27 Nov 2004

Kazivanje o Zulkarnejnu II dio: Kazivanje prema Saidu Nursiju

Objavio: Haris Čengić
Napomena: 
Tekst je prvi put postavljen 13.05.2004, preveo i priredio Samir Beglerović
Kategorija(e) tekstova: 

 

Uvod
 
 
Sigurno je da nijedan čovjek, ako bi bio upitan da istakne samo jednu najzanimljiviju ličnost spomenutu u Kur’anu, ne bi mogao odgovoriti ovome zahtjevu. Imajući to u vidu nužno je naglasiti zašto se ovaj tekst bavi baš ličnošću Zulkarnejna? Razlog tomu su ideje koje se nameću čitanjem kraćega komentara ličnosti Zulkarnejna autora Saida Nursija.
Prije negoli damo njen fragmentarni prijevod mislimo da bi bilo veoma zanimljivo ukazati na tri, po nama, ključne stvari koje izviruju iz Saidovoga komentara.
Komentirajući kur’ansko kazivanje o Zulkarnejnu Said Nursi nas upozorava da prilikom svakog tumačenja kur’anskoga Teksta budemo spremni na trenutno zasljepljenje koje će u našim intelektualnim i duhovnim očima prouzročiti božansko koje iščitavamo.
Teško je povući granicu između onoga što Said Nursi naziva “misterijom elokvencije” i same činjenice da čovjek, bivši stvorenim, jeste u mogućnosti upiti, gajiti i naposlijetku iznjedriti božansko, nestvoreno. Oba slučaja jesu svjedočanstvo dešavanja sučeljavanja Nebeskoga i zemaljskoga, Boga i čovjeka.
Drugo, veoma dominantno, što primjećujemo iščitavajući pomenuti komentar Saida jeste da svaka partikularija ne samo da se može prispodobiti, već ona temeljno jeste svojevrstan odraz univerzalije, odnosno da svaki čovjek ima svoju kozmičku ulogu. Ništa što vidimo na Zemlji ili na nebu nije sámo, svojim postojanjem izopćeno. Sve što postoji vezano je za za univerzum. Ništa nije slučajno.
Konačno, posljednja stvar koju bismo željeli ovom prilikom istaći jeste genijalno Saidovo razumijevanje da kur’ansko i ljudsko viđenje stvari ne može biti isto. Ovo nipošto nije kontradiktorno prvome stavku. Naprotiv. Stavljajući odlučno monoteizam (et-Tevhīd) prije svakoga stava Said će ostati dosljedan stvarnosti koja proizilazi iz principa Božije jednosti, a to je da je dragi Bog uvijek uzvišen i, u ovome konkretnome slučaju, da uvijek sve najbolje zna makar to što zna saopći i čovjeku. Ovime bi se moralo rukovoditi pri svakome pokušaju i samome provođenju međuljudskoga a posebno međumuslimanskoga zbližavanja, orijentirajući se propisima Šerijata i Akaida koji su jasno, nedvosmisleno i sasvim precizno izrečeni Kur’anom i Sunnetom čime bi se spriječile zloupotrebe.
Prije negoli pređemo na fragmentarni prijevod spomenutoga Saidova komentara “Šesnaesti bljesak”,mislimo da bi bilo poželjno citirati dio kur’anskoga kazivanja o Zulkarnejnu. Prije svega ćemo, s Božijom pomoći, citirati dio egzegetske studije el-Keššāf, u kojemu je koncizno ali ipak informacijski dostatno iznijeo osnovne podatke o ovoj nadasve pobožnoj i inspirativnoj ličnosti, njezin autor Zamahšerî. Tek nakon toga, radi lakšega praćenja teksta Saida Nursija, citirat ćemo kur’ansko kazivanje o Zulkarnejnu.
 
 
Zamahšerî o Zulkarnejnu
 
 
Zulkarnejn je Aleksandar, kralj zemaljski. Rečeno je da su Zemljom kraljevali dva vjernika a to su Zulkarnejn i Sulejman, i dva nevjernika a to su Nemrud i Nabukodonosor. Zulkarnejn je živjeo nakon Nemruda i nasljedio ga u vlasti.
Kaže se da je bio Bogu pokoran, dobrī, Allah mu je u kraljevstvo dao Zemlju. Podario mu je znanje i mudrost i zaogrnuo ga strahopoštovanjem. Podredio mu je svjetlo i tamu pa kada bi putovao predvodila ga je svjetlost a za njim bi sve ogrtala tama.
Neki kažu da je bio vjesnik a neki, pak, kažu da je bio od meleka. Prenosi se da je hazreti Omer, radijallahuanhu, čuo nekoga čovjeka kako doziva drugoga čovjeka: ‘O Zulkarnejne!’ Hazreti Omer reče: ‘Bože oprosti!’ Niste zadovoljni da se nazivate imenima poslanikā pa se još nazivate imenima melekā!’
Od hazreti Alije, radijallahuanhu, se prenosi da je rekao:
‘Allah je Zulkarnejnu podredio oblake, rasprostrao mu pūte i razlio svjetlost.’ Kada je upitan o njemu reče: ‘Volio je Allaha pa je i Allah volio njega.’ Upitao ga je Ibn el-Kevvā: ‘Bī li Zulkarnejn melek ili vjesnik?’ Hazreti Ali odgovori: ‘Niti melek niti vjesnik. Bio je Bogu pokoran, dobrī. Udaren je u desni rog služeći Allahu pa umrije. Zatim ga Bog proživi. Potom je udaren u lijevi rog služeći Allahu pa opet umrije a Bog ga opet proživi. Zato je nazvan Zulkarnejn (Dvorogi). Među vama ima jedan njemu nalik.’
Rečeno je da je svoj narod pozivao tevhidu a ovi ga ubiše pa ga Allah proživi.
Od Muhammeda, alejhisselam, se prenosi da je rekao: ‘Nazvan je Zulkarnejn jer je obišao dva roga Zemlje’, odnosno njene strane - istok i zapad.
Neki vele da je imao dva roga odnosno dvije pletenice. Neki opet vele da je za života iznajmio od ljudi dva roga. Vehb tvrdi da je Zulkarnejn bio kralj Bizantinaca i Perzijanaca, a po nekim predanjima, opet, da je bio kralj Bizantinaca i Turaka. Vehb također prenosi da su njegova dva obraza bila od bakra.
Neki vele da mu je kruna bila od dva roga, dok drugi (jednostavno) vele da je na glavi imao nešto što je ličilo na dva roga. Dozvoljavao je da ga se ovako oslovljava radi njegove hrabrosti kao što se hrabra osoba naziva ovnom (izraz “kebš” pored ovan u arapskome jezika ima još i značenja “hrabri”,“vođa”,“poglavica) jer ovan zabija svoje roge kada se bori. Tvrdi se da je bio Bizantinac, sin starice koja nije imala drugog djeteta do njega.” (ez-Zamahšerī, el-Keššāf, Dāru ‘Ālimil-M‘arifa, bez mjesta i god. izd., tom II, str. 400.) 
 
 
Kur’an o Zulkarnejnu[1]
 
 
“Pitaju te o Zulkarnejnu. Ti reci: ‘Kazat ću vam o njemu neke vijesti.’ Mi smo ga moćnim na Zemlji učinili i od svega mu umijeće i sredstvo podarili, pa se on zaputi. A kad doprije do zahodišta sunca, nađe da ono zalazi za jedan izvor mutni, i kod njeg nađe narod neki. Pa smo mi rekli: ‘O Zulkarnejne, ili ćeš kažnjavati, ili ćeš se s njima lijepo ophoditi?’...”
(Kur’an, Pećina, ajet 84.-86.)
 
“...I on se opet zaputi. Pa kad između dvije planine stiže, u podnožju njihovu jedan narod nađe koji jedva da govor razumijevao je. ‘O Zulkarnejne!’- oni povikaše- ‘Jedžudž i Medžudž, doista, na Zemlji nered čine! Hoćeš li da ti nagradu damo neku, da ti između nas i njih sagradiš jednu prepreku?’ ‘Ono čime je mene Gospodar moj moćnim učinio zbilja je bolje!’- reče on. ‘Deder pomozite vi meni snažno, pa ću ja između vas i njih branu napraviti!’...”
(Kur’an, Pećina, ajet 92.- 95.)
 
 
Said Nursi o Zulkarnejnu
 
 
Pošto ajeti Kur’ana objašnjavaju stvari sukladno arapskome jeziku, prilagođeno spoljašnjemu iskazu, na način da to svako razumije oni često pružaju objašnjenja metaforom, alegorijom i poređenjem. Tako, čitajući ajet: “A kad doprije do zahodišta sunca, nađe da ono zalazi za jedan izvor mutni...”, doznajemo slijedeće: Zulkarnejn je vidjeo zalazak Sunca za obalom Atlantskoga okeana što mu je dalo utisak kipućega, blatnjavoga izvora, ili je, pak, vidjeo kako Sunce zalazi za plameni, dimni krater vulkana. Po spoljašnjemu nadavanju, Atlantik se Zulkarnejnu iz daleka dojmio kao velika zdjela izvora okružena močvarom koja se uslijed snažnoga ljetnjega zagrijavanja kondenzira i isparava. Vidjeo je sunčev zalazak za tim. Ili je vidjeo Sunce, oko nebesa, skriveno iza novoga, vatrenoga kratera na vrhu vulkana koji izbacivaše stijene, zemlju i lavu.
Da, mudra kur’anska veličanstvena elokvencija podučava mnogim stvarima ovom rečenicom. Prvo, objašnjavajući da Zulkarnejnovo putovanje na zapad koincidira sa intenzivnom vrelinom ljeta, zonom kondenziranja, vremenom zalaska Sunca i vremenom vulkanske erupcije ona aludira na mnoge pouke, kao naprimjer na potpuno osvajanje Afrike.
Dobro je poznato da je kretanje Sunca vidljivo ukazujući i otkrivajući time skrivene pokrete Zemlje. Ono ne smjera na sam zalazak Sunca. Također je i ljeto metafora. Na udaljenosti se veliko more nadaje malešnim jezerom. Nalikovanje mora koje se nazire iza močvare, oblaka i isparavanja koja izvijaju iz njega uslijed vreline, izvoru mutnome, još uzevši u obzir i riječ ‘ayn koja u arapskome jeziku znači izvor, sunce i oko uistinu je mnogoznačno i koncizno, u skladu sa misterijom elokventnosti. Ovaj dojam opisanoga zalaska Sunca za izvor mutni imao je Zulkarnejn uslijed udaljenosti. Na isti način, dolazeći sa Božanskog Prijestolja, zapovijedajući nebeskim tijelima, nebesko oslovljavanje Kur’ana kazuje da je podređeno Sunce, koje je lampa u ovoj gostinjskoj kući Najmilostivijega, skriveno u Božanskome Izvoru poput Atlantskoga okeana. Ovo je ukaz uzdignutosti i veličanstvenosti nebeskoga oslovljavanja; svojim čudesnim stilom ono pokazuje more kao vrući izvor i vlažno oko. Upravo je ono takvo u očima Neba.
U k r a t k o: Odnos Atlantski okean - izvor mutni ukazuje da je Zulkarnejn vidjeo golemi okean kao izvor uslijed udaljenosti. No, pošto Kur’an sve vidi iz blizine, on ne vidi ono što vidi Zulkarnejn a što je vrst iluzije. Uistinu, pošto Kur’an dolazi s nebesa on Zemlju vidi nekada kao arenu, nekada kao dvor, nekada kao kolijevku a nekada kao stranicu. Stoga, nazivanje golemoga, maglovitoga Atlantskoga okeana izvorom ukaz je njegove silne uzvišenosti.
 
۰ ۰ ۰
 
Davno sam pisao o tome koje je to konačno odredište Zulkarnejna bilo te ko su Je’džudž (Gog) i Me’džudž (Magog). To je ušutkalo ateiste u to doba. Taj spis nemam sada uz sebe a još mi moja memorija ne radi i ne pomaže. O ovom pitanju je raspravljeno u trećemu poglavlju Dvadeset i četvrte riječi. Stoga ćemo samo kratko napomenuti dvije, tri stvari.
Prema objašnjenjima datim od strane istraživača, kao i na osnovu imena Zulkarnejn, imena koja počinju prefiksom Zu, kao Zu’l-Jazan, upotrebljavali su kraljevi Jemena pa je jasno da Zulkarnejn nije Aleksandar Veliki. Prije će biti da je on jedan od kraljeva Jemena koji živješe za vremena Ibrahima, alejhisselam, a upute je dobivao od Hidra. Aleksandar, Grk, živješe oko tri stotine godina prije nove ere a mišljaše ga Aristotel.
Ljudska historija, po uvriježenom mišljenju, seže otprilike tri hiljade godina unatrag. Ova nedostatnost i kratak historijski uvid nisu precizni u pogledu vremena prije Ibrahima, alejhisselam. Vrijeme prije toga ona misli ili na način praznovjerja, ili na način negiranja ili, pak, u nekome skraćenome vidu.Razlog zašto je Zulkarnejn iz Jemena već od ranih komentara Kur’ana postao poznat kao Aleksandar leži možda u tome što je to stvarno bilo jedno od njegovih imenā pa je nazvan Aleksandar Veliki ili Aleksandar prijašnjih vremena.
Razlog, također, može biti i u sljedećem: pojedini događaji spomenuti u kur’anskim ajetima su nagovještenja, vršci, kozmičkih događaja. Tako, vođen naputcima od strane poslanika, Aleksandar Veliki, koji je bio Zulkarnejn, postavi prepreku između dva naroda, od kojih jedni bijahu tlačitelji a drugi tlačeni, i sagradi čuveni Veliki zid u Kini da bi spriječio upade ovih okrutnih neprijatelja. Slično ovomu, mnogi moćni kraljevi i narodi osvajahu poput Aleksandra, Grka, fizički slijedeći put Zulkarnejna, dok poslanici i duhovni ljudi, koji su poput kraljeva u svijetu duha, slijediše njegov put duhom i uputom. Oni sagradiše barijere među planinama - jedan od najefektnijih načina spasavanja tlačenih od tlačitelja, te poslije sagradiše utvrde na vrhovima planina. Ovo sami učiniše svojom materijalnom moći, ili vlastitim nahođenjam i planiranjem. Zatim sagradiše zidine oko gradova i citadele unutar gradova te, konačno, izumiše vatreno oružje i drednote, velike bojne brodove, koji bijahu poput pokretnih citadela. Najpoznatija prepreka na Zemlji jeste Veliki kineski zid koji pokriva razdaljinu od nekoliko dana putovanja a podignut je da bi se zaustavili upadi činjeni protiv tlačenih naroda u Kini i Indiji a poduzimano od strane divljačkih plemena koje Kur’an naziva Je’džudž (Gog) i Me’džudž (Magog) a inače su poznati kao Mongoli i Mandžuri. Ova plemena su nekoliko puta gurnuli civilizirani svijet u haos izlijevajući od zaleđa Himalaja zaraznu destrukciju od istoka ka zapadu. Veliki zid podignut je između dvije planine, blizu planine Himalaja, koji je dugo bio prevencija konstantnim upadima divljaka.
Prepreka je bila podignuta i zalaganjem kraljeva drevne Perzije, koji oponašaše Zulkarnejna, na planinama Kavkaza, u regiji Darband, kako bi se zaustavile provale grabežljivih i pljačkaških tatarskih naroda.Uistinu postoji mnogo ovakvih prepreka.
Pošto svemudri Kur’an govori svekolikome čovječanstvu on spominje ono što je djelomično pojedinačan slučaj prizivajući tim činom i sve slične događaje. Zbog ovoga naratori različito motre samu prepreku, Je’džudž i Me’džudž i samo kur’ansko kazivanje.
Zbog povezanosti, svemudri Kur’an prelazi sa jednoga događaja na drugi, udaljeniji. Ko zapostavi ovaj odnos drži da su dva vremenski udaljena događaja ustvari povijesno bliska. Tako, kur’ansko predviđanje kraja svijeta i uništenje prepreke ne podrazumijeva vremensku bliskost ova dva događaja već njihovu povezanost na osnovu rijetkosti sličnih dešavanja. Jednostavno, svijet će biti uništen baš kao što će uništena biti i prepreka.
I planine, bivši prirodne, svete, stamene, bit će uništene tek na kraju svijeta, kao i prepreka koja je stamena poput planine a koja će biti poravnata sa zemljom tek kada Zemlja uništena bude. Čak i ako trpi štete koje joj se nameću prilikom upada uglavnom je nedirnuta.
 Da, iako Veliki kineski zid, koji je partikularna poruka kozmičkoga značenja prepreke Zukarnejna, stoji hiljadama godina još uvijek je svima vidljiv. On se čita kao utjelovljena, skamenjena, smislena linija iz drevne historije napisana rukom čovjeka na stranici Zemlje.
[1] Priređivač ovdje nije naveo sve ajete Kur'ana iz sure Kehf (Pećina) koji govore o Zulkarnejnu, već samo neke koji odgovaraju kontekstu osnovne teme o kojoj se u ovom tekstu govori. Svi ajeti o Zulkarnejnu su navedeni u tekstu koji slijedi nakon ovoga i koji također govori o znamenitoj ličnosti Allahovog roba i miljenika Zulkarnejna.
Ocjena: