Pitanja i odgovori (107): Kamenovanje

Selam, možete li mi objasniti ajet o kamenovanju kojeg nema u Kur'anu a njegovi propisi važe....zašto je tekst derogiran......da li je ispravno tumačenje da bi se iskušali muslimani da li će pokriti ajete ili vjerovati u njih, jer su jevreji vjerovali samo u ono sto im se sviđa iz Tevrata? hvala

Na pitanje odgovara

Odgovor

 Ukoliko pod time mislite da je postojao ajet koji izričito govori o kamenovanju a potom da je neko tokom povijesti taj ajet „izbrisao“ iz Kur'ana, u tome slučaju niste u pravu, i za to postoji snažan argument.
Taj argument se odnosi na instituciju učenja Kur'ana napamet (hifz) koja je ustanovljena odmah u vrijeme blagoslovljenoga poslanika Muhammeda, i traje neprekidno da danas.
I u slučaju da neka utjecajna kampanja uspije i razmnoži Mushaf diljem svijeta u kojem bi ajeti bili promijenjeni, i tada je vrlo lahko otkriti te pogreške jer osobe koje znaju napamet kompletan Kur'an (hafizi) u stanju su ukazati na propuste. Iz toga razloga svaka nova edicija štampanog Mushafa prolazi prvo kontrolu hafizâ.
Pored toga, šerijatski propisi se deriviraju iz Kur'ana i iz Sunneta, što je veoma važno naglasiti jer isključivanje bilo kojega od ova dva izvora znači reduciranje autentičnih izvora vjere.
Tako, npr., propis o kamenovanju za oženjenog preljubnika odnosno udatu preljubnicu, baziran je na Kur'anu (sura en-Nisa, ajet 15.), i hadisu u kojem se propis do kraja pojašnjava (hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, prenosi časni Ubade ibn Samit).
S druge strane, Vaše razmišljanje je veoma inspirativno kada ga motrimo u kontekstu našega odnosa prema propisima vjere primijenjenim u svakodnevnom životu. Često, iako znamo da Kur'an i Sunnet od nas zahtijevaju da drugačije postupimo (npr. da se ne svađamo, da ne ubijamo nevine, da ne lažemo, da ne obmanjujemo, i sl.), u konkretnom trenu kao da, kako kažete, „sakrijemo“ od samih sebe neke ajete i poruke iz hadisa, pa, ne neki način, sami „krojimo“ kako mislimo da bi vjera trebala izgledati, kao da, u mnogim trenucima, „oduzimamo“ dragome Bogu atribut Sveznanja, Svemoći, i sl., a „dodjeljujemo“ ga sebi. Potom postupamo onako kako ne bismo trebali postupiti pa od prelijepe vjere „krojimo“ nakazu, karikaturu.