5 Sep 2002

Zanimljiva predaja o pozivanju Heraklija da prihvati islam

Objavio: znaci
Napomena: 
Preuzeto iz zbirke el-Mutteqa el-Hindi, Kenzul 'Ummalī, hadis 30309., Musned es-Sadiq, hadis bilježi Bejheki u Dela'ilu; preveo i priredio Samir Beglerović
Kategorija(e) tekstova: 

 Prenosi se od Šerhabil ibn Muslima, on od Ebi 'Umame el-Bahilija, a on od Hišam ibn el-'As el-Emevija da je rekao:

"Poslani smo ja i još jedan čovjek Herakliju, istočnorimskome caru, da ga pozovemo u islam. Krenuli smo dok ne stigosmo do el-Guta, tj. (doline kod) Damaska. Otišli smo kod Džebla ibn Ejhem el-Gassanija. Uđosmo kod njega a on ležaše na svome krevetu. Posla do nas izaslanika s njime da razgovaramo. Rekosmo: "Allaha nam, nećemo razgovarati s izaslanikom. Poslani smo kralju. Ako dopusti, s njim lično ćemo razgovarati, u protivnome, nećemo razgovarati s izaslanikom."

          Izaslanik se vrati i obavijesti ga o našemu stavu. Dopusti nam s njime razgovarati. Reče: "Govorite!" S njime razgovaraše Hišam ibn el-'As i pozva ga u islam. Imaše na sebi odjeću crne boje. Reče mu Hišam: "Šta je to na tebi?" Odgovori: "Obukoh je i zakleh se da je neću skinuti dok vas ne protjeram iz Šama." Rekosmo: "Taj tvoj prijesto, Allaha nam, preuzet ćemo ga od tebe; preuzet će ga od tebe, u to sumnje nema, najveći kralj, ako Bog da. O tome nas obavijesti naš vjeronavjestitelj Muhammed, Allah ga blagoslovio, njegovu Porodicu i drugove mu." Reče: "Niste s njima; oni poste danju a bdiju noću. Kakv je vaš post?" Obavijestismo ga, lice mu pocrnje pa reče: "Ustajte!" Tada s nama posla izaslanika kralju. I mi pođosmo.

          Kada smo stigli blizu grada izaslanik nam reče: "Te vaše jahalice neće ući u kraljev grad. Ako želite, dat ćemo vam tovarne konje i mazge." Odgovorismo: "Allaha nam, nećemo ući u grad doli na našim jahalicama!" Poslaše vijest kralju da odbijamo.

Uzjahasmo tako na našim jahalicama, opasani sabljama, sve dok se ne zaustavismo u njegovoj odaji. On gledaše u nas. Izgovorismo: "La ilahe illallahu vallahu ekber!" Allaha mi, soba se tako zatrese, kao da je palma s hurmama koju potresoše vjetrovi.

Rekoše nam: "Nemojte kod nas otvoreno vašu vjeru prakticirati. Uđite!" Uđosmo kod kralja a on bijaše na svojoj postelji. Oko njega patrijarsi Bizantije. Sve na njegovome prijestolju bijaše crveno. Sve oo njega bijaše crveno. I odjeća na njemu bijaše crvena. Približismo mu se a on se nasmija i reče: "Što me ne pozdraviste pozdravom kakvog među se prakticirate?" Kod njega bijaše čovjek koji dobro govoraše arapski jezik.

"Pozdrav kojim se među se pozdravljamo nije tebi dozvoljen, a nama nije dopušteno pozdraviti te pozdravom kojim se ti pozdravljaš." Upita: "Koji je vaš pozdrav?" Odgovorismo: "Esselamu alejkum (Mir s vama)!"

"A kako pozdravljate vaše kraljeve?" Rekosmo: "Tim pozdravom." "A kao vam odgovaraju?", upita. "Tim pozdravom."

"Koje su vam najveće riječi?" Rekosmo: "La ilahe illallahu vallahu ekber!" Allah zna, soba se tako zatrese da on podiže glavu i pogleda u nju. Reče: "Te rijači koje izgovoriste pa se soba potrese, da li se tako potresu i kuće vaše kada ih u njima izgovorite?" Odgovorismo: "Nikada prije nismo vidjeli da se soba (zbog njih) potrese osim (evo) kod tebe." Reče: "Volio bih kadgod izgovorite te riječi da se na vas svaka stvar obruši. Tad bih se pola svoje vlasti odrekao." Upitasmo: "Zašto?" Odgovori: "Jer bi u tom slučaju najizglednije bilo da to nema nikakve veze s vjerovjesništvom, već sa smicalicama ljudskim."

Potom nas upita štagod da je htjeo i mi ga o tome obavijestismo. Zatim  upita: "Kakvi su vaš namaz i post?" Obavijestismo ga. Reče: "Ustajte!" Ustasmo i siđosmo do lijepe i velike prostorije. Zamoli nas da ponovimo ono što mu rekosmo. Ponovismo mu. Zaiska nešto poput velike pozlaćene kutijice za miris. U njoj bijahu malehne kućice a na njima vrata.

Otvori jednu kućicu i katanac. Izvadi crnu svilu i raširi je, kad u njoj slika. Na njoj čovjek krupnih očiju, velikih bokova. Nikada nisam vidjeo vrat tako dug kao kod toga čovjeka. Nije imao bradu ali imaše dvije tako lijepe pletenice, Allah ljepše nije stvorio. Reče nam: "Znate li ko je ovo?" "Ne", odgovorismo. "Ovo je Adem, alejhisselam." Imao je od svih ljudi najviše kose.

Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu u kojoj bijaše bijela slika. Na njoj bijaše (čovjek). Imaše kratku i kovrčavu kosu. Crvenkaste oči, veliko tjeme i ijepu bradu. (Kralj) nas upita: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo da ne znamo. "Ovo je Nuh, alejhisselam."

Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu, a u njoj slika čovjeka izrazito bijelog, lijepih očiju, istaknutog, širokog čela, dugih obraza, najbjelije brade, kao da se smiješi. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Odgovorismo: "Ne." Reče: "Ovo je Ibrahim, alejhisselam."

Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu. U njoj bijaše bijela slika a na njoj, Allaha mi, Allahov Poslanik, alejhisselam. Upita: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo: "Da, Muhammed, Allahov Poslanik." Zaplakasmo. Allah zna, (kralj) ustade, stajaše malo zatim sjede i reče: "Allaha vam, stvarno je to on?" Odgovorismo: "Da, to je on. Kao da ga gledamo." Zasta jedno vrijeme u njega gledajući. Pa reče: "On se nalazio iza posljednjih vrata ali požurih vam ga pokazati da vidim šta će biti."

Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu a u njoj slika blijedo smeđa. Na njoj bijaše (lik) čovjeka kovrčave, valovite, kose, upalih očiju, oštroga, prostrelnoga pogleda, namrgođenog, jakih zuba, posuvraćenih usana, kao da je ljut. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo: "Ne." Reče: "Musa, alejhisselam." Odmah pored te bijaše slika (čovjeka koji mu) sličiše izuzev što je ovaj bio nauljene glave, širokoga čela, oči mu odavaše snagu. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Odgovorismo da ne znamo. "Ovo je Harun sin Imrana."

Potom otvori druga vrata i izvadi bijelu svilu. U njoj bijaše slika čovjeka smeđe, ravne kose, srednjega stasa, kao da bijaše ljut. "Znate li ko je ovo?", upita nas kralj. "Ne", rekosmo. "Ovo je Lut, alejhisselam."

Potom otvori druga vrata i izvadi svilu a u njoj slika čovjeka crvenkasto bijele puti, povijenoga nosa, rijetke brade po obrazima, lijepoga lica. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo: "Ne." Reče: "Ovo je Ishak, alejhisselam."

Potom otvori druga vrata i izvadi bijelu svilu a u njoj bijaše slika čovjeka koji ličiše na Ishaka, alejhisselam, samo što ovaj (čovjek) na donjoj usni imaše madež. "Znate li ko je ovo?" Rekosmo da ne znamo. "Ovo je Jakub, alejhisselam."

Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu. U njoj bi slika čovjeka bijele puti, lijepoga lica, povijenoga nosa, lijepoga stasa. Lice mu obasjao nur (svjetlost). Na licu mu se prepoznaje skrušenost koja ga pretvara u crvenilo. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Odgovorismo: "Ne." Reče: "Ovo je Ismail, predak vašega Vjeronavjestitelja, alejhimesselam."

Potom otvori druga vrata i izvadi bijelu svilu. U njoj bijaše slika čovjeka koji ličiše na Adema, alejhisselam. Kao da mu je lice Sunce. Upita: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo da ne znamo. "Ovo je Jusuf, alejhisselam."

Potom otvori druga vrata i izvadi bijelu svilu a u njoj slika čovjeka crvenkaste puti, tankih, dugih nogu, malih, uskih očiju, krupnoga trbuha, opasanoga sabljom. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo: "Ne." "Ovo je Davud, alejhisselam."

Potom otvori druga vrata i izvadi bijelu svilu. U njoj bijaše slika čovjeka krupnih butina, dugih noga, jahaše konja. Reče: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo da ne znamo. "Ovo je Sulejman, sin Davuda, alejhimesselam."

Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu. U njoj bijaše bijela slika mladića, izuzetno crne brade, guste kose, lijepih očiju i lijepoga lica. Upita nas znamo li ko je to. rekosmo da ne znamo. Reče: "Ovo je Isa, sin Merjeme, alejhisselam."

Upitasmo ga: "Otkud ti ove slike?" Odgovori: "Adem, alejhisselam, zamolio je svoga Gospodara da mu pokaže vjeronavjestitelje od njegovih sinova. Allah tada spusti njihove slike. Bijahu smještene u riznici Adema, alejhisselam, tamo gdje Sunce zalazi. Izvadio ih je Zulkarnejn i pohranio ih kod Danijala, alejhisselam. Tako mi Allaha, horan sam se osloboditi svoga kraljevstva. Ta ja sam samo rob vašega vladara, u njegovome sam posjedstvu, sve dok mi smrtni čas ne dođe."

Potom nam dade nagradu, veoma finu, i otpremi nas.

Kada smo došli hazreti Ebu Bekr es-Siddiku, radijallahuanhu, rekosmo mu šta vidjesmo, šta nam reče i šta nam podari. Zaplaka Ebu Bekr es-Siddik, Allah mu se smilovao, i reče: "Siromašak. Ako mu Allah, Silni i Moćni, htjedne (podariti) dobro, to će i učiniti." Zatim reče: "Obavijestio nas je Allahov Poslanik, alejhisselam, da oni i jevreji znaju izgled Muhammeda, alejhisselam."

                                          * * *

           Buharija, Muslim, Ahmed i en-Nesai, bilježe sadržaj pisma koje je hazreti Poslanik, alejhisselam, uputio Herakliju. Predaju prenosi Ebu Sufjan.

          “Od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovoga poslanika. Herakliju, velikodostojniku Bizantije.

Neka je selam na onu osobu koja slijedi Uputu. Dalje.

Pozivam te zovom islama. Budi musliman. Predaj sebe, Allah će ti podariti dvostruku naknadu. Ako se (od ovoga poziva) okreneš, na tebi će biti grijeh svih tvojih podanika. I: ‘O sljedbenici Knjige! Hodite k Riječi jednakoj i nama i vama: da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nikoga ne pridružujemo, i da jedni druge, osim Allaha, gospodarima ne uzimamo! Pa, ako se okrenu, vi recite: Svjedoci budite da smo mi muslimani, Allahu predani! (Kur’an, sura Imranova porodica, ajet 64.)’ 

                                               * * *

           Jednom prilikom, kako bilježi Ahmed u poglavlju o Poslanikovoj, alejhisselam, korespondenciji, Heraklije posla pismo Muhammedu, alejhisselam, u kojemu napisa: “Pozivaš me u Džennet, ‘prostranstvo čije je koliko nebesa i Zemlja!’ Pa gdje je, onda, Vatra (Džehennem)?”

          Poslanik, alejhisselam, odgovori u pismu: “Subhanallah! (A) gdje je noć kada svane dan?”

Ocjena: