. Primjer za to je drug s kojim sjediš i pričaš pa mu iznenada dođe neki čovjek s porukom od kralja na što taj tvoj drug ostavlja razgovor s tobom i u potpunosti se okreće tom kraljevu izaslaniku i onome što on govori. Kada završi s njim opet se okreće tebi. ...

-         U treću vrstu ljudi ovog meqama spadaju oni kojima je vlastita duhovna snaga jača od žestine waridakoji mu se isijava na srce. Takvi istovremeno mogu biti na dva ''fronta'' tj. s tobom pričati u isto vrijeme dok mu silazi božanski warid a da ti toga ne budeš svjestan.

Po ovim pitanjima su neki od ovog tariqata (pravca) zastranili i pogriješili tvrdeći da vjerovjesnici vladaju svojim halovima dok evlijima vladaju njihovi halovi. No istinska stvarnost je ono što smo ovdje rekli. (...)

Od ljudi ovog meqama smo mnoge sreli, družili se s njima i crpili od njih koristi. Tako sam jednom bio u društvu jednog od ovih ljudi dok je svijetu oko sebe govorio:

''O miskini (siromasi), Allahu pokorni budite, ta vi ste od zemlje stvoreni! Bojim se za vas da se ''posude'' ove na vatri neće ispeći i u grnčariju (pečenu glinu) pretvoriti. Pa zar ste ikad vidjeli pečenu glinenu posudu a da je vatra nije dotakla?!

O miskini, nek vas ne zavarava to što će Iblis ući u Vatru govoreći kako Allah kaže: 'Zaista ću tobom (o Iblisu) Džehennem napuniti, kao i onima koji te slijede, svima vama!' (Sad, 85.). Ta Allah je Iblisa od vatre stvorio i on će se svome počelu vratiti, a vi ste od zemlje stvoreni a vatra će vam samo zglobove vaše rastakati.

O miskini, pogledajte išaret Allahov u obraćanju Njegovu Iblisu: 'Zaista ću tobom Džehennem napuniti!' (Sad, 85.). Ovdje stani i ne uči ajet dalje, pa će mu reći: 'Džehennem je od tebe, a na to upućuju riječi: 'A džinne je od plamena vatre stvorio.' (Er-Rahman, 15.). Onaj ko se vrati svojoj kući i sastane sa svojom porodicom, pa takav tu nije stranac (el-garib). Ta on je došao onome čime se ponosi. Iblis kaže. 'Ja sam bolji od njega. Mene si od vatre stvorio.' (El-A'raf. 12.). Iblis se raduje povratku svome izvoru, a vi o nesretnici zar se zemlja od koje ste stvoreni veseli vatri?! Zato ne slušajte Iblisa i ne pokoravajte mu se, već ka nuru (svjetlosti) pohitajte pa će te biti od onih sretnih!

O miskini, vi ste slijepi i ne vidite ono što ja vidim. Vi govorite: 'Plafon ove džamije stubovi drže.' Vi vidite mramorne stubove a ja namjesto njih vidim ljude koji Allaha zikr čine i slave Ga. Ljudi (Allahovi) nebesa drže a kako ne bi i ovu džamiju. Nisam siguran da li sam ja slijep pa ne vidim ove stubove da su od kamena ili ste vi slijepi pa ne vidite ove stubove da su ustvari ljudi. Tako mi Allaha, braćo moja, nisam siguran. Međutim, ne!,  tako mi Allaha vi ste slijepi!''

Onda me je taj čovjek povukao k sebi i priupitao: ''O mladiću, zar ne govorim istinu?!'' Rekoh: ''Da.'' Sjedoh potom kraj njega a on se poče smijati, te reče: ''... Vi mislite kako je ovaj mladić razuman a da sam ja luđak, no on je daleko ''luđi'' od mene, ...''

Nakon toga me taj čovjek uze za ruku i reče: ''Ustani, sklonimo se od ovih!'' Kada se udaljismo ispusti mi ruku i ode. Ovaj čovjek je bio ''najluđi'' (el-ma'tuh) od svi ''ludih'' koje sam sreo. Kada bih ga upitao: ''Šta ti je odnijelo razum?'', rekao bi mi: ''Ti si istinski luđak, ... Otkud meni razum kojim bi ti se obraćao!? On mi ga je sa sobom uzeo i ne znam šta sa mnom radi. Ostavio me je ovdje među jahaćim životinjama da jedem i pijem i sa mnom radi ono što hoće.'' Upitah ga: ''Ko te jaše ako si jahaća životinja?'' Reče: ''Ja sam divlja životinja te me niko ne jaše.'' Zaključio sam da ovim riječima smjera na svoje izbivanje od ovoga svijeta ('alemu-l-ins) i ubiciranje na poljanama ma'rifeta (spoznaje) što znači da se na njega ne protežu ljudski zakoni. Time je također bio sačuvan od dječijeg ezijećenja (uznemiravanja) kao i drugog svijeta.

Mnogo je šutio i u stalnom razmišljanju bio. Redovno je u džamiju dolazio i propisane vaktove klanjao. Kada bih ga vidio kako klanja upitao bih ga: ''Vidim da klanjaš'', a on bi mi rekao: ''Ne, tako mi Allaha, ja vidim samo Njega kako me uspravlja i pogiba. Ne znam šta hoće sa mnom.'' Na to bih ga upitao: ''Pa da li prije stupanja u namaz nijjet donosiš?'', a on bi mi rekao: ''A šta je to nijjet?'' Ja bih mu rekao: ''To je nakana kojom se namjerava činjenje bogougodnih djela kojima se približava Allahu (el-qurbe ilejh).'' On bi se na to nasmijao govoreći: ''Ja mu kažem kako Ga vidim kako me uspravlje i pogiba pa kako da nijjet ka blizini Onoga koji je  tu pokraj mene donosim!?''

Ocjena: