1 Oct 2012

Pitanja i odgovori (98): Sumnja u Božije postojanje

Objavio: znaci
Na pitanje odgovara: 
Samir Beglerović

Moj problem je moja sumnja, nekad mi se zna desiti da sumnjam da Allah dž.š. postoji (dajem sama sebi dokaze da Allah postoji, ali i dalje sumnjam), mislim na Allaha i to stvarno volim, ali jedino hoću da odstranim sa sebe taj osjećaj sumnje, i kad počnem sumnjati i dalje radim sve bismilletom, ali kako se zauvijek riješiti te sumnje, jer stvarno ne želim da je imam, kad god mi to dođe, jednostavno zaplačem...

Odgovor: 

 Prije svega da Vam se zahvalimo na povjerenju koje imate u nas.

Ukoliko dopustite, uz sve dužno poštovanje, ne bismo se složili s Vašom tvrdnjom da „sumnjate da li Allah dž.š. postoji“. S obzirom na kontekst Vašega pisma, prije bismo rekli da ste zaintrigirani kakvoćom Božije egzistencije, a ne njenom,uslovno rečeno, realnošću.

Naime, činjenica da ste Mu predani, te da Vas Vaša razmišljanja, na neki način, plaše, dovoljno govori i da čvrsto vjerujete u Njega, ali i da imate unutarnji poriv da Mu se još više približite.

To o čemu govorite zapravo je kod svakoga vjernika „očekivana“ kriza koja dovoljno govori o posebnosti puta kojim svaka osoba, svaki duhovni putnik, hodi. Naravno, u ovome svijetu, u ovoj našoj egzistenciji, ta „kriza“ se manifestira u formama koje nisu uvijek „ugodne“, a ono što je čovjeku u tim slučajevima „najneugodnije“ jeste činjenica da se u njemu dešava nešto što ne može kontrolirati. I to je jedan specifičan Božiji dar koji će, u perspektivi, imati za konačnu posljedicu još snažnije uvjerenje (tasdîk) u Božiju jednotu (tevhîd).

Svako tu krizu proživljava na poseban način, svako, drugim riječima, kroz pojačanu vezu s dragim Bogom i Njegovim poslanikom blagoslovljenim Muhammedom (učenje Kur'ana, donošenje salavata, klanjanja i dobrovoljnih namaza, promišljanje...) otkriva rješenje za sebe.

 

1. Kod nekih se rješenje ogleda kroz prepuštanje u promišljanju, s tim da se vodi računa o preporuci blagoslovljenog Muhammeda, da čovjek ne insistira na promišljanju Božije Bîti (šta dragi Bog jeste u sâmome Sebi), već da promišlja o dragome Bogu kroz znakove koje nam pruža u zapisanoj Objavi (časnome Kur'anu) i na stranicama prirode (objavljivanje na način stvaranja).

2. Kod drugih, rješenje je u doživljavanju izravnoga obraćanja dragome Allahu, kao Živome (Hajj), pri čemu se i Njemu i sebi govori: „Ti si Živi i Ti si Istina, nemam šta dokazivati već sam uvjeren i ne treba mi više – to svim bićem svjedočim“; dragi Allah, Živi, tu je direktno kraj nas, i Njemu se tako treba i obraćati.

3. Neki, opet, pojačaju dobrovoljni ibadet (npr. kroz post, ili odlazak na umru, dobrovoljni namaz i sl.) i tako „iščekuju“ svoj cilj.

U svakome slučaju, nemojte misliti da je to što Vam se događa nešto negativno, naprotiv, kao kada zaljubljeni u jednome trenu sebe „propituje“ zbog čega ljubi voljenu, tako i vjernik, mada često i nesvjesno, suočen sa silinom ljubavi prema dragome Bogu pokušava sebi razjasniti razlog svoje „lude zaljubljenosti“.

A najbolji pokazatelj da je to što Vam se dešava ustvari pozitivno, jeste Vaša čvrsta vezanost, i daljnje jačanje, u poštivanju Božijih naredbi i zabrana. Istina, nekada se čovjek i o tome zapita ali, bez obzira na to, ne prestaje ih izvršavati.