Pored svojih komentara, postavili ste konkretno tri pitanja, u Vaše dvije poruke, te ih logički možemo ovako poredati:
Da li je u prošlosti bilo ovoliko zemljotresa i nereda, te da li je sada nastupilo vrijeme posljednjih dana?
-
Da li je sada nastupilo vrijeme kada je teško pridržavati se Sunneta poslanika Muhammeda, blagoslovljen je?
-
Komentar hadisa u kojemu se kaže da će nedostojni biti na vlasti a ljudi će se plašiti njihovoga zla.
Odgovorit ćemo Vam što konciznije, i kroz jedinstven sadržaj.
Nemoguće je pouzdano odgovoriti da li je u prošlosti bilo više zemljotresa nego u naše vrijeme, naročito ako se uzme u obzir da su mnoga moderna oružja snažne razorne moći u stanju prouzrokovati podrhtaje zemlje, snažne potrese, cunamije i sl., pa je stvarno teško razlučiti šta je prirodni događaj a šta izravna posljedica čovjekove intervencije na tok događaja u prirodi.
Jedna od osnovnih poruka časnoga Kur'ana kada se govori o zemljotresima jeste neopisivo stanje nesigurnosti, neizvjesnosti, u kojemu i najpribranija osoba ne može mirno rasuđivati i u potpunosti utjecati na svoje postupke. Takvo užasno stanje jednako je stanju smutnje (fitna), u kojem vjernik nerijetko ne može prepoznati put spasa, izlaska iz takve situacije.
Uzevši u obzir prethodno rečeno, na preformulirano pitanje: „Da li je ikada bilo ovako očigledno teško stanje za vjernika?“, odgovorili bismo sa: „Ne samo da je bilo ovako teško stanje, bilo je i mnogo teže.“
Ono što je zabilježeno u časnome Kur'anu, u formi Mushafa zapisanoj Božijoj Riječi, ima posebnu vrijednost, u smislu primjera, urneka. Tako je i sa pozitivnim stvarima (npr. konkretno spomenuta imena odabranih Božijih robova), i sa negativnim (npr. konkretno spomenuta imena Božijih neprijatelja, poput Faraona, Hamana, Ebu Leheba i sl.).
Na tome tragu se, između ostaloga, u časnome Kur'anu na jednome mjestu o smutnji (fitna) kaže slijedeće:
„I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje (fitna) koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.“ (8:25)
Većina hazreti ashaba, prijatelja časnoga Poslanika, blagoslovljen je, smatra da se ovaj ajet odnosi na njih, na njihovu generaciju, tačnije, na strašne poremećaje u ranom islamskom društvu do kojih je došlo nakon ubistva hazreti Omera, hazreti Osmana, hazreti Alije, hazreti Talhe i hazreti Zubejra (v. et-Taberî, Džâmi'ul bejân fî tefsîril Kur'ân, komentar 25. ajeta sure el-Enfal)
Stoga, može li za vjernika biti smutnja veća od one koja je „napala“ plemenite ashabe, i koju je časni Kur'an izravno oslovio?!
Bez obzira u kakvoj se situaciji čovjek nalazio, uvijek je njegov odnos prema dragome Bogu na svojevrsnom testu, ispitu. Ponašanje poslanika Muhammeda, blagoslovljen je, najispravniji je put, pa je, analogno, i naše slijeđenje Poslanika, blagoslovljen je, odraz naše ljubavi prema uzvišenome Allahu, s jedne strane, te stalni ispit, s druge strane.
Vrativši se ponovno na Prvu generaciju muslimana (selef-i sâlih), podsjetivši se samo na slučaj hazreti Ammara ibn Jasira, jedinog od trojice ashaba koji je ostao živ nakon što je od njih traženo da se odreknu slijeđenja poslanika Muhammeda, blagoslovljen je. Hazreti Ammar je odabrao jezikom poreći Poslanika, blagoslovljen je, ali mu je srce ostalo na istome – na ljubavi prema njemu, što nije utjecalo na njegovu vjeru. (v. ovu predaju npr. u zbirci hadisa „Rijâdus-sâlihîn“, prevedenu na naš jezik)
Ponovno je sasvim opravdano zapitati se: može li nama biti teže pridržavati se časnoga Sunneta negoli je to bilo najodabranijoj generaciji muslimana?!
Jedna od najvećih izvanjskih prepreka za život čovjeka u skladu s Božijim propisima, pored brojnih unutarnjih prepreka poput neodgojene duše, nečistoga srca i sl., jeste vlast koja upravlja društvom. I to je slučaj s prvim ljudima na zemlji pa, vjerovatno, do posljednjih generacija.
Na jednome mjestu u časnome Kur'anu se kaže:
„Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, - međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?!“ (63:4)
Ovi opisani licemjeri istinska su opasnost za vjernika, bez obzira da li se nalazili na visokom društvenom položaju, ili ne.
Nametanje vlastitih stavova kroz bilo koji oblik dominacije (fizičkom snagom, snagom retorike, bilo kakvom fizičkom prednošću nad drugima), znak je neiskrenosti i čin koji takvu licemjernu osobu, makar ona toga i ne bila svjesna, dovodi u situaciju da bude prepreka za život drugih ljudi u skladu s Božijim propisima.
To je osnova, i toga se treba čuvati, a zlih vladara, poput spomenutih licemjernih osoba, vjerovatno će uvijek biti.
Niko ozbiljan, duhovno zreo, ne može nikome reći („potvrditi“) kada će nastupiti vrijeme posljednjih dana odnosno sâm Sudnji dan. Kušnje, nevolje, naizgled bezizlazne situacije dio su života svakoga čovjeka, u svakome vremenu.
Poruke iz Kur'ana i Sunneta koje govore o vremenima posljednjih dana imaju zadaću da nas navedu na razmišljanje da ćemo se sigurno, kad-tad, uzvišenome Gospodaru vratiti, te da dobro razmislimo, shodno preporuci poslanika Muhammeda, blagoslovljen je, šta smo za taj dan pripremili.
