Selam! Molim Vas, ukoliko ste u mogućnosti da mi ponudite odgovor na slijedeće pitanje bio bih vam zaista zahvalan. Naime, ako sam dobro informisan, islamska jurisprudencija sve čovjekove radnje svrstava u 5 kategorija: obavezne, zabranjene, preporučene, pokuđene i neutralne (preuzeo iz: Ismail R. al-Faruqi, „Tevhid: njegove implikacije na mišljenje i
život“). U svijetlu kazanog u koju kategoriji prepoznati vegeterijanstvo. Da pojasnim, ja sam vegeterijanac al' ta moja praksa nikako se ne smije dovoditi u vezu sa vegeterijanstvom koje se praktikuje, recimo u hinduizmu iz religiozno-duhovnih razloga (karma i samsara). Moj razlog nije ni zdravstveni - mada dijelom ima i toga. Moj razlog je prije svega taj što meso po mom sudu danas gotovo da je nemoguće naći na tržištu a da je dozvoljeno (halal). Znam da drugi muslimani smatraju da je ono halal, pa čak postoje i neki certifikati koji to svjedoče, ali moje unutarnje biće meso na našem tržištu (modernom tržištu) nikako ne percipira kao halal, prosto ga osjetim kao neki leš... Kad imam meso ispred sebe (ćevap, šniclu i sl.) neprestano se pitam kako se je odnosilo ili ophodilo prema tom animalnom biću od rođenja do klanja pa i poslije klanja kako je čerečeno – da li onako kako islamska ili pak svaka druga izvorna tradicija nalaže da se odnosimo prema animalnom svijetu ili se je odnosilo sasvim suprotno (a danas je taj odnos zarotiran od, recimo časa kad se tele oteli preko procesa tovljenja, držanja krava u skučenim prostorima, ko i kako kolje pri kojoj svijesti...). Mogao bih tako detaljno ovo kazivanje širiti ali prostor to ne dozvoljava. Naravno, odnos prema vegetativnom svijetu, prema biljkama danas je sličan ali to nekako lakše podnosim jer (tradicionalno gledajući) riječ je o nižem svijetu, a i taj svijet mi je elementaran za moju tjelesnu egzistenciju... Tu je pitanje još kurbana..., ja ga koljem i dijelim, ali ga ne konzumiram, mada se "omrsim" godišnje jednim bubregom od tog kurbana – misleći tako da ipak tim malim činom čuvam i svjedočim tradiciju, praksu itd. Ako vam je za odgovor potrebna još neka informacija budite slobodni i pitajte jer meni je jako važno u koju od pet navedenih kategorija spada MOJE vegeterijanstvo.
Molim vas izađite mi u susret s nekom vašom percepcijom ovog mog pitanja. Zahvaljujem i unaprijed se izvinjavam na eventualnim pravopisnim propustima zaista u žurbi ovo pišem.
Na pitanje odgovara
S obzirom da se iz Vašega pisma može zaključiti da mnogo čitate, smatramo da nema potrebe podsjećati Vas na osnovne propise.
Međutim, podsjetili bismo Vas, uz sve dužno poštovanje, kategorije obaveznosti koje ste na početku Vašega emaila naveli ustanovljeni su na osnovu izvora vjere: Kur'ana i Sunneta. S obzirom da su neke kategorije jasno oslovljene (npr. idolopoklonstvo, opojna pića, blud i dr.), neke ne toliko decidno (npr. ikindijski sunneti, vitr-namaz i dr.), a nekako nikako (npr. doniranje organa, cyber-kriminal i sl.), njihova obaveznost različito je stepenovana. Ali, u svakome slučaju, za svaku pojavu nastoji se pronaći neka veza s izvorima vjere, kako bi što pravilnije bila kvalificirana.
Poentirali bismo Vaše riječi: „MOJE vegetarijanstvo“, te Vam skrenuli pažnju da biste, kao i svi mi, trebali razviti osjećaj za prepoznavanje tendencije ka uspostavljanju, uslovno rečeno, „vlastitih propisa“. Naravno, nije riječ o tome da nastojite narušiti osnove vjere, sasvim je jasno da ste do kraja posvećen vjernik, već da shodno naglašenom individualizmu, naročito manifestiranom kod mlađih generacija, prejako i često bespotrebno dovodite u pitanje „izvanjski“ autoritet, a svome „unutarnjem“ dajete prednost.
Pohvalno je biti otvoren, insistirati na svojoj slobodi, ali je jednako tako za vjernika važno da bude odgovoran i opredijeljen za poštivanje reda, neke „opće logike“ po kojoj ovaj svijet funkcionira. U suprotnome, veliki je rizik da na Zemlji zavlada haos (fitna).
Kao dodatni pokazatelj Vaše odanosti dragome Bogu svjedoče Vaše riječi da se makar malo „omrsite“ kurbanom. Jer, kako god i voljeni poslanik Muhammed, blagoslovljen je, nije često jeo meso, ipak ga je konzumirao, za šta postoje sasvim vjerodostojne potvrde.
Djelimično se s Vama slažemo da je nužno razmišljati o odnosu prema stoci danas, o antitradicijskom tretmanu tih živih bića, te o „proizvodnji“ stoke isključivo kao sredstava zadovoljenja ljudske pohlepe odražene kroz potrebe konzumerskog društva. Nažalost, životinje u modernom dobu više nisu znak Božije neopisive egzistencije nego naprosto objekti ljudske strasti i nasilja.
No, zašto smo spomenuli dosljednost u principima te nužnost makar načelnog poštivanja autoriteta? Smatramo da ipak niste dovoljno upućeni u sve segmente rada institutâ za izdavanje certifikata za dozvoljenu (halal) hranu.
Znatan broj muslimana ni ne zna da u Bosni i Hercegovini pri Islamskoj zajednici djeluje jedan ovakav institut (Agencija za certificiranje halal kvalitete www.halal.ba). Kroz razgovor sa jednim saradnikom ove Agencije, saznali smo jedan veoma zanimljiv podatak, a koji, smatramo može i Vama koristiti.
Objašnjavajući proces certificiranja, ovaj saradnik je istakao da nije dovoljno samo da životinja bude zaklana shodno utvrđenim propisima, već se promatraju i način te kvalitet njene ishrane, uslovi u kojima je držana i tretman koji je imala.
Stoga, još jednom, stvarno nam je iskreno drago da tako ozbiljno razmišljate o vjeri, da ste toliko predani. Svima nam predstoji veliki napor u iznalaženju načina „uvođenja logike“ u dinamizme funkcioniranja savremenoga društva. Kao i u drugim slučajevima, i ovdje je iskren i otvoren razgovor najbolji način.