6 Sep 2011

Pitanja i odgovori (76): Relativnost vremena

Objavio: znaci
Na pitanje odgovara: 
Haris Čengić

Es-selamu alejkum, šta znače riječi Allahove : ''A samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju.'' (Al-Hajj, 47); ''K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje.'' (Al-Ma'arij, 4); jer Allaha dž.š. ne obuhvata vrijeme ni prostor, pa molim za tumačenje ajeta, jer sam ne znam tumačiti. Hvala i es-selamu alejkum.

 

 

Odgovor: 

Alejkumus selam,

Vanjski smisao navedenih ajeta upućuje nas na to da vrijeme nije fiksna kategorija – vrijeme dakle nije jednom za sva vremena utvrđena i nepromjenjiva kategorija koja se uvijek na isti način manifestira na svim mjestima. Ova poruka navedenih ajeta se jasno očituje u sljedećem:

(1) Jasno se pominju dvije vremenske dimenzije – ''naše'' tj. zemaljsko vrijeme i, uslovno rečeno, ''nebesko'' vrijeme;

(2) Naglašeno je da ta dva vremena nisu međusobno jednaka, niti je njihov odnos nepromjenjiv, pa tako jedan ''nebeski dan'' traje koliko hiljadu zemaljskih godina, odnosno čak pedeset hiljada godina u drugome slučaju.

 

Prema tome, u navedenim ajetima se pominje relativnost vremena. Dragi Allah apsolutno zna kako se sve ovaj fenomen relativnosti vremena manifestira i kakvo je njegovo istinsko i potpuno značenje, a savremena nauka našega vremena ga pokušava shvatiti i objasniti dovodeći ga u vezu sa Ajnštajnovom teorijom relativiteta.

 

Naime, Albert Ajnštajn je postavio teoriju (koju je savremena nauka prihvatila i drži je bez sumnje istinitom) da vrijeme nije fiksna i nezavisna kategorija, već da je ono u relaciji sa brzinom kretanja. To jest, što se neki objekat kreće većom brzinom to za njega vrijeme teče sporije – što se njegova brzina približava brzini svjetlosti (300.000 km u sekundi) to za njega vrijeme sve sporije teče da bi, teoretski, u momentu dostignuća same brzine svjetlosti ono za njega potpuno stalo. Poznat je primjer, koji savremena nauka počesto navodi, o dva blizanca – jedan od njih sjeda u vasionski brod kojim putuje brzinom svjetlosti na put po svemiru a drugi ostaje gdje je i bio, te nakon što je jedan brat letio u brodu brzinom svjetlosti svega nekoliko minuta i onda se vratio na Zemlju da se ponovo vidi sa drugim bratom, susreo je starca od nekih 70 i kusur godina. Tako, savremena nauka tvrdi, da dok za nekoga ko se kreće brzinama bliskim brzinama svjetlosti protekne svega par minuta, dotle na Zemlji protekne više decenija.

 

Ovo je u skladu sa navedenim ajetima jer oni jasno pominju kako vrijeme u višim nebeskim sferama protiče drugačije (tj. sporije) negoli zemaljsko vrijeme, pa tako jedan ''dan'' u višim vremenskim sferama može odgovarati vremenu od hiljadu zemaljskih godina, odnosno pedeset hiljada zemaljskih godina u drugom slučaju. Upravo zbog toga se ovi i njima slični ajeti počesto navode kao jasan primjer istinitosti časnoga Kur'ana, jer u VII stoljeću po Isau, alejhisselam, govore o relativnosti vremena koja je ''otkrivena'' tek u XX stoljeću kroz prihvaćanje Ajnštajnove teorije relativiteta.

 

Ukoliko vas zbunjuje zašto je u jednom slučaju navedeno da ''nebeski dan'' traje hiljadu a u drugom slučaju pedeset hiljada godina na Zemlji, želimo vam reći da se izraz ''dan'' u višim nebeskim i iznadnebeskim sferama ni na koji način ne može dovoditi u vezu sa našim, zemaljskim, danom koji traje dvadeset i četiri časa. Svima nam je jasno da se vrijeme na Zemlji mjeri prema kretanju Zemlje oko Sunca (solarni kalendari), odnosno Mjeseca oko Zemlje (lunarni kalendari), pri čemu je dužina vremenskog perioda ''dan'' određena rotiranjem Zemlje oko svoje ose. No, jasno nam je odmah i to da kada napustimo Sunčev sistem više apsolutno nema smisla mjeriti vrijeme saglasno kretanjima Zemlje, Sunca i Mjeseca. Već je odatle logički sasvim jasno da je svemirsko vrijeme sasvim drugačije od našega i da se izraz ''dan'' za onoga ko se nalazi u svemirskim prostranstvima ili u još višim sferama nikako ne može odnositi na naš, zemaljski, dan od dvadeset četiri časa.

 

Ovo je još jasnije ako se kaže da se izraz ''jewm'' koji je izrečen u navedenim ajetima, preciznije može prevesti kao ''vremenski period'' i da se on stoga uopće ne mora odnositi na zemaljski dan u trajanju od dvadeset četiri časa – naprotiv sve upućuje na to, a dragi Allah najbolje zna, da se izraz ''jewm'' odnosi na sasvim drugi vremenski period čija dužina ne mora biti konstantna.

 

I konačno o onome što vam je izgleda ponajviše zbunjujuće: Kako se može uopće govoriti o ''Allahovom danu'' kad je dragi Allah apsolutno iznad svakih ograničenosti, pa i onih vremensko-prostornih? Riječ je o tome da ajeti to uopće i ne pominju – samo se govori o tome da dragi Allah ''zna'' za vrijeme, da motri njegov protok i to u svim sferama - kako na zemaljskoj tako i na onima koje su iznad nje. Prema tome, ni na koji način se ne može reći da se u ajetima govori o bilo kakvoj ograničenosti dragoga Allaha – neuzubillah. Samo se podsjeća na to da je dragi Allah stvorio i vrijeme u svjetovima koje je stvorio i da ''zna'' za njega – On je, dakle, Svemogući kojega ništa ne ograničava, ali On savršeno i bez najsitnije nepoznanice poznaje sve ono što je stvorio, pa tako i vrijeme i prostor koje je stvorio i koji ograničavaju Njegova stvorenja. U tom smislu se govori o vremenu kod dragoga Allaha.

 

* * *

 

Ovo bi bilo jedno tumačenje pomenutih ajeta – prema njihovom vanjskom značenju. Dovođenje u vezu sa Teorijom relativiteta može izgledati istinitim u našem vremenu, ali ne treba zaboraviti da je samo Allahova Riječ apsolutna istina i da sve ono što ljudi odmišljaju predstavlja samo njihovu interpretaciju koja ne mora biti i tačna. Odatle se ni ova Ajnštajnova teorija ne treba uzimati za konačnu istinu (lično smo uvjereni da njezina tvrdnja o tome da su apsolutno nemoguće brzine veće od brzine svjetlosti ne stoji jer ništa ne može spriječiti dragoga Allaha da dadne i veću brzinu od te, ako On to hoće). No, kako god da se to objašnjavalo (Teorijom relativiteta ili na neki drugi način) mislimo da je bez sumnje to da vanjski smisao ajeta upućuje na relativnost vremena, a dragi Allah najbolje zna.

 

Dakako, navedeni ajeti se mogu i drugačije tumačiti osim vanjskog tumačenja koje je ovdje bilo u fokusu, ali nas nedovoljno znanje sprečava da o tome na ovome mjestu govorimo.

 

Mahsuz selam.