11 May 2014

Pitanja i odgovori (121): Da li ljudi vječno egizistiraju na ahiretu, da li je džehennemska kazna vječna

Objavio: znaci
Na pitanje odgovara: 
Samir Beglerović

Esselamu alejkum, možete li mi objasniti ajet sure Hud,108: ''dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati - osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi. '' Da li će po islamskom vjerovanju ljudi jednom zauvijek nestati ili su stvoreni za vječnost?

Selam, da li je džehennemska patnja za nevjernike vječna?

Odgovor: 

Dragi Allah je stvorio ljude sa početkom (bili su u nepostojanju pa su stvoreni), ali bez kraja (jedanput stvoreni egzistiraće vječno na ahiretu), nakon što okuse smrt koja uopće nije nestanak već samo prelazna faza u ciklusu vječnoga života.

Ajet iz sure Hud koji je u pitanju citiran uopće ne dovodi u pitanje vječnost egzistencije na ahiretu, već govori o pitanju da li će kažnjenici u Džehennemu vječno ostati, a o tome više u nastavku.

U više ajeta časnoga Kur'ana jasno se govori o tome da će nekima kazna u vatri biti vječna i da neki iz vatre nikad neće biti izvedeni.

Ali isto tako, u Kur'anu imamo i dva ajeta u kojima se govori da će kazna u vatri biti vječna osim ako Allah drugačije ne odredi:

A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!" - "Gospodaru naš," - reći će ljudi, štićenici njihovi - "mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!" - "Vatra će biti prebivalište vaše" - reći će On - "u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drugačije ne odredi." Gospodar tvoj je zaista Mudri i Sveznajući. (6:128)

I nesretni ce u Džehennem, u njemu će teško izdisati i udisati; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati - osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono sto želi. A sretni ce u Džennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će boraviti - osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi; biće to dar koji će neprekidno trajati. (11:106-108)

Osim toga, prenosi se od Muhammeda, alejhisselam, više hadisa, koji se prema objektivnim kriterijima hadiske nauke smatraju vjerodostojnim, u kojima se govori o izlasku kažnjenika iz Džehennema, a u poznatom hadis kudsiju se govori da je dragi Allah sam Sebi propisao da je milost Njegova veća od srdžbe Njegove.

Moglo bi se, dakle, zaključiti da Kur'an i Sunnet doista prijete vječnim boravkom u vatri, ali, isto tako i daju utemeljenu nadu o mogućnosti da ta kazna ipak ne bude vječna.

Dragi Allah sigurno ne griješi (Njemu je apsolutno nezamislivo pripisati i najmanju slabost, manjkavost, nepravdu, zlo i pogrešku – On je apsolutno čist od toga), tako da oboje – i prijetnja vječnom kaznom i nada da će kažnjenike stići milost i izlazak – itekako imaju opravdanja.

Dragi Allah najbolje zna svu mudrost, ljepotu i milost koji su u tome sadržani, a ograničenom ljudskom znanju se čini da prijetnja ima za cilj da se svi u najvećoj mogućoj mjeri klone svega onoga što vodi ka vatri. To je jasno, jer je boravak u Džehennemu makar i od par sekundi nezamislivo bolan i težak, pa su prijetnje o vječnom boravku izuzetna milost dragoga Allaha, budući da nam On svima ne želi ništa drugo osim Dženneta (a ljudi svojim grijesima sami sebi nepravdu čine i sami sebe guraju u vatru). Ljudi su različitih psiholoških profila i za neke strah od kazne Njegove može imati jače dejstvo da se klone od grijeha, dok bi ih varljiva pomisao da će im grijesi biti oprošteni mogla, ne dao dragi Allah, ''ohrabriti'' da ih lahkomisleno čine.

Prema tradicionalnom tumačenju islamskih učenjaka za većinu onih koji će ipak završiti u Džehennemu kazna nije vječna. Jedni po jedni postepeno će Božijom milošću biti izvedeni iz Džehennema, pa ipak, jedan broj će biti i onih koji će u Džehennemu vječno ostati, i to stoga što svoj ovosvjetski život ne bi mijenjali nabolje čak i kad bi vječno na Zemlji živjeli, a to su oni koji u svojim srcima nisu imali ni truna imana, vjere u Boga, kojima ni na tren barem jedanput u životu njihovo srce nije pomislilo na Boga.

Dragi Allah najbolje zna i u milost Njegovu nipošto se ne smije gubiti nada, kako Kur'an prenosi mudre savjete Jakuba, alejhisselam, svojim sinovima: ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost (12:87).